Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Iz enciklike pape Franje
Laudato si - Slavimo ga
Početkom listopada Crkva slavi velikog Božjeg ugodnika, sv. Franju Asiškoga. Poznavajući buran život, mogli bismo reći velikog čovjeka abrahamovsko– monoteističkih vjera, tako ga i mi, iz današnjeg zrenika, a pogotovo iz poticaja sadašnjeg pape Franje, promatramo kao sveca svega stvorenoga. Zato sve one koji imalo prate poslanje sadašnjeg pape Franje nije začudilo da je pred pet godina cijelom svijetu uputio encikliku pod nazivom Laudato si (slavimo ga ili hvalimo ga) po poznatoj pjesmi – hvalospjevu sv. Franje Asiškoga o ljepoti Božjih stvorova.
Papina želja bijaše da u ovim turbulentnim vremenima globalističke ekološke ugroženosti zajedničkog doma upozori čovječanstvo na opasnost. Nakon pet godina papa ponovno potiče na ozbiljnost trenutka i promišljanje o ekologiji svijeta i čovjekove nutrine. Slobodan sam poslužiti se papinim autoritetom i našim dragim čitateljima prenijeti barem neke dijelove te jedinstvene enciklike.
Kritika pogrešnog antropocentrizma ne bi smjela gurati u drugi plan važnost međuljudskih odnosa. Ako je postojeća ekološka kriza tek posljedica ili izvanjski znak etičke, kulturne i duhovne krize moderne, ne možemo se zavaravati da ćemo izliječiti naš odnos s prirodom i okolišem bez ozdravljenja svih temeljnih ljudskih odnosa. Kršćanska misao uči da čovjek posjeduje posebnu vrijednost koja ga izdiže iznad ostalih stvorenja; daje prostor za vrednovanje svake osobe i tako počinje na poštovanje drugoga. Otvorenost prema jednom "ti" sa sposobnošću razumjeti, voljeti i stupiti u dijalog, ostaje izvor velike plemenitosti ljudske osobe. Ispravan odnos sa stvorenim svijetom zahtijeva stoga, da se ne oslabljuje ta socijalna dimenzija otvorenosti prema drugima, kao ni transcedentalna dimenzija otvorenosti prema Božjem "Ti". Naime, odnos s okolinom neodvojiv je od našeg odnosa s drugim i s Bogom. U protivnom, to ne bi bilo ništa drugo nego romantičan individualizam zaogrnut ekološkom ljepotom i zatvaranje u zagušljivu imanenciju.
Kultura relativizma isti je poremećaj koji potiče jednu osobu da iskorištava drugu i s njom postupa kao s pukim predmetom prisiljavajući ju na prisilan rad ili bacajući ju u ropstvo zbog duga. Ista vrsta razmišljanja dovodi do seksualnog iskorištavanja djece i napuštanja starijih, koji više ne služe našim interesima. Tom se istom logikom vode oni koji kažu: Pustimo da nevidljive sile tržišta reguliraju ekonomiju, a njihov utjecaj na društvo i prirodu promatrajmo kao neizbježne štete. Ako ne postoje objektivne istine ili čvrsta načela, izuzev zadovoljavanja naših vlastitih želja i neposrednih potreba, koje se granice mogu postaviti trgovini ljudima, organiziranom kriminalu, trgovini drogom, trgovini krvavim dijamantima i krznom ugroženih vrsta? Nije li to ista ona relativistička logika koja opravadava kupovanje organa siromašnih za daljnu prodaju ili korištenje u eksperimentiranju, ili uklanjanju djece zato što ne odgovaraju onomu što su njihovi roditelji htjeli? Ta ista logika "iskoristi i baci" stvara toliko otpada zbog neuredne želje da se troši više nego što je stvarno potrebno. Ne bi smjeli misliti da će politički napori ili snaga zakona biti dovoljni da se spriječe djelovanja koja pogađaju okoliš, jer kada je sama kultura iskvarena i ne priznaju se više nikakva objektivna istina ili općevrijedeća načela, tada se zakoni shvaćaju tek kao samovoljni nameti ili zapreke koje treba zaobići.
Poznavajući uredništvo Glasnika kao istinske ekologe slobodan sam nadati se da će mi dozvoliti u idućih nekoliko kolumni prenijeti pojedine dijelove Laudato si. Time ćemo ekološki biti osvješteniji, k tome i djelotvorniji, a onda će i naš grad i okolica biti još ljepši, uređeniji i ugodniji za život. Jer, uređena sredina utječe i na naše duhovno stanje zadovoljstva, a ne stvara globalnu depresiju i strah.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)