STOLNI TENIS - 1. otvoreni turnir Samobora na otvorenom

Marić četvrti

3. srpnja održan je na igralištu u Lugu Samoborskom 1. otvoreni turnir Samobora na otvorenom u stolnom tenisu u organizaciji MO Lug i STK Samobora.

U konkurenciji igrača iz Zagreba, Velike Gorice i Samobora prvi je bio Danijel Vešligaj, drugi Krešimir Fijačko, treći Bojan Sadžak, a četvrti domaći igrač Davorin Marić.

Odličan ambijent i nesvakidašnji uvjeti pobrali su simpatije svih sudionika turnira.

Krunoslav Znika

TENIS - TK Samobor 1890 treći po završetku sezone

Zamalo u play off

Završila je teniska sezona, u kojoj je TK Samobor 1890 u drugoj Hrvatskoj seniorskoj ligi osvojio odlično treće mjesto. Samoborskim je tenisačima tako play off i mogućnost plasmana u viši rang natjecanja izmakao za dlaku.

No, valjda će više sreće biti naredne godine.

S.S.

ATLETIKA - Mladi samoborski atletičari postižu sve zapaženije rezultate na natjecanjima

Najteže je trčati od škole na treninge

Mlade samoborske atletičarke i atletičari gotovo svaki dan putuju na treninge u Zagreb i redovito pohađaju školu, bilo Ekonomsku, trgovačku i ugostiteljsku školu ili Osnovnu školu Samobor, što znači da imaju vrlo malo slobodnog. Kažu da je škola stroga i da im nije lako, no ne misle odustati od svoje velike ljubavi prema atletici. Pitali smo ih kako su počeli, koje discipline najviše vole, tko ih trenira, kako uspijevaju posložiti sve obveze...

Ida Dančulović

San je nastupiti na Olimpijadi

Moji se počeci bavljenja atletikom vežu uz Noćnu trku Grada Samobora. To je bilo u četvrtom ili petom razredu. Nikad prije toga nisam trčala, a tata me je prisilio da na to odem i bila sam treća. On je uvidio da super trčim pa me je upisao u Mladost. Nastavila sam trčati i sada već 6-7 godina treniram i sada mislim da je bilo dobro to što me natjerao da idem na Noćnu trku. Profesori su također u tome sudjelovali i već su me prije nagovarali, no nisam se na to obazirala, ali sam ipak završila u atletici. Počela sam u Mladosti, a sada treniram u Atletskom klubu Agram. Trčim kratke staze 100, 200 i 400 metara, možda ove sezone otrčim i 800 metara, ali duže od toga ne bih htjela. Najdraže mi je trčati 200 metara; to mi je zlatna sredina, umorim se, ali ne tako jako, jer nije fizički teško. No, tu je velika konkurencija, u Hrvatskoj i vani, baš kao i na 400 metara. Treniram dva sata kada sam u školi, a kad nemam školu onda i dva puta dnevno, i ujutro i popodne. To znači da stalno putujem na treninge pa u školu. Teško mi je sve to uskaditi i gotovo uopće nemam slobodnog vremena. Sve se svodi na trening i školu, ali kada se nešto hoće onda se i može. Puno vremena trošim na putovanje do Zagreba pa mogu zaboraviti na bilo kakve ostale aktivnosti. Jedino se preko vikenda ode koji put van. Na to sam se navikla tako da mi je sad bez treninga dosadno cijeli dan.

Od kada sam došla imam jednog trenera – Mladena Katalinića. On je najbolji trener u Hrvatskoj i nikada ga ne bih mijenjala. Ovdje u Ekonomskoj, trgovačkoj i ugostiteljskoj školi tjelesni mi predaje prof. Munić, a na natjecanja me šalje prof. Saša Kovačević. Moji najveći uspjesi su prvo mjesto u mlađim kategorijama u Hrvatskoj na 100, 200 i 300 metara, kao i pobjede na samoborskoj Noćnoj trci. Inače, Agram je novi klub u koji je iz Mladosti prešlo petnaestak atletičara, zajedno s trenerom Katalinićem, koji je ujedno trener i Danijele Grgić. Ona je ispunila normu za Olimpijske igre u Pekingu, a moj san je nastupiti na Olimpijadi već 2012. u Londonu.

Najgori dio treninga je zapravo uvjetovan vremenskim neprilikama, kada vani pada kiša ili kada je snijeg. Tek sada se gradi dvorana u kojoj bi trebala biti i staza u kojoj bi atletičari mogli trenirati. Kada bude dovršena Arena onda će i rezultati biti bolji, jer sada preko zime zbilja nemamo adekvatne uvjete za trening.

