Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Povijesni događaj u leglu komunizma
Kubanski susret kolega po vjeri
U našoj dragoj, a sve starijoj domovini i nakon nekoliko mjeseci poslije parlamentarnih izbora traju mudrovanja oko zadovoljavanja nezasitnih ambicija i beneficija koje donose određena mjesta na državnoj kopanji. Ova jagma će još malo potrajati pa se više ne treba osvrtati na politički lov u mutnom.
U ovo korizmeno vrijeme kao vjerniku svakako mi se valja osvrnuti na dva epohalna događaja koja su uzdrmala barem jedan dio vjerničke javnosti. Sadašnji rimski biskup Franjo, koji dolazi iz vjerski umornog i istrošenog europskog kršćanskog polufeudalnog okruženja, svjetsku javnost iznenađuje svojim pastoralnim i crkvenim izričajima. Iako star i bolestan (više od 40 godina živi s polovicom pluća), duhovnosšću i intelektualnom širinom nadmašuje mnogo mlađe crkvene dostojanstvenike. Njegov pogled na izazove koji se postavljaju pred današnje poslanje Crkve, ogrezle u rigidno-kazuističkim razmišljanjima i polufeudalnom ustroju, jasan je i provokativan: želi udahnuti novi teološki i crkveni govor koji sve češće nailazi na sofisticirano cinički otpor. Tri je poslanice papa Franjo napisao, kako bi sadašnji naraštaj crkvenih ljudi osvijestio i uputio u to što nam je činiti, ako želimo biti poslušni Svetom Duhu.
Proglašavajući jubilarnu Godinu Božjega milosrđa, papa Franjo piše: "Neka u ovoj jubilarnoj godini Crkvom odjekne Božja riječ koja snažno i jasno odzvanja kao riječ i gesta oproštenja, potpore, pomoći i ljubavi. Neka se ona nikada ne umori u širenju milosrđa i neka uvijek bude strpljiva u pružanju utjehe i oproštenja. Neka Crkva postane glas svakoga muškarca i svake žene i neka s pouzdanjem i neumorno ponavlja: 'Spomeni se Gospodine svoje nježnosti i ljubavi dovijeka (Ps.25,6)'."
Dokazujući razumijevanje sadašnjeg trenutka i tjeskobe mnogih ljudi, papa Franjo jasno i proročki artikulira svoju tjeskobu izjavom: "Koliki ljudi u očaju završavaju u samoubojstvu, jer više ne mogu dalje, nemaju više nade, nema ispružene ruke koja bi im pomogla, nego je tu samo ruka koja dolazi kako bi naplatila kamate. Lihva je težak grijeh, grijeh koji vapi Božjem licu. A Gospodin je obećao svoj blagoslov onom tko otvara ruku, kako bi velikodušno dao".
Sadašnji papa pokušava biti krčitelj dobrano zaraslih puteva evangelizacije, prvenstveno snažnim crkvenim govorom, neopterećenim finim teološkim frazama, teško razumljivom današnjem čovjeku.
Božja providnost se pobrinula da papa Franjo ne ostaje samo na verbalnoj komunikaciji. On rečeno i čini. Tradicionalno tihom, ali vrlo djelatnom komunikacijom (da ne devalviramo učinjeno profanim terminom – diplomacijom), daleko od očiju javnosti, uspio je ono što se nije dogodilo u tisuću semdamsto godina kršćanstva. Na dalekoj Kubi, u jednom od posljednjih bastiona svjetskog revolucionarnog marksističkog uređenja, susreo se sa svojim kolegom u episkopatu, moskovskim pravoslavnim biskupom Kirilom. Bijaše to milenijska svjetska senzacija kozmičkih dimenzija, koja bi morala bitno promijeniti promišljanja unutar dviju kršćanskih denominacija koje su međusobno posvađane, da ne kažemo zakrvljene, gotovo tisuću godina. Ali, medijski gospodari pobrinuše se da taj događaj, koji bi mogao donijeti jedno sasvim novo svjetlo na svjetskoj razini, brzo otiđe u ropotarnicu potrošenih vjesti.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)