Muzejski štikleci

Negda se trsje lepo moglo prodati

Mazić iskrcao čak četiri florina"

Negda se trsje lepo moglo prodati

Vinogradarstvo i vinarstvo oduvijek su bile značajne gospodarske grane stanovnika Samobora, a vlastito trsje smatralo se ponosom i dikom svakoga vlasnika. Osim što je bio izvor dodatnog prihoda, vinograd je bio utočište te mjesto zabave u kasne sate. Zato je svaki dobar gospodar nastojao nabaviti trsje ili barem zasaditi nekoliko trsova u blizini kuće. Vinogradi koji su se nalazili blizu kuća u šali su se nazivali "kokošinaki", jer su grožđe kokoši obično pozobale.

Samoborski muzej čuva najstariji pisani dokument o samoborskim vinogradarima. Riječ je o otvorenom pismu koje je, na dan bl. Fabijana i Sebastijana, 1530. godine izdao samoborski sudac Pavao Turković. Pismo je napisano na pergameni, latinskim jezikom te je zapečaćeno velikim općinskim pečatom u smeđem vosku, na crvenoj vrpci.

Iz pisma saznajemo da su Nikola Mikuličić i njegov sin Marko vinograd u Gizniku prodali Filipu Maziću za četiri florina.

Luka Kazimović

Arhiva 2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002