Niste korisnik? Registrirajte se..
Kad nema vina, dobro je i pivoLivadić u "novoj pivarnici"U "cienovnicima" naših gostionica i svratišta prve polovice 19. stoljeća nailazimo na popise jela i pića koja su se mogla naručiti. Točilo se staro i novo vino, kuhano vino, punč, punč s jajima, čaj s rumom i bez... ali se ne spominje pivo. No, spisi iz prve polovice 19. stoljeća spominju pivovaru u Samoboru. Pivar Valentin Sulzer je 1846. godine uputio molbu samoborskom magistratu da ga prime za stanovnika i odobre - izdaju dozvolu za "kuhanje pive". Navodi u molbi da je opazio da u Samoboru nema niti jednog pivara, a kako je on "izučio kuhanje pive" voljan je za dozvolu položiti i kauciju. Komisija koju je poslao tadašnji "sudec" Ferdo Wiesner (Livadić) pregledala je "novu pivarnicu" i, iako je našla mnoge nepravilnosti, ipak je "pive kuhanje" dopustila, uz sljedeće uvjete: 1. zidani "kotel" za kuhanje pive i "sušilnica za ječam" preblizu su stropu - bolti, dakle boltu treba staviti više i "pofrajhati", jednako tako i zidove. 2. treba popraviti dimnjak da ne dođe do požara. 3. rečene nedostatke treba ukloniti u roku od 8 dana te nakon toga uplatiti određenu svotu za dozvolu. 4. prvi susjed - bačvar imao je na dvorištu "turne pintarskog drva" koji je preblizu pivarnici, zato treba premjestiti drvo. U spisima iz kasnijih godina spominje se pivo u kućama, gostionicama i trgovinama. U vrijeme vrlo aktivne obnove "staroga grada" i otvaranja gostionica koju je vodio "Šišmiš", vidimo da se nabavljalo pivo, i to "staro češko, exportno pivo i Puntigamsko pivo sa skladišta u Zagrebu, dopremano željeznicom u Samobor. FOTO: Račun za nabavu piva, 1912. godina
|
Arhiva 2008
2024202320222021202020192018201720162015201420132012201120102009200720062005200420032002 |