Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Pandemija je bilo i bit će ih

Bezobrazno i bez obraza

Naši stari i pametni ljudi bi rekli: "Ništa nova pod suncem nebeskim". Pred jedno je stoljeće diljem ove naše stare i istrošene dame – Europe vladala velika epidemija. Požutjeli papiri po državnim i crkvenim arhivima bilježe kako je ta pandemija zvana "španjolka" odnijela više života nego tek završeni Prvi svjetski rat. Nitko nije znao od kuda je došla i kako je nestala. U nekoliko godina opustošila je cijele krajeve. Iza nje su došle mentalne i ideološke pandemije tijekom Drugog svjetskog rata i poraća. Zadnjih desetljeća, gotovo svake godine, ciklički slijede neke pandemije: AIDS-a, SARS-a, kravljeg ludila, ptičje gripe, svinjske kuge i sada ove korone. Nitko zapravo ne zna od kuda je došla, je li ona rezultat čovjekovog poigravanja prirodnim zakonitostima ili je neki laboratorijski proizvod. Ne zna se do kada će trajati ni kada će biti pronađen lijek. Sve to navodi čovjeka na postavljanje barem nekih pitanja.

Čudno je i znakovito da današnji farmaceutski megagiganti, sa svojim vrhunskim stručnjacima i bilijunskim dolarskim prihodima, ne mogu otkriti spasonosni lijek. Nikakvo to čudo nije bilo pred sto godina, kada ova industrija nije bila velikih mogućnosti, ali danas, ni nakon toliko vremena, nema lijeka. Pa odavna se zna da svako tijelo u kozmosu ima svoje antitijelo. Nenalaženju lijeka mogu biti samo dva razloga. Ili se čeka da određeni broj ljudi umre ili da se lijek pusti u promet s novim cijenama i većim profitom za farmaceutske gigante.

Kao privremena zaštitna mjera protiv današnje pandemije uvedene su neke privremene mjere, kao što su nošenje neke zaštitne maske i držanje propisanog razmaka. Maska se mora nositi preko usta i nosa, čime se pokriva veći dio ljudskog lica. Pokušavam dokučiti zašto baš tako. Kada je čovjeku prekriveno lice, obraz, onda ga se na neki način deperfecinalizira. Zar se za prostaka ne kaže kako "nema obraza"? Isto tako, pokriveni su nos i usta. Slobodno misleći, to bi imalo značiti: ne zabadajte nos u naše poslove i ne pričajte više nego vam mi dopustimo! Dosta ti je narode da bezidejno gledaš i slušaš! Usuđujem se glasno razmišljati o tome kako bi svakom normalnom čovjeku to morala biti jasna poruka. Stvaranje amorfne mase poslušnih zombija i pajaca na konopcu velikih gazda.

Iz mog kuta gledanja ova nova (ne)kultura relativizma, kao proizvoda recikliranog materijalizma velikih multinacionalnih banaka i kompanija, je evidentna. To što se u sadašnje vrijeme služe ovom pandemijom bacanje je prašine u oči ovom osiromašenom i idejno obezglavljenom narodu.

Primjera radi može nam poslužiti još jedan, domaći, primjer. Dvojica državnih prvaka igraju igru uvrijeđenih paunova oko jedne državne firme čiji je čelni čovjek uhvaćen u mutnim financijskim igrama. Narod se zabavlja sitnim igrama krupnih igrača, ne primjećujući što nam se svima u skoro vrijeme sprema. Stari su to štosevi, samo ih treba znati pročitati i ne biti naivan.

Pandemije će se i dalje ciklički pojavljivati prema potrebama velikih svjetskih igrača. Ali isto, činjenica je da nakon sadašnje pandemije više ništa neće biti onako kako je nekada bilo.

Arhiva 2020

2024

2023

2022

2021

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002