Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Migracijska gibanja i ciklusi stalni su

Tko dolazi nakon nas?

Ne tako davno na hrvatskom knjižarsko izdavačkom nebu pojavila se enciklopedijski vrijedna knjiga velikog poznavatelja svjetskih migracijskih procesa Emila Heršaka pod nazivom Drevne seobe. Ovo vrijedno znanstveno djelo vodi nas u daleku evolutivnu prapovijest prvih seoba Homo sapiensa iz središnje Afrike preko svih kontinenata u nekoliko milijuna godina, od špilja i džungli do prvih civilizacija i urbanih sredina (Egipta, Mezopotamije, Kine, obaju Amerika i na kraju Europe). Vrlo je zanimljivo pratiti migracijska gibanja, nastanak određenih civilizacijskih ciklusa i na kraju njihovo propadanje i nastanak novih civilizacija. Priznajem da je vrlo teško pratiti slijed svih tih migracijskih gibanja, jer se pojavljuje mnoštvo imena sasvim nama nepoznatih naroda i civilizacija (govorim o nama koji smo školovani s prosječnim školskim povijesnim znanjem). Valja se barem potruditi, ako ništa drugo, radi bistrenja pojmova.

Ova knjiga potakla me je na razmišljanje o našim lokalnim migracijskim ciklusima i konstatacije kako smo mi po predočenoj šabloni u fazi dekadencije i da nam opasno prijeti nestanak s lica majčice Zemlje. Demografija i statistika su vrlo ozbiljne egzaktne znanstvene discipline i tko njihove znanstvene konkluzije ne počne na vrijeme uvažavati groblje civilizacija i naroda je u nekoliko stotina godina pred njim.

Ne tako davno Europa je imala toliko ljudstva da je višak odlazio u prekooceanske zemlje da rastereti prenapučenu Europu, jer tamo je nestajala jedna civilizacija i domicilni narodi, a došljaci i nove tehnologije nosile su i novu civilizaciju. Zatim je u zapadnom svijetu krenuo ciklus industrijalizacije i migracije iz sela u grad, iz siromašnijih sredina u bogatije države. Standard je rastao, životna dob se počela povećavati, ali je priraštaj postajao sve manji. Potrebe za manualnom i jeftinom radnom snagom postaju na razvijenom Zapadu sve veći, a domaće radne snage nema pa se počelo uvažati jeftine radnike. Jednom riječju, počeo je novi migracijski ciklus u prestaru Europu pa time i u Hrvatsku.

Ako sasvim trijezno i realno pogledamo oko sebe vidjet ćemo da su naši gradovi sve stariji, a sela sve praznija. Groblja se rapidno šire, rodilišta su sve praznija. A svi bi željeli živjeti sve bolje. U toj nerazumnoj želji za standardom u sirovom kapitalizmu, gdje je važan samo profit, mlade fertilne žene dovedene su u nemoguću situaciju. Poslodavci ih ucjenjuju, jer se boje bolovanja. Žene zapošljavaju samo na određeno vrijeme. Porodiljski dopust i novčana naknada za nezaposlene mlade majke je prekratak i premalen. Osnovne potrepštine za novorođenčad su astronomski skupe (jer je većina tih stvari iz uvoza - carina i PDV). Stambeni krediti su virtualna želja. S jedne strane želja za prokreacijom, a s druge strane na tržištu divljeg kapitalizma sve je složeno da se reprodukcijski ne pomlađujemo nego da, ne samo Hrvatska, već čitav zapadni svijet rapidno stari i izumire. Ovi krajevi su suviše vrijedni i interesantni da bi ostali prazni. Netko će ih sigurno naseliti. Hoće li to biti potomci istoga praoca, ali različitih opredjeljenja? Pitanje je sad - Abrahamovi ili Ibrahimovi?

Što se Žumberka tiče, točno prije deset godina jedno sociološko istraživanje je pokazalo da će geometrijskom progresijom izumiranja do 2016. godine umrijeti posljednji stanovnik na Žumberku, ako se već pred deset godina nešto bitno i radikalno ne poduzme na demografskoj obnovi. Deset godina je prošlo, matice umrlih su sve punije, a matice vjenčanih i krštenih sve tanje. Duboko vjerujem u žumberačku feniksovsku neuništivost. U povijesti smo već nekoliko puta bili pred uništenjem, ali po Božjem planu uvijek je ostajao onaj Ostatak koji je počeo s obnovom i s novim početkom. Kad nam je najteže, onda smo najjači. Zašto bi sada bilo drukčije?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)