Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Ostvaruje se egipatsko proročanstvo
Mršave krave već jedu one debele
U ovo uistinu burno vrijeme, kada pitanja s velikim upitnikom frcaju na sve strane, teško je, barem nešto smislenoga, odgovoriti na novinskom prostoru jedne kolumne. Dok oružje govori, muze šute, rekli bi stari Latini. Isto tako, kada epidemije vladaju, medicina i grobari teško mogu doći do predaha. A kada ekonomija posustane, gladni zubi zaškripe. I onda najlogičnije vremensko pitanje: do kada?
Draga moja slatka Biblija mudro zbori. Bijaše u ono davno vrijeme mladić Josip u egipatskom zatvoru, kuda su ga strpala rođena braća. Bio je pomalo čudan, ali se pročulo da stručno i točno razaznaje snove. Jedne noći faraon usnu san o debelim i mršavim kravama. Nitko mu nije znao protumačiti snoviđenje doli Josip. Reče mladunac moćnom egipatskom faraonu: "Debele krave su ti uspješne godine, a mršave su loše godine. Idućih sedam godina dobro gospodari, jer će biti svega, a onda se pripremi na teška vremena sveopće nestašice - to su ti mršave krave, koje će pojesti one debele". I bi tako.
Uostalom, taj biblijski događaj bi morao znati gotovo svaki ovdašnji čovjek. Pitate se ima li on veze sa sadašnjim vremenima. Bojim se da ima, itekavih. Dok ratna mašinerija divlja u mediteranskom bazenu i ukrajinskim prostranstvima, povremeno na ekranima vidimo brodove pune žitarica koje isplovljavaju iz ukrajinskih luka prema Africi, da bi tamošnje više stotina milijunsko stanovništvo imalo kruh svagdanji. To žito je bilo posijano prošle jeseni, a požnjeveno je ovog ljeta. Postavlja se agrotehničko pitanje: tko će ove jeseni u ratnim uvjetima sijati pšenicu? Ako se ne posije, nema se ni što žeti. Nema kruha, ima gladi. A kada se nekoliko stotina milijuna gladnih usta pokrene u potrazi za hranom kod onih koji imaju (predviđa se da bi to mogla biti Europa, ako preživi energetski slom), nema te vojne ni policijske sile koja će to zaustaviti. Možda će me netko optužiti za sijanje nekog imaginarnog straha i panike, ali pokušavam tek biblijski razmišljati.
Debele krave su očito sve pojele (biološki podmladak, energiju, zatrovale zemlju i vodu). Sada nastupaju mršave i gladne krave, koje će pojesti ove debele. Egipatska povijest bilježi da se to doista dogodilo, a o ovoj našoj sadašnjosti pisat će oni koji uspiju preživjeti.
Puno se priča, a još više strepi zbog upitnosti fosfornih energenata za potrebe svih mogućih tehnoloških pomagala današnjem čovjeku. Najmanje se kod nas govori o sržnom čovjekovom energentu, to je ono što nam daje naš rad i zemlja, jednom riječju hrana. Tako dugi nihilistički odnos prema zemlji ovu fildžan državu Hrvatsku doveo je, zbog nedostatka egzistencijalnih energenata, hrane i vode, u ozbiljne probleme.
Mislim da svojim iskustvom i godinama mogu svima reći biblijsku poruku: "Obrađujmo zemlju u znoju lica svojega".
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)