Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Deseta godišnjica smrti kardinala Kuharića
Narod nade
Približava se deseta godišnjica kako je u Očev dom preselila duša našeg dragog i nezaboravnog kardinala Franje Kuharića. U župskoj kući visi njegova slika koja me trajno podsjeća na tu dragu osobu, ali još više na sve ono što nam je značila tako prepoznatljiva osobnost. Mnogi dragi mi gosti, kada dođu u posjet, usmjere pogled na lik ovog velikog i jedinstvenog čovjeka koji je snažno obilježio drugu polovicu dvadesetog stoljeća ovdašnjeg crkvenog, ali i društvenog života. Ispod kardinalove slike postavio sam uokvireno pismo koje mi je uputio 18. siječnja 1997. godine. Iz tog kratkog pisma svakako bih, uz desetu godišnjicu njegovog blaženog preminuća, istaknuo rečenicu koja i danas nakon dugih godina tako dramatično odzvanja. Ona glasi: "Hoće li se vratiti život u Žumberak? Hoće li ostatak moći produljiti život bez povratka mladih"? Demografska slika se od tada na Žumberku i pogoršala, jer je visoka životna dob još više smanjila broj preostalog stanovništva. Ali, života još ima. Ima li budućnosti? Po svim ljudskim pokazateljima, mjerenim i po našim kategorijama, u skoroj budućnosti ne bi ga trebalo biti. Ali, ima i onaj drugi koji određuje budućnost i tijek vremena. Taj koji određuje tijekove povijesti traži od nas istinsku vjeru. Stoga, dok će biti vjere, a time i održavanja Njegovih zakona i preporuka, bit će opstanka i života. Nije bez razloga veliki prijatelj Franje Kuharića i hrvatskog naroda, rimski biskup Ivan Pavao II., za vrijeme svog drugog posjeta našoj domovini uskliknuo jednu od stožernih kršćanskih kreposti: "Budite narod nade"!
Danas, kada je čovječanstvo u globalu toliko fokusirano na ekonomske zakonitosti, govoriti o ontološkim vrijednostima vjere, nade i ljubavi izgleda toliko virtualno da postaje smiješno. Ali, upravo u tome je bila veličina blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, jer kada je ovim prostorima vladala jedna ideološka opcija, koja je imala sve karakteristike neuništivosti i beskonačne trajnosti, on je ustrajao u vjeri Bogu živom. Svojim herojskim svjedočenjem vjere, izgovorenim riječima koje su ulijevale bespogovornu uvjerljivost, njegova toplina susreta bila je vidljiv znak i upaljena svijeća optimizma da se Božji duh ne može ugasiti, usprkos svih pokušaja borbenog, a tako neuvjerljivog, ateizirajućeg mentaliteta. Uz tako hrabrog svjedoka vjere rasle su generacije novih naraštaja.
Prisjećajući se lika velikog kardinala Kuharića s ove povijesne distance možemo bolje prosuditi što nam je on značio toliki niz godina i koliko nam u ovim bremenitim vremenima nedostaje njegova hrabra proročka riječ.
Siguran sam da bi on danas nekim drugim osobama napisao pismo s pitanjem: "Što će biti s ovim narodom i ovakvom Hrvatskom, kada neće biti mladih, ali ni životnog optimizma"? Poznavajući ga, sigurno bi i nas svećenike imao štošta pitati.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)