Ana Turk

Najdraže su brze discipline

Ida i ja smo krenule zajedno na Noćnoj trci, a kako se naši roditelji poznaju svi su "navijali" da zajedno idemo na atletiku. Moji roditelji nisu me mogli voziti na treninge, što kod Ide nije bio slučaj, tako da sam ja krenula tek prije šest mjeseci u AK Agram. Na noćnim trkama sudjelujem još od vrtića i uvijek sam bila prva ili druga. Za noćne trke ne spremam se ništa posebno, to mi je više kao trening. Moje su dionice sprinterske - 100, 200 i 300 metara. Sada tek ulazim natjecanja i super mi ide, a trener Katalinić je rekao da je zadovoljan kako sam brzo napredovala i da samo tako nastavim.

Kada sam došla u klub na prve treninge stalno su mi štopali vrijeme, koliko sam brza, a onda su krenule vježbe tehnike starta, jedan laganiji trening, pa teži. Uglavnom, kada imam školu, treniram jednom dnevno, a kada su praznici onda i po dva puta dnevno. To mi sve nije lako uskladiti. Lakše mi je kada imam ujutro školu, jer stignem doći doma i imam malo vremena prije nego što krenem na bus pa u Zagreb na trening, a kada imam popodne školu onda se moram ranije probuditi, stići na trening i onda odmah s treninga u školu. Školske obveze odrađujem uglavnom preko vikenda. Subotom ujutro je također trening pa tijekom nedjelje najviše učim za cijeli tjedan. Ponekad učim i u busu.

Želje su medalje i da mi prva sezona bude uspješna. Potrudit ću se i zbog kluba i zbog sebe da to bude što bolje. Pobijedila sam i na županijskom natjecanju u krosu, iako ga baš i ne volim, jer se dugo trči, a mene je moja prof. Gordana Bastijančić osim na Noćnu trku poslala i na taj kros, jer zna da i to mogu. No, uopće se ne vidim na dužim stazama. Najviše me zanimaju 100 i 200 metara. Skakala sam skok u dalj i to je bilo dobro, ali ipak se vidim u trčanju.

Amalija Telišman

Teško je uskladiti školu i treninge

Članica sam Mladosti, ali trenutno ne mogu intenzivno trenirati zbog obveza u školi i nemam previše vremena za atletiku. Počela sam trenirati negdje od osmog razreda, a prva mi je trenerica bila Nina Katalinić. Nakon nekog vremena prešla sam kod trenerice Dalie Janić. Kod nje sam još uvijek i zadovoljna sam. Na žalost, privatne obveze sada me ograničavaju. Prije sam trenirala pet puta tjedno, što iziskuje puno, puno vremena. Zbog svega toga trenutno je u pitanju mala stanka, prije svega zbog problema u školi, ali ako se sve posloži kako treba mislim se opet aktivno baviti atletikom. Dobro je što trenerica prilagođava treninge našim obvezama tako da se nekako uspijevamo tome prilagoditi. Godinama nastupam i na noćnim trkama, na kojima sam i pobjeđivala. Najdraža disciplina mi je 400 metara, a trčim i krosove, najčešće one Sportskih novosti. Trenerica mi je dala da trčim sve discipline, ali najviše mi odgovara upravo 400 metara. I meni je treninge bilo jako teško uskladiti, jer trenira se svaki dan, tako da se prvo mora na trening pa u školu, ili prvo u školu pa onda trening. Iako se dosta vremena potroši na putovanje do Zagreba i natrag, kada se nešto voli sve se da uskladiti i pretrpjeti. Atletski uzor mi je, naravno, Blanka Vlašić. Inače, sada me u školi na trčanje potiču i prof. Munić i Kovačević. Oni su me prijavili i za ovogodišnju Noćnu trku na kojoj sam bila druga, iako me je boljela noga i gotovo da nisam mogla trčati.

Kristijan Tomašković

Golman s atletskim genima

Branim u Nogometnom klubu Vinogradar, a trčim najviše u slobodno vrijeme. Treniram, radim puno individualno i s trenerom Sinišom Idrizijem, a prošao sam nogometnu selekciju Zagrebačke županije. Trenirao sam u Samoboru i Zagrebu. Atletika mi dobro dođe za nogometne treninge. Naravno, sve je to povezano. Volim trčati i Bog me zaista nadario brzinom i lakoćom u koraku. Pobjeđivao sam na županijskom krosu i na noćnim trkama.

Dolazim iz Pavučnjaka i ovdje me svi poznaju. Kad ih vidim kako me bodre sa strane to mi je velik motiv. Osim toga, ne volim gubiti. Uvijek sam puno radio, puno trčao, a ispalo je da sam u svojoj generaciji najbolji. Na Noćnoj trci sudjeluje puno dobrih trkača koji treniraju po okolnim klubovima i to dosta dobro i jaki su u sportu. Nastavnici mi izlaze u susret kada je potrebno, ali mama i tata su mi najviše značili i puno mi pomažu. Sportašu najviše znači razgovor. I kad nije fizički spreman sve je u glavi. To mi je rekao sadašnji golman Vinogradara Miroslav Koprić kad je došao iz Varaždina i ja se toga držim, osobito kada zagusti.

Mato Šipuš

FOTO: Ana Turk (više u novom Glasniku Samobora i Svete Nedelje od 27. lipnja)