Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Došlo je vrijeme razotkrivanja

Car je gol, bar do pasa!

Luzeri, dobro jutro. Probudite se! Terevenka je završena, treba se primiti posla. Tako tumačim sve ono što naš dragi ministar financija svakodnevno priopćuje hrvatskoj javnosti. Gleda državni proračun i vidi da je kesa prazna, prihoda sve manje, a obaveza sve više. Nema se više gdje zaduživati, jer je svaki novi dug još veći ponor. Izgleda da jedino drug Slavko ima hrabrosti javno progovoriti o problemima ove države. Mali pioniri oko njega preko svojih poslušnih medija naciju zabavljaju raznim igrama i igricama oko špijunskih agenata i njihovih međusobnih obračuna. Jeftina zabava za naivne.

Godinama se govori o žurnoj potrebi reformi i promjeni dosadašnjeg gospodarenja u državi. O smanjenju nereproduktivnog i administrativnog, a tako skupog i kompliciranog državnog birokratskog aparata. Ali, kako imati hrabrosti početi smanjivati taj glomazni aparat, a one koji ostanu potaknuti raditi, da budi efikasni i produktivni. Kako u tom traženju novih rješenja otvoreno i odlučno reći da ona ljestvica vrijednosti koja je vrijedila pred nekoliko desetljeća više ne vrijedi? Uhljebiti se u nekoj državnoj i činovničkoj firmi bio je san snova. Kako promijeniti svijest da je nekada bilo prestižno pobjeći iz sela u grad pod ovom ili onom izlikom da nisi zaostali seljak? Kako lokalnim čelnicima objasniti da na naplatu dolazi neprirodni rast gradova, a zapostavljanje sela i koncentracija proizvodnih kapaciteta u gradu. Dokidanje seoskih škola, a gradnja novih mega-školskih zgrada u gradovima koje, usput budi rečeno, treba održavati i grijati i na kraju sve to platiti, a novaca nema. I tako bi se moglo nabrajati unedogled o promašajima koji sada dolaze na naplatu.

Kako to promijeniti, pitanje je sad. Možda bi mogao poslužiti primjer Poljske, koja je u tranzicijskoj gužvi zaplovila uspješno. U toj državi BDP najbrže raste, izvoz hrane im je impresivan, broj stanovnika u gradovima se u 10 godina smanjio za trećinu, a na selima uvećao. Vanjski dug uredno sevisiraju bez novih zaduženja.

Doista je čudno da naša rukovodeća bulumenta, bilo ona na poziciji ili opoziciji, ne uzme za primjer uspješene modele, nego glavinjaju kao muhe bez glave i muče ovaj jadan narod.

Da bi se provele neophodne reforme treba promijeniti navike, ali i ljude. A to ide teško i sporo. Nabolji primjer nam može biti sve omiljeniji papa Franjo. Otkad je došao na čelo Crkve, najavio je da će se dosadašnji način rada u središnjim institucijama Crkve morati mijenjati, a isto tako i kapilarnim sistemom do nižih razina. Budući da je sadašnji ustroj Crkve monarhistički, papa je počeo smireno, ali odlučno kadrovsko provjetravanje. Neki hijerarsi su umirovljeni, neki premješteni. Dovedene su nove, stručne snage, s poletnim idejama. To je dugoročan proces, ali, u konačnici, obećava kakve-takve pomake.

Na crkvenom planu za nama su dva značajna događaja. U rodnom gradu cara Konstantina Nišu proslavljena je 1700. godišnjica Milanskog edikta. Uz velike napore koje je uložila tamošnja katolička zajednica da bi se što dostojanstvenije proslavilo vrijeme u kojem je, u tadašnjem rimskom carstvu, prestao progon kršćana, izostala je podrška Crkve iz Hrvatske. Umjesto tako razvikanog, a često ispraznog busanja svojom vjerskom pripadnošću, kada je trebalo podnijeti neku žrtvu - zavukli su se u svoju malu puževu kućicu.

Drugi događaj je beatifikacija mladog istarskog svećenika Miroslava Bulešića, kojega zaklaše razulareni jurišnici novog poretka 1947. godine u župskoj kući u Lanišću. Na izvjestan način, bijaše to na indirektan način beatifikacija svih onih nekoliko stotina svećenika koji položiše svoje živote u vrijeme revolucionarnog ludila, bilo crvenoga ili crnoga.

Svakako bi ova veličanstvena beatifikacija bila još svečanija da se iz "kantuna" nisu nazirale sjene neraščišćenog spora oko Dajle.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)