16.06.2010.

Bespućima samoborske prometne zbiljnosti

Kako do Lavice

Ovoj put se ne želim obratiti gradonačelniku našega grada, jer mi konačno nije ni odgovorio na poslano mu otvoreno pismo, već vama dragi djelatnici, dužnosti, savjetnici i ostali zaposleni u gradskoj Upravi. Ne očekujem od vas odgovor, već samo da razumnim odlukama doprinosite poboljšanju svih vrsti i razina u našem gradu.

Počet ću sa subotom 12. lipnja, kada je na našem Trgu bila održana tradicionalna Tamburaška noć. Priredba u svakom pogledu lijepa, kulturna i korisna i nikako se ne smije od takve vrsti priredbe odustati. Tim više, što su naši samoborski tamburaši donijeli doma čitav niz najvrednijih priznanja Pajo Kolarić. Dakle, među najboljima su u Hrvatskoj.

Da ne duljim, tijekom programa, jedna posjetiteljica našega lijepog i poznatog grada, lutala je po Gizniku, zbunjeno tražeći kako doći do Hotela Lavica?

Što to znači? Kako to opravdati?

Ja ću početi moguće, barem za neke, na neobičan način.

Kad sam bio mlad, u Samoboru su bila tri auto-prijevoznika: Kuhar, Toth i Kvaternik. Isto tako, bila su i tri taksista: Medven, Majdak i Obad i, pardon kasnije gđa Špišić.

Tada je i jedini Putnikov autobus koji je vozio na relaciji Zagreb–Samobor, imao stajalište ispred Borova (danas Havana), nasuprot stajalištu taksista, ispred "Bagadurovog".

Tada je čitav Samobor sa svom okolinom imao manje stanovnika nego danas ima tzv. Južno naselje. Automobila nije bilo, bili smo sretni ako je cijela obitelj slučajno uspjela uštedjeti novce za neki polovni bicikl.

U ono sada već davno vrijeme, bilo je zaista više nego slavlje, kada su nam ondašnje vlasti konačno dozvolile na tom istom Trgu organizirati neki kulturni događaj, pa je tako došlo do prvih javnih fašničkih spelancija i veselica, na kojima je uz naše domaće nastupao i pokoji zagrebački glumac (Bahun), pa sve do Tamburaških noći.

No, ta su vremena daleko iza nas, naš grad je barem dvadesetak puta veći od tih vremena i naše glavno mjesto okupljanja, Trg kralja Tomislava, postao je premalen za takve aktivnosti.

Samoborsko auto-prijevozničko poduzeće Samobortrans, uz pomoć ondašnje općine izgradili su autobusni kolodvor, koji je Grad Zagreb(?) prodao, a taksisti su "izbačeni" s trga, jer su zauzimali prostor i prebačeni najprije u Kleščićevu, a zatim u Mlinsku ulicu.

Da se vratim našoj gošći koja je tražila Hotel Lavicu.

Problem je uvijek isti, zakazuje organizator sa nepravovremenim označavanjem i postavljanjem privremene prometne signalizacije već na samom ulazu u grad, ili da barem lijepom riječi službeni redar uputi zalutalog putnika kako doći do željenog cilja.

Zar je toliki problem napraviti tipske prometne oznake i usmjerivače, koje se samo u trenutku potrebe postave na određena mjesta, neka raskrižja u gradu?

I gradski redar zadužen za promet i prometni policajac samo rukom odmahuju i usmjeravaju vozila iz smjera dolaska Perkovčevom u Langovu ulicu, bez dodatnog objašnjenja kuda dalje, kako doći do željenog cilja.

To se dogodilo sada, isto tako je bilo za vrijeme održavanja Samoborske salamijade, Proljetnog sajma, pa i kod svih ostalih manifestacija koje se održavaju na Trgu, iako ih je vrijeme pregazilo, odnosno, Trg je postao za takve manifestacije pretjesan.

Tako je i naša gošća s početka ovog članka putovala Langovom, Samostanskom, Nazorovom i kada je stigla na Giznik jedna slučajna prolaznica joj je sugerirala da krene Lisztovom ulicom i da parkira automobil ispred gradskog groblja, te da se pješice spusti do hotela. Prava noćna avantura.

Ne želim davati ocjenu ni organizatoru ni turističkim djelatnicima za ovakve slučajeve.

Postavljam pitanja poštovanim djelatnicima, dužnosnicima, savjetnicima i ostalim zaposlenim u gradskoj Upravi, kakvu je sliku ta gošća odnijela iz Samobora, što će pričati svojim prijateljima i da li nas još ikada priželjkuje posjetiti?

No, da ne bude uvijek samo kritike, bez konkretnih prijedloga, ne da predlažem, već apeliram na sve vas djelatnike, dužnosnike, savjetnike i ostale zaposlene u gradskoj Upravi i molim vas da konačno oslobodimo Trg kralja Tomislava od svih suvišnih priredbi. Prebacimo ih na Vugrinščak, moguće neke na nogometni stadion, sajmište, športske dvorane…

Isto tako koristim priliku i apeliram na sve vas da ukinete ova takozvana ugibališta na Trgu, koja to zapravo i nisu, već su samo ruglo. Vratite onaj dignitet Trgu koji mu po svim, povijesnim, kulturološkim i zaštitarskim vrijednostima pripada.

Mesnica, apoteka, bankomata,kafića, ima i u drugim dijelovima grada gdje se čak može i besplatno nakratko zaustaviti.

Molim vas, ima li uopće koga među vama kome padne na pamet kad dođe u Zagreb, da parkira ili „zaustavi“ svoj automobil pri bilo kojoj ustanovi lociranoj na bilo kojem gradskom trgu? Sigurno nikome.

Konačno, ni naši saborski zastupnici ni predstavnici Vlade ne mogu ostaviti službeni automobil parkiran ispred ureda u kojem rade, već na dobiven znak dolaze službena vozila tek toliko da ih pokupe. Bez zaustavljanja, bez parkiranja.

U nadi boljeg sutra,

Branko Adamek

16.06.2010.

Djelomično oprašivanje komaraca

Hoću da i nas praše!

Može li mi netko objasniti zašto se zaprašivanje komaraca vrši samo u dijelu grada kod centra i prema Savi kako je navedeno danas u Večernjaku? A što je s ostalim dijelovima i susjednim selima? Nas neka grizu i dalje?

komarac

16.06.2010.

Želim natrag "kenjaru", i točka!

Kenjara ili smrt!

Želim natrag "kenjaru", i točka!

osoba

Napiši pismo

Kako do Lavice

Hoću da i nas praše!

Kenjara ili smrt!

Arhiva 2010

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002