Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

O prvim potezima novog Petrovog nasljednika

Papa pun apostolskog žara

Od zadnje kolumne, u kojoj sam se osvrnuo na odstup tadašnjeg rimskog biskupa Benedikta XVI., dobri Bog u svojem promislu obradovao nas je izborom novog Petrovog nasljednika vrlo znakovitog imena - Franjo. Nakon dugih stoljeća novi papa dolazi iz neeuropske zemlje. Južnoamerički kontinent pun je svakovrsnih previranja pa tako i onih unutar Crkve. Upravo iz te sredine dolazi na čelo putujuće Crkve čovjek s nekom svojom novom karizmom. Benedikt XVI. ostat će zapamćen po sintagmi o "diktatiri relativizma". Da bi mogli naši čitatelji imati barem mali uvid u pastirsko služenje novog rimskog biskupa poslužit ću se njegovim kratkim, ali tako jezgrovitim, osvrtom na kongregaciji pred dvjestotinjak sivih i mudrih kardinalskih glava. Nažalost, naši mediji (čak ni crkveni!) nisu previše pozornosti posvetili tom interventu koji je u svijet došao preko kubanskog kardinala - vrlo indikativno!

Dakle, što je na tom eminentnom skupu rekao tadašnji argentinski kardinal Jorge Maria Bergolio?

"Evangelizacija pretpostavlja apostolski žar. Evangelizacija u Crkvi pretpostavlja "parresiu", izlazak iz sebe same. Crkva je pozvana izaći iz sebe same i ići na periferije, ne samo geografske, nego također i na egzistencijalne periferije: one otajstva grijeha, patnje, nepravde, one neznanja i odsutnosti vjere, one misli, one svake bijede. Kada Crkva ne izlazi iz sebe same da bi evangelizirala, postaje autoreferencijalna (što znači usredotočena na sebe, samodostatna) i razboli se. Zla, koja prolaskom vremena pogađaju crkvene ustanove, korijene imaju u autoreferencijalnosti, vrsti teološkog narcizma. U Knjizi otkrivenja Isus govori da stoji na vratima i zove. Očito je da tekst govori o tome da stoji vani i kuca da bi ušao... No, ponekad mislim da Isus može kucati iznutra, da ga pustimo da izađe van. Autoreferencijalna Crkva nastoji Isusa Krista zadržati u sebi i ne pušta ga van. Kada je Crkva autoreferencijalna, ne shvaćajući to, misli da ima svoje vlastito svjetlo; prestaje biti 'mysterium lunae', a to dovodi do tako teškog zla kakvo je duhovna svjetovnost (mondenost), to je najgore zlo koje može pogoditi Crkvu; živjeti da bi jedni druge slavili."

Pojednostavljujući, postoje dvije slike Crkve: evangelizacijska Crkva, koja izlazi iz sebe - Crkva koja pobožno sluša i vjerno naviješta Božju Riječ i svjetovna Crkva, koja živi u sebi samoj, od sebe same, za samu sebe. To bi trebalo dati svjetlo za moguće promjene i reforme koje treba ostvariti za spasenje duša.

Razmišljajući o budućem papi, on je čovjek koji po razmatranju Isusa Krista i klanjanju Isusu Kristu može pomoći Crkvi da izađe iz sebe prema egzistencijalnim periferijama, koji još može pomoći da Crkva bude plodna majka koja živi od "slatke i utješne radosti evangelizacije".

Kroničari bilježe da je kroz te riječi kardinalski zbor uz nadahnuće Svetoga Duha vrlo brzo izabrao 266. rimskog biskupa. Prvi govori i potezi pape Franje daju naslutiti da će okoštale vatikanske strukture biti izložene toliko potrebnim novim vjetrovima.

Nakon prvih, šokantnih poteza rimskog prvosvećenika i iznenađenja u dobro umreženim vatikanskim strukturama, preko globalnih mreža počeli su stizati prvi signali o tome da ni oni neće mirno gledati gubitak svojih dosadašnjih pozicija.

Svi mi koji vjerujemo da ovu putujuću Crkvu vodi, uz ljudski element, i Sveti Duh, vjerujemo u osvježenje kojeg nam, u ovo turbulentno vrijeme, šalje dobri Bog.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)