Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Proljeće je došlo s virusom i potresom
Prvo svi unutra, pa onda svi van!
Neka čudna, kilava zima bez snijega i hladnoće polako je odradila svoje godišnje doba. Proljeće došlo kalendarski i klimatski, što će reći - sunčanije je i toplije, ali... Kako bi rekli stari mudri Kinezi u svojoj jezgrovitosti izričaja: "Da Vam Bog živjeti u burnim vremenima". Biblija bi se nadovezala: "Čudni su putevi Jahvini". I tako su se u prvim proljetnim danima snivali i sklapali planovi za nadolazeće ljeto, sa svim svojim prihodima i rashodima, gradnjama i dogradnjama, ljetovanjima na moru ili kopnu, putovanjima i ljubovanjima. Kad ono - tras! S jedne strane, pa s druge. Odoše sanci kao danci.
Jedan mali nevidljivi virusić u svega nekoliko dana zatresao je svjetske megagigante. Milijunske armije s najsofisticiranijim naoružanjima i svjetski novčarski moćnici ostali su punih trezora, ne znajući tko će im plaćati lihvarske kamate od kojih bi postajali još bogatiji, a sirotinja još siromašnija. Od nekadašnjih medijskih poziva na raznorazna druženja – evente, u medijima alarmantni pozivi: "Ostanite doma!" I onda jedno ranojutarnje ljuljanje na 5,5 stupnjeva po Richterovoj skali. Sasvim solidno za potes koji će izazvati dodatnu paniku u elitnim dijelovima hrvatske metropole. Kad se potres malo primirio, konstatiralo se kako se Jahve nije šalio ni s crkvama, tim simbolima grada Zagreba.
Iza prvog šoka počela su kružiti pitanja: "Što smo to Bogu zgriješili da nas je tako kaštigal"? I opet taj jadni Bog postaje kriv za ove nevolje koje su proizvedene, a kasnije smišljeno puštene iz nekog strateškog vojnog labaratorija ili pak zato što se u sredini ove zemaljske kuglice ne smiruje temeperatura. I, čas posla: detektirano je naše hrvatsko kršćansko – katoličko magijstvo. Malo ima u takvim situacijama dubinskog kršćanstva, ali ima puno magije. U istinskoj kršćanskoj vjeri postavili bismo pitanje osobnog odnosa s Bogom i s čovjekom. Malo je ovih dana istinskog ispitivanja odnosa s drugima, a kod vjernika odnosa s Bogom. U magiji je uvijek neko božanstvo medij kome se moram umiliti, a bližnji mi služi kao medij iskorištavanja, ne pokazujući nikave volje ni želje za osobnim izgrađivanjem svoje ljudskosti. Istinska kršćanska vjera traži osobno svakodnevno mijenjanje mene u odnosu prema Bogu i bližnjemu.
Jesu li teta korina i stric potres u nama razobličili magiju i vjeru? Nakon par dana vidi se da nam je magija ipak draža i prihvatljivija od istinske vjere, što će reći od promjene dosadašnjeg načina života. Malo smo karantenirani, malo potreseni, ali idemo mi dalje po starom. Do kada? Vjerojatno do jeseni, kada će, u jednoj dubokoj recesiji, na vidjelo isplivati sva dubina naših ljudskih odnosa s Bogom i prirodom.
Pitate se o kakvoj jesenskoj recesiji govorim? O elementarnoj, koja se zove majka zemlja koja nas hrani, ali traži našu brigu, nježnost i ljubav kroz znoj i žuljeve, a ona nas nagrađuje svojim plodovima. Bojim se da se, nakon svih ovih šokova i promašaja, u Hrvatskoj prema zemlji hraniteljici u ovih par mjeseci može malo toga popraviti, ali možemo barem pokušati na svojim malim kućnim vrtovima.
Ovogodišnja korizma prolazi kroz korinu (tek usput rečeno korina na latinskom jeziku znači kruna), uz malo potresa i mnoštvo upitnika o nekim transcedentalnim pitanjima o svrsi života. U magiji sigurno nećemo naći odgovora, ali u istinski i dubinski proživljenoj vjeri u Kristovo uskrsnuće uvijek nalazimo rješenje.
Priznajem da taj put nije nimalo lagan, ali je spasonosan i onda sladak. Pokušajte. Vjerujte mi, isplati se.
Svima uskrsni pozdrav: Krist uskrsnu – doista uskrsnu!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)