Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Od Krleže do sv. Pavla
Neka nam ne slome duh!
Prođe još jedno ljeto. Toplo, sušno, ratno, pandemijsko i s teškim pitanjima o održavanju gole egzistencije u vremenu svjetske recesije. Pitanja sto i jedno, a pravih odgovora nema. Zašto? Usudio bih se povjerovati u tezu jednog mudrog čovjeka koji je, ne tako davno, izrekao da su kreatori svjetskog kaosa preko svoje sveprisutne ološokracije na svjetskoj razini vrlo vješto zameli osobne tragove, a na cijeloj zemaljskoj kugli ostavili itekako vidljive zločinačke tragove.
Dok po cijeloj našoj kugli bjesni Treći svjetski rat, što oružani u Ukrajini, što sve brutalniji ekonomsko-energetski, na ovim stranama sasvim tiho prolazi pedeseta godišnjica pojave knjige dugogogodišnjeg logoraša Karla Štajnera 7000 dana u Sibiru. Za nas, tadašnje "mladunce", bio je to pravi šok. O tim nemilim događajima još prije Drugog svjetskog rata pisao je u svojem remek djelu Antibarbarus Miroslav Krleža. Istina, Krleža nas nije interesirao, jer nam nisu baš previše skretali pozornost na njegov rad. No, čitajući Štajnerovu životnu kalvariju, nadali smo se da će se u budućnosti stvari kretati u pozitivnijem smjeru. Nažalost, iz jedne diktature ušli smo u još brutalniju, ali daleko sofisticiraniju, a to je dikatatura kapitala.
Što meni, ili nama svima, drugo preostaje nego posegnuti za dvije tisuće godina starim piscem, sv. Pavlom, koji u 1. poslanici Korinćanima u 2. glavi, od 6 do 16 retka, piše: "Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovog svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su znali ne bi Gospodina slave razapeli".
Nego, kako je pisano: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. A nama Bog objavi po Duhu, jer Duh sve proniče, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku, osim duha čovječjega u njemu. Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega: njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu".
Na početku nove školske i akademske godine neka nam svima (jer svatko od nas mora stalno učiti i usavršavati se), bude na pomoći Duh Božji, da nam ova surova realnost nikada ne slomi duh.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)