Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Još malo o prometu kroz Samobor (nastavak članka iz Glasnika Samobora i Svete Nedelje od 7. veljače 2020.}

Moremo nutra spreda, al i odostraga, samo da se pela...

Tunel

Gospoda B. i I., umirovljeni arhitekt, jedan dotepenec, drugi naš Samoborec, zaskočili su me, jedan po jedan, s optimalnim rješenjem prometa središtem Samobora. Dakako, radi se o tunelu.

Pitam sugovornike koliko bi taj tunel otprilike koštao? Ma, nije važno. Kada postoji snažna volja, novac se uvijek pronađe.

Pitam i dalje kolika je cijena završetka obilaznice u odnosu na tunel? Ma, to je nevažno. Cesta devastira šumu, uništava floru, faunu, zrak... Treba uvažiti mišljenje arhitektonske struke; ona uključuje mnoge prirodne i društvene znanosti, uključujući povijest, bližu i dalju budućnost.

Bio sam zatečen obiljem neoborivih argumenata, ali ni riječi o cijeni "optimalnog" rješenja.

Nakon par dana zamislio sam slijed događanja.

Živim u Rudama (ili selima koja gravitiraju prema Rudarskoj dragi} ili živim u Lipovcu ili Smerovišću, Gregurić Bregu, Hamoru, Slanom Dolu, Vratniku ili Gornjem kraju (koji gravitira Lipovečkoj dragi),

zamišljam da krećem prema samoborskim supermarketima ili prema Zagrebu. Nadalje, vozim pristojan auto, u autu ženu ili zgodnu i zabavnu susjedu. I, treba naglasiti, nikamo nam se ne žuri.

Na kraju dilema: bi li se provozali središtem Samobora, prelijepim trgom nakićenim s dvanaestak kafića, terase krcate pretezno zadovoljnim ljudima... Ili bi po onoj "vrijeme je novac", skrenuli u tunel?

Pred tjedan dana, 22. ožujka, Zagreb je zadesio razoran potres, jačine 5,5 stupnjeva po Richteru. Samobor je 30-ak km zapadno od epicentra kod Kašine pa mislim da nije bilo većih šteta. A Zagreb!

Između ostalog, sve stare administrativne i kulturno-povijesne zgrade te sakratni objekti, trebat će dugu i temeljitu obnovu. Gotovo tisuću stambenih objekata treba srušiti, a tisuće devastiranih domova već je napušteno.

HTV-1, HTV-4 i krizni stožer o svemu su detaljno obavještavali javnost. Izdvojio bih promišljeni istup inače kontroverznog gradonačelnika Bandića nepuna 3 sata nakon potresa.

Citiram: "Odgovorno predlažem da se stanari koji žive u novogradnjama, a koje su građene iza 1960. godine od armiranog betona, vrate u svoje domove. Na otvorenom prostoru se nepotrebno izlažu hladnoći, a virus i dalje prijeti".

Još je dodao detalj koji seizmolozi često navode u svrhu smirivanja javnosti: "Nakon 1 ili više jačih potresa tlo se tjednima stabilizira s više manjih potresa. Veći potresi, statistički gledano, nisu vjerojatni".

U 15 sati krizni je stožer i službeno ponovio: "Vratite se u svoje domove".

Obilaznica

Globalno zatopljenje. Pandemija korona virusa. Desio se razoran potres. Na nevolju beskućnika, vrijeme je opet zimsko, temperature u minusu, jaki vjetrovi. Što se još treba dogoditi?

Priče o katastrofama biblijskih razmjera, poput onih u Decameronu, golicale su nam maštu - bez zluradih primisli. Sada je 2020.; to se događa nama, sada i ovdje.

Tokom povijesti katastrofe su se ciklički ponavljale, a stanovništvo podizalo spomenike kugi, koleri, boginjama, španjolskoj gripi, potresima, tsunamijima, poplavama...

Spomenici su bili od granita, čelika, bronce, sa ili bez pozlate.

Klanjalo im se zahvalno pučanstvo, a u moderno doba dive im se turisti.

Kada naš glavni grad zaliječi rane od potresa, a koronavirus ode u povijest, kada se vrati sloboda kretanja i druženja, otvore vrata škola, kafića, hotela, "zimmer frei", nagrnu turisti, nastavi se proizvodnja i sve ostalo što je utonulo u zimski san, nameće se misao: gdje postaviti velebni spomenik, od kakvog materijala, kojeg oblika i s kojom porukom? Jer, treba proslaviti, opet smo se izvukli!

I opet dilema: klasični spomenik ima samo nematerijalnu/spomeničku vrijednost (osim ako se namjerno sruši i proda kao staro željezo). Ako bi taj spomenik, onako usput, obavljao i sasvim prizemnu, komunalnu funkciju, ne bi umanjilo onu prvu - spomeničku.

Podsjećam, većina mjesta, pa i manjih od Samobora, opasana je obilaznicom koja štiti središte od tranzitnog i teretnog prometa. I istovremeno taj isti promet ubrzava.

Aktualnim rječnikom: obilaznica je karantena za promet. A najljepši gradić u kontinentalnoj Hrvatskoj još uvijek nije opasan obilaznicom!

Na kraju glasam za spomenik nevoljama, kojima sada svjedočimo.

Ne treba nam monumentalni spomenik s pozlatom. Dovoljno je nekoliko stotina metara asfaltirane ceste. I da to sve zabilježimo s nekoliko prigodnih riječi, uklesanih u kamenu.

Vojko Filipec, dipl. ing. Samobor, 29. ožujka 2020.

• 13.04.2020.
• Komentirajte članak
• Pregled komentara (0)