Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Što su nam donijeli izbori?

Sindromi naše politike

Velike predstave u Hrvatskoj za 2011. godinu su završene. Kako bi rekli istočni susjedi, "vašar velikih taština", ili modernim rječnikom govoreći, "supermarket nadmenosti" završen je u nedjelju, 4. prosinca, parlamentarnim izborima. Uz ustavnu i građansku dužnost pristupiti izborima, konačno imamo pobjednika koji bi, ako će biti sve normalno (ako ne prorade privremeno zatomljene sujete), upravljati našim životima. Novoj državnoj upravi želim svaki blagoslov, ali, koliko je nama, "stoci sitnog zuba", poznato u kakvom je stanju država, mogu im izreći iskrenu sućut.

Nakon distance od nekoliko dana nakon izbora i očitovanja glavnih i onih manje eksponiranih aktera ovog "reality showa", mogla bi se napraviti jedna psihoanaliza. Opet je na vidjelo isplivala neograničena količina egocentrizma i partitokracije. O čemu će svakako imati kazati daleko više oni koji su kompetentniji od mene. Ali, ono što se dalo vidjeti preko malih ekrana bilo je više nego bolno. Neke osobe u našem establišmentu nikako ne mogu naučiti da je politika vrlo kompleksan posao. Uz dobre nakane da se netko dokopa upravljačke pozicije treba dobro proučiti nekoliko bitnih stvari kod svojih potencijalnih birača, a to su svi državljani koji su u biračkom popisu. Neki kao da još uvijek žive u vremenu jednoumlja, kada se išlo na glasovanje jer je netko drugi već unaprijed sve odlučio, a na nama je bilo da samo zaokružimo. Sada je vrijeme izbora kada državljani mogu birati između nekoliko mogućnosti. Nadalje, nikako naučiti dijalektiku promjenjivosti. Mi stariji sjećamo se da je u nekadašnja vremena na glasovanju rezultat bio stopostotni. Onda su došla vremena izbora kada je jedan pokret pobjeđivao daleko natpolovičnom većinom, a neki su se borili za prelazak izborne granice. Sada oni pobjeđuju, a oni koji su tada vedrili prelaze u oporbu. Isto tako, neki kao da ne žele naučiti da se ne živi na lovorikama stare slave, pogotovo ako je neka stranka starija od stoljeća. Ima pak i onih koji su si dali truda pa osluškuju bilo naroda i njegovih potreba te izazivaju tektonske poremećaje na društvenoj sceni.

Postoji još jedan sindrom, a zove se sindrom velikog engleskog političara Winstona Churchilla koji je nakon engleske pobjede u II. svjetskom ratu na prvim poslijeratnim parlamentarnim izborima doživio potpuni fijasko. Nešto slično dogodilo se i u Hrvatskoj 1995. godine, nakon oslobodilačke akcije Oluja. Na lokalnim izborima tada gotovo svevladajuća hrvatska stranka u Gradu Zagrebu doživjela je totalni izborni poraz. Ovi izbori (kao i sve druge djelatnosti) izloženi su svakodnevnom preispitivanju najprije vlastitog djelovanja, osluškivanja događaja i ljudi oko sebe. Znanstvene grane koje se bave pitanjem čovjekovih djelatnosti, kao što su psihologija, sociologija, ekonomija, i niz drugih, morale bi biti permanentno prisutne u stranačkim stožerima.

Svakako, bit će vrlo interesantno pratiti što će se događati u stožerima, uvjetno rečeno, gubitnika. Hoće li doći do analitičkih studija, pomlađivanja kadrova u strankama? Iznad svega bilo bi potrebno zbog sveopćeg dobra promijeniti partitokratsko kadroviranje i umjesto podobnih instalirati sposobne.

Također, mnoge intrigira uloga i ponašanje jednog umirovljenog svećenika sa svojom listom u Hrvatskom saboru. Sve plemenite ideje koje je predočio u vrijeme kandidature su hvalevrijedne, pod uvjetom da ih uspije podrediti svojem nadaleko poznatom egocentrizmu i intelektualnoj prepotentnosti.

Arhiva 2011

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002