Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

U sjeni posjete američkog potpredsjednika

Imperijalizam kao zadnji stadij kapitalizma

Početak mjeseca svibnja godine Gospodnje 2006. počeo je vrlo uzbudljivo. Vatikan je izdao novi kompendij o socijalnom nauku Katoličke crkve. Mediji su, neki svečanije, a neki manje svečano obilježili dan medijskih sloboda. Ovu suznu dolinu napustilo je nekoliko markantnih osoba. Cijelom tom lepezom događaja svakako je dominantno medijsko mjesto zauzimalo, preko svake granice dobrog ukusa, izvješće o posjetu velikog gazde u ime Pax Amerike svojim vazalima na prostorima europskog jugoistoka. Kada čovjek ne bi znao zbog čega sve to mogao bi još nekako prokuhati u sebi i svojoj savjesti svu tu strku i frku radi posjeta jednog čovjeka, pa makar bio potpredsjednik jedne tako dekadentne države kao što je sadašnja prva svjetska velesila. Za jednu posjetu angažirati nosač aviona s moćnom avijacijom koje nema pola istočne Europe! Ma strašno! Ali, kada se zna što to znači, onda nikoga ne čude takvi načini pokazivanja američke čelične pesnice. U cijeloj toj gunguli najstrašnije od svega je to što su mediji tome dali tako glamurozni značaj na svim izvanjskim oblicima da se nitko ili gotovo nitko nije u medijima upitao što to sve u stvari znači. O našim vodećim političarima i njihovoj mogućoj volji da bi se svom gazdi mogli bilo čime usprotiviti, žali Bože trošiti riječi. Svatko tko imalo poznaje hrvatsku sirovu stvarnost zna da je istinska sloboda odavna prodana međunarodnom kapitalu, a nama su ostale samo lijepe fraze o slobodi i samostalnosti.

Jer, da tome nije tako, onda jedan tako važan dokument o socijalnom nauku kojeg svijetu nudi Katolička crkva i koji proizlazi iz Kristova Evanđelja ne bi prošao u medijima gotovo nezapaženo. U tom dokumentu izričito se govori da liberalni tj. najsiroviji oblik kapitalizma prelazi u imperijalizam, a imperijalizam kapitala u suvremeno egzistencijalno ropstvo. O tome bi morali pisati slobodni mediji kojima je bio početkom mjeseca posvećen cijeli jedan dan! Po svemu sudeći niti ima slobode u medijima, niti socijalnog nauka u širokim vjerničkim zajednicama. Nakon neke nove revolucije koja kuca na vrata opet će neki novi mladi revolucionari govoriti i mladim generacijama soliti pamet kako je Crkva bila u službi velikog kapitala i služila kao opijum za narod. Ništa nova pod kapom nebeskom!

Sve to je toliko bremenito i komplicirano da mi je kao sol na otvorenu ranu došla vijest o smrti jednog dragog svećenika iz daleke Boke. Don Branko spadao je u mali krug klera koji je svojim promišljanjima i življenjem Evanđelja otvarao nova prostranstva slobode u Kristu. Živio je daleko izvan velikih centara svjetovnih i crkvenih moći. Znao je da nikada neće, niti je želio postati visokopozicionirani klerik. Jačina njegova svjedočenja učinila je da prelijepa Boka u njemu ima itekako jak i zamijećen svjetionik jačine i veličine slobodnog duha. Znao je svojim načinom života i svećeničkog svjedočenja iritirati šablonizirane i uniformirane, a nažalost okoštale i neinventivne strukture crkvene hijerarhije. Ali, to je bio njegov izbor. On nije mogao protiv sebe i svog načina služenju Gospodinu. Crkvene strukture prokušanim načinom brzo će ga prekriti prašinom zaborava i anonimnosti (onako kao što su učinile s mnogim velikim klericima iz zlatnog doba hrvatske crkvene nedavne post Koncilske prošlosti), ali on će kod onih koji žive svoju vjeru i poslanje na specifičan način biti velik i jasan orijentir.

Tako je počeo mjesec svibanj, a kako će završiti - samo dobri Bog zna.

Arhiva 2006

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2005

2004

2003

2002