Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Prisjetimo se svetog Antuna Padovanskog

Svetac s knjigom i ljiljanom

U minulom tjednu spominjemo se u katoličkom kalendaru svetog Antuna Padovanskog. Imenom je vezan uz Italiju, grad Padovu, gdje mu se nalazi grob i to ostaje centralno mjesto po kojem je poznat. Međutim, rodom je iz Portugala. Rodio se davne 1295. godine.

Ako u Padovi tražimo crkvu svetog Antuna primijetit ćemo da ga građani tog grada, ali i Italije uopće, jednostavno nazivaju "Il Santo", tj. "Svetac". Na neki način se tim nazivom želi reći kako njegovi štovatelji smatraju da je sveti Antun svojim životom i djelovanjem ispunio do kraja ono na što su svi kršćani pozvani, tj. svetost života.

Malo koji svetac uživa i danas toliku popularnost kod vjernika. Poznat je kao svetac koji pomaže da se nalaze izgubljene stvari i mnogi vjernici imaju čudesno iskustvo kako je to uvijek istina. Sveti je Antun, doduše, prvenstveno htio da ljudi njegova vremena opet pronađu pravu vjeru, duboko iskustvo ljubavi Božje i milost Božju, ali su ga njegova konkretna čudesno ostvarena djela otkrila ljudima kao onoga kome Bog ništa ne može uskratiti.

Slika se i predstavlja na različite načine. Najčešće ćemo ga naći s djetetom Isusom na rukama. To je povezano s legendom kako je sveti Antun za svog života zatečen u mističnom iskustvu koje se na van vidjelo u tome što je na rukama nosio dijete Isusa. Međutim, legende zapravo opisuju na slikovit način ono što je duboka istina. Sveti je Antun istinski ljubio Isusa i život je svoj povezao s njime. Nadalje, na slikama ili kipovima prikazuje nam se sveti Antun s ljiljanom u ruci. To je znak čistoće njegova života. Živio je po zakonu Božjem i vjeran je bio svojim redovničkim zavjetima. Često ga se može vidjeti i s knjigom u rukama. Ta knjiga je Biblija, knjiga nad knjigama. Suvremenici svjedoče da je sveti Antun napamet znao evanđelja i da je Bibliju dobro poznavao. Odatle je crpio mudrost i snagu za svoje neumorno propovijedanje. Ta je riječ bila najprije pravilo njegova života.

Posebno bih istaknuo još jedan način kao se prikazuje ovaj svetac. Možemo ga na nekim slikama vidjeti s kruhom u rukama ili kruhom što ga dijeli nekom potrebnom. To je taj poznati "kruh svetog Antuna". Pod tim nazivom nalazi se u mnogim crkvama uz lik svetog Antuna i škrabica za novac. U nju vjernici stavljaju svoj novčani dar koji se onda primjenjuje u karitativne svrhe. Na taj način kao da sveti Antun i danas nastavlja činiti dobro, pomagati potrebne. Taj, recimo tako, socijalni vid svečeva utjecaja na ljude budi i u nama istinsku potrebu da ga nasljedujemo. Dok po njegovu zagovoru molimo od Boga određene milosti i potrebne darove, svetac nas upozorava da smo i mi dužni nešto od sebe darovati potrebnijima. Tada je to kruh svetog Antuna, to je dar za siromašne. I tako se Antunovo djelo nastavlja po djelima ljubavi.

I kod nas je sveti Antun poznat. Mnoge su crkve i oltari njemu posvećeni. Gotovo da nema crkve u kojoj ne bi bio kip ili barem slika sv. Antuna. Na poseban način časte uspomenu sv. Antuna i šire njegovo štovanje franjevci, pa tako i franjevci našega grada Samobora gdje se svakog utorka obavlja tzv. antunovska pobožnost kod koje se prije večernje mise koja je u 18.30 sati uključuju u molitve brojne konkretne nakane vjernika koji s tim računaju i dolaze moliti za sebe i za druge.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)