Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC

Glavna je tema ovih dana - Fašnik

Budi što jesi!

U Samoboru je ovih dana glavna tema: Fašnik! Zbijaju se ludorije na vlastiti ili tuđi račun. Možda neće škoditi i kratka meditacija o tajni našeg ljudskog bića u istini, bez privida i bez maski.

Imam osjećaj da uvijek živimo u nekoj projekciji. Svatko je od nas jedinstveno biće, neponovljivo i autentično. Međutim, živimo među ljudima, gledamo druge, pratimo povijest, planiramo svoju budućnost. I u takvim razmišljanjima otkrivamo i svoju ograničenost, vidimo ono što nam nedostaje, postajemo nestrpljivi i nezadovoljni. Kako često bi dijete već htjelo biti odrastao čovjek, a kako često bi odrasli sebi poželjeli koju godinu manje. Student bi da je već diplomirao, a učenik da je maturirao. Gledajući druge ljude kako uspijevaju, kako glatko govore stranim jezicima, kako postižu određenu karijeru, poželimo biti na njihovom mjestu; da smo barem kao oni!

U bolesti i nemoći čeznemo za zdravljem i svaki dan koji nije obasut zdravljem čini nam se kao izgubljen. Zavidimo ljudima koji su oko nas potpuno zdravi. Pomišljamo često da smo stvoreni za velike stvari, pa onda one male, svakodnevne zadatke ne znamo učiniti kako treba. Sve nas to sputava i oduzima povjerenje u život.

Jednom u davnoj prapovijesti čovječanstva zapisano je kako je čovjek zaboravio biti čovjekom i htio je postati kao Bog. Dao se zavesti. Odbacio je ono što jest, a nemoguće mu je bilo biti ono što nije niti može biti. Đavao mu je šapnuo napast: "Vi ćete biti kao bogovi!" (Post 3,5). Mislim da je u tome sva naša tragedija. Kao da smo nečim tajanstvenim spriječeni te ne otkrivamo vlastite kvalitete i darove. Nismo u mogućnosti vidjeti one lijepe strane života koje su povezane upravo s ovim što u ovom času živimo. Ne znamo živjeti ovaj čas i ovo svoje stanje punim životom. Zamišljamo druga stanja svoga bića, želimo biti drugi i drugo, a ne ovo što jesmo, bježimo od onoga što je nas upravo zadesilo. Voljeli bismo biti sve drugo samo ne ovo što upravo jesmo.

U ovim intenzivnim pokladnim danima čovjek kao da si želi pomoći. Stavljamo na sebe maske, činimo od sebe privid nečeg i nekog drugog. Želimo barem u šali, barem za kratko zavarati druge, kad već sebe ne možemo do kraja prevariti.

A ipak, tajna je istinskog života u nama samima. Budi to što jesi. Tvoj je život neponovljiv, jer je tvoj. Živi sadašnji trenutak angažirano i radosno. Tada na vrlo konkretan način gradiš i svoju budućnost i svoju vječnost. Isus nije nikada prihvatio neku drugu ulogu što su mu je nametali ljudi. Bio je ono što je njegov Otac nebeski htio. Živio je do kraja ono zbog čega je došao. Bilo je napasti izvana i iznutra da pobjegne od tog svog života, da izbjegne onome što mu je prijetilo, ali tada on ne bi bio autentičan, zanijekao bi korijene vlastitog bića. Bio je do kraja vjeran sebi, jer je do kraja želio živjeti tajnu svoga čovještva.

Budi to što u ovom času jesi. Ne bježi od sebe, jer nemaš kamo pobjeći. Živi taj svoj svakodnevni život. Život neće postati lakši, ali bit će ti osmišljen i bogat. Živjet ćeš radosno.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)