Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Treba li od problema na granici raditi spektakl za medije ili šutjeti i trpjeti

Svi smo jednaki, ali ne potpuno

Pojam granica ima različite konotacije, ali u ovom našem razmatranom slučaju je to prostor koji fizički dijeli jednu državu od druge. Ako ta granica nije definirana, kao što to između Slovenije i Hrvatske nije, a duga je 250 kilometara, tada je ona odlično sredstvo za biti "top - udarna vijest". Ime slavnog Slovenca Joška Jorasa poznato je cijeloj Sloveniji, a najvjerojatnije ga zna i pola Hrvatske. Često smo svjedočili kako svoju kuću pretvara u političku pozornicu međudržavnih sukoba, kao što je to bilo nedavno. Nebitna je tema: ili su to problemi sa susjedovom građevinskom dozvolom, ili je to isticanje državnih simbola, ili su to neprijavljeni politički skupovi, ukratko, sve što se događa kod našeg Joška – postaje top vijest. U većini slučajeva su slučajno tamo i odvjetnici, inspektori, policajci, novinari, zabrinuti susjedi... Novine i svi mediji su pravovremeno obaviješteni o vremenu kad će predstava početi. Mediji su gladni incidentnih situacija i to odmah postaje udarna vijest u Dnevniku i priča s naslovnice. Svi su/smo toga svjesni, ali opet svakih šest mjeseci svjedočimo nekom incidentu, usprkos dogovoru o izbjegavanju incidenata. Ne poznajem gospodina Joška, ali čovjek bi posmislio da je završio specijalnu školu za politički marketing, jer toliko prostora u medijima nisu dobili ni neki od aktualnih ministara slovenske Vlade. Pitajte samo koliko košta minuta televizijskog programa - od brojke će vam se zavrtjeti u glavi. A mi, htjeli to ili ne, moramo gledati kako se on bori s policajcima, kako se baca u potok, dok istovremeno, niz drugih događaja nije dobilo ni sekundu prostora.

Već smo ovdje pisali i pokušali, kako se to lijepo kaže, senzibilizirati širu javnost, da postoje neka gospoda, čija ću prezimena biti slobodna navesti: Martinček, Horvat, Štrkalj, za koje nikad nitko nije čuo u medijima. Njihove kuće nisu na katastarski spornom teritoriju, ali u svoje vlastite domove mogu nekom letjelicom ili preko teritorija susjedne države. Prelaskom drvenog mosta spotaknu se o tablu "Pazi - državna granica", tako da se svaki dan prisjete gdje to oni žive. Imaju cestu koju se ne može očistiti, imaju cestu koju se ne može pokrpati pijeskom, a o asfaltu niti ne sanjaju. Imaju i smeće za koje odvoza nema, a da ne razmišljamo o tome kako bi se brzo riješilo pitanje vatrogasne ili medicinske pomoći. Zamislite samo kako je zgodno kad ti ljudi naručuju lož ulje, pa kad to ulje preko dvije granice, uz pratnju tri carinika i šest policajaca, konačno dođe do njih. Svaki od običnih poslova postaje mala avantura.

Na problem pristupa, gradnje ceste i ostvarivanja nekih sasvim običnih prava upozoravamo već godinama, ali svi ti procesi idu puževim korakom. U zadnjem posjetu Vlade uspjeli smo postići da je ministar Rupel otišao sam vidjeti Slovensku Vas, gdje to žive "ljudi koji u našoj državi imaju samo poštanske sandučiće".

Možda bi gore navedene obitelji trebale savladati politički marketing jorasovske provenijencije pa, recimo, prijetiti spaljivanjem drvenih mostova, odbijati hranu, zatvoriti cestu hrpama neodvezenog smeća, prijetiti podizanjem brane na potoku Bregana ili nekom od prigodnih manifestacija.

U duhu dobrih državljana, u duhu demokracije i tolerancije, u vjeri da institucije države rade, ipak ću samo predložiti neka budu i dalje strpljivi i neka na čelu s mojom lokalnom samoupravom pišu dopise, budu poslušni građani koji čekaju na svoja građanska prava.

Dragi moji, svi smo jednaki, no neki su jednakiji od drugih.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)