Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Materijalno je preteklo duhovne okvire
Mediji i nevidljivi gospodari
Kako kaže stara narodna poslovica: "Ako ne ide milom, onda ide silom". Sva upozorenja koja su dobronamjerno stizala u posljednjih nekoliko desetljeća od ozbiljnih analitičara stanja duha u našoj državi i pučanstvu bila su ignorirana i ismijavana. Obično su ih nazivali paničarima, a javnosti tumačili da je sve ovo što nam se događa tek mala elementarna nepogoda. Nažalost, ni jednima ni drugima nije do smijeha, ali jednima ostaje duboka zabrinutost što će biti u budućim danima.
Sasvim je jasno da dva modela dosadašnje ekonomije koje smo imali prilike iskušati doživljavaju svoj završni izdisaj. Postavlja se pitanje što slijedi. Dobro plaćeni (ponekad i preplaćeni) takozvani ekonomski analitičari koji vode vlade, banke, predaju na fakultetima i raznim institutima, bilo lijeve ili desne političke opcije, sliježu ramenima i pilatovski peru ruke, opravdavajući se da nisu ukalkulirali neke nepredvidive činjenice koje su se iznenada pojavile.
U cijeloj ovoj gužvi koja se nadvila nad sve nas počinje vladati ona najprirodnija društvena, ali i ekonomska zakonitost za najobičnije golo preživljavanje i zakonitost realne eknomije, a to je oblik robne trampe. Nema trošenja iznad mogućnosti. Mnogi veliki, a često i nepotrebni apetiti bit će vraćeni u realne okvire.
Neki će mi sasvim opravdano prigovoriti što se miješam u svijet ekonomije; bolje da se držim svoje sfere. U tome i jest poanta. Dopustili smo, što svjesno, što nesvjesno, da je materijalno preteklo naše duhovne okvire. U toj pomami potpuno smo zaboravili za svojom istinskom duhovnom dimenzijom. Jedna od bitnih duhovnih dimenzija čovjeka je skromnost i samozatajnost.
U mjesecu svibnju Crkva se jedne nedjelje spominje djelatnika u sredstvima javnog priopćavanja. Uloga javnih medija je u današnjem svijetu velika. Oni formiraju javno mnijenje, bilo ono pozitivno ili negativno. Ali, preko medija često vlada i kapital, koji zakupom reklamnog prostora od vlasnika i novinara traži u kojem smjeru uputiti čitatelja i konzumenta oglašene robe. Proizvođači roba i dobara koje se reklamiraju u medijima gotovo uvijek su u većem ili manjem dužničkom bankarskom ili burzovnom i kreditnom ropstvu. Malo je medija koji su neovisni od nevidljivih gospodara i koji bi živjeli isključivo od prodanih primjeraka ili emisija te time posvjedočili svoju etičku vjerodostojnost. Toga je svjesno i vodstvo Crkve. Zato se zalaže da djelatnici u javnim medijima imaju jako važnu ulogu, pogotovo oni crkveni, koji često puta znaju biti izloženi raznim unutarcrkvenim lobisitičkim grupacijama na uštrb cjelovite istine koja se od njih očekuje.
Prevažno je oduprijeti se svemu tome, ako nam duh nije otporan na sve te izazove. Kako svako zlo nije zlo, usuđujemo se vjerovati da će se iz ove gospodarske krize mnogo toga profiltrirati kako bi nadolazeći naraštaji bili pošteđeni mnogih zala i tjeskoba kroz koje su prolazile ove generacije koje su na odlasku.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)