Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Zima je završila, a ptičice zapjevaše
Živjeti od zemlje, a ne od uvoza
Stara žumberačka pjesma glasi: "Proša je, proša pisani Vazam, doša je, doša zeleni Juraj". Zima je završila svoj ciklus i u trenu došlo je proljetno vrijeme. Ptičice zapjevaše, a rano proljetno cvijeće i drveće najavljuje da valja lopate za razbacivanje snijega zamijeniti drugim alatima i primiti se proljetnih poslova na poljima, vinogradima voćnjacima. Radost obrade zemlje sve manje preostalih zemljoljubaca oko okućnica i vrtova udahnjuje život Lijepoj našoj.
Nalazimo se na početku mjeseca travnja. Rimski biskup Franjo pozvao je da se u rascvjetanom jurjevskom mjesecu na poseban način sjetimo malih poljodjelaca. U svom nagovoru papa Franjo pozvao je da upravo ovi mali zemljoradnici mogu dostojno živjeti od svog rada i obrađivanja zemlje. Sasvim je normalno da naši nacionalni pa i vjerski mediji tom papinom pozivu nisu dali ni trunka pozornosti. Valja ponovno naglsiti da se nalazimo u crkvenoj Godini Božjeg milosrđa. Prije toga papa Franjo izdao je encikliku o očuvanju čovjekovog okoliša. Želio bih na početku proljetnih radova staviti naglasak na ove papine poticaje, gdje on tako jednostavno potiče članove Crkve na milosrdnost prema daru zemlje.
Pozivajući se na izvor monoteističkih vjera, papa poziva da se u ovo turbulentno vrijeme pozabavimo očuvanjem svoje hraniteljice, darovane zemlje, a ne da zbog profita postanemo brutalni uništavatelji neprocjenjivog dara koji imamo na zemlji. Promišljajući o papinom pozivu o milosrdnosti, citiram: "... Tko nije milosrdan i obazriv prema zemlji taj nije milosrdan prema čovjeku i čovječanstvu, jer reže granu na kojoj sjede sva stvorenja Božja".
Možda će netko pitati zašto papini apeli ne dopiru u našu javnost, a posebno ne nalaze put prema vrhu državne vlasti, koja bi morala voditi brigu o održivom razvoju i očuvanju naše okoline? Mišljenja sam da mnogi od onih koji se ozbiljno i odgovorno bave problematikom održivog razvoja u Hrvatskoj, argumentirano govore o tome kako je uvoznički lobi toliko jak da im nitko ništa ne može i da su u stanju zbog profita uništiti cijelu hrvatsku poljoprivredu, a time i cijeli ekosustav naše drage domovine. U ostvarenju tog cilja u stanju su korumpirati školski sustav kroz razne programe, koji u mladim naraštajima ne potiču osjećaj i ljubav prema hraniteljici čovječanstva. Isto tako, uvoznički lobi preko zakupljivanja reklamnog prostora u svim medijima utječe na pežorativan odnos prema domaćoj proizvodnji zdrave hrane. Naši zakonodavci donošenjem krajnje restriktivnih zakona potiču zapuštanje zemlje, a trgovački centri bolje posluju s uvoznom, često puta bofl robom. Sve je to nasljeđe urbanog rasizma i pežorativnog odnosa prema selu i zemljoradnicima. Sada, kada su takozvane visoko razvijene zemlje sebe dovele do eko-samouništenja, pokušavaju vratiti stvari u prijašnje stanje, ali naši državni, a i crkveni poglavari ništa ne čine na očuvanju i razvoju danih zemljanih resursa, očuvanje zemlje od raznih otrova, očuvanje pitke vode, razumnog očuvanja šuma i čistog zraka, te time i na demografskoj ravnoteži ruralnih područja. Dalo bi se pisati o tome u nedogled, ali je to za ovu kolumnu preopširna tema.
Naš gradonačelnik Krešo Beljak izabran je za predsjednika Hrvatske seljačke stranke. Ta je stranka od samog osnivanja imala za cilj očuvanje hrvatskog identiteta kojeg je njezin osnivač Stjepan Radić vidio na selu, kao jamac demografskog opstanka, ali i proizvodnje osnovnog ljudskog energenta - hrane. Kada imaš zdrav priraštaj kojeg možeš prehraniti svojom hranom, onda imaš i zdravu i svjesnu naciju te profilirani entitet. Kada dovedeš naciju u fazu drastičnog izumiranja, a ovisiš o tuđoj hrani, onda ti sama supstanca nacije postaje vrlo upitna. Usuđujem se nadati da novi predsjednik HSS-a sagledava svu problematiku i da će, kada konsolidira redove u svojoj stranci, nakon novih parlamentarnih izbora izboriti dovoljan broj zastupnika i početi mijenjati mentalni sklop hrvatskog društva te obuzdati uvoznički lobi kojeg i dalje smatram uzročnikom mnogih zala u hrvatskom društvu.
Isprika prema kojoj se ništa ne može učiniti, naprosto u ovom slučaju ne "drži vodu". Nema učenika koji nekada u svojem školovanju nije prepisao neku zadaću. Ako već sami ne možemo dokučiti problem, valja nam poći do susjeda "čez meju" i pogledati kako su svoje seoske probleme riješili "fantje i deklice".
Novi predsjedniče Krešo, svako dobro i Božji blagoslov na novoj izazovnoj funkciji!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)