Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC
Stotine stvari je za obaviti u ovo predblagdansko vrijeme
Predbožićne gužve
Mi se kao vjernici prepoznajemo kao hodočasnici. Neprestano smo u hodu, u pokretu. Ako to povežemo s činom vjere i štovanja Boga, onda smo već hodočasnici. Nažalost, nije uvijek tome tako. Mi puno hodamo, izgubimo vremena i snage na žurbu da stignemo kamo smo nakanili. Imam osjećaj da zapravo dok hodamo ne uživamo u tome, već stalno mislimo kako bismo već trebali stići. U sveopćem ritmu današnjeg života i mi upadamo u zamke žurbe. Stalno nam se žuri i nemamo vremena. Žuri nam se u prodavaonicu obaviti sve što treba; trebamo stići i u banku podići novac. Moramo odnijeti nešto na popravak. Stotine stvari je za obaviti u ove predbožićne dane. Previše je vozila na cesti i ne kreću se dovoljno brzo kako bismo mi htjeli. Ako vozimo svoj auto premještamo se neprestano iz jedne u drugu kolonu misleći da se tu brže krećemo. A uvijek nam se u tom premještanju čini da upravo naša kolona najsporije ide. U svemu tome smo daleko od hodočašćenja.
Nalazimo se u predbožićnoj strci. Božić nas podiže na noge. Posla i priprava ima na pretek. Treba nabaviti puno stvari, pripraviti sve za bogatiji stol u vrijeme blagdana, predvidjeti neke prikladne darove za najbliže, nabaviti ukrase za bor i štošta drugog. Treba se stići u crkvu, a vjernici razmišljaju i o tome kada i kako stići na ispovijed. Puno je toga za obaviti. Vremena nema previše, a gužve su svuda. Po dućanima se dulje čeka, u banci se dulje čeka, u crkvi se dulje čeka za ispovijed. A svima se žuri. Osjećamo se jako povrijeđeni ako u takvim poslovima primijetimo da netko drugi po svojim vezama prije nas upadne i bude poslužen. Smatramo se zakinuti, prevareni. U toj žurbi u opasnosti smo da više zgriješimo nego što dobra učinimo, kako bismo zapravo htjeli. Može se dogoditi da ovo vrijeme, koje nam je darovano za posvećenje i blagoslov, bude katkada vrijeme nervoze, nemira i prokletstva. Niste li primijetili da upravo za velike dane i blagdane kao da nam đavao nametne neke kušnje koje nam katkada potpuno pokvare ono o čemu smo tako lijepo sanjali i planirali?
Još nije kasno. Bilo bi divno kad bi svaki posao što ga od sada imamo obaviti bio svojevrsno hodočašćenje. Ne izgubimo u svemu ono bitno: da idemo ususret blagdanu koji nam donosi radost neba, rođenje Isusa, Sina Božjega. Neka se u svemu Bog proslavi. Dok hodamo supermarketima s različitim nama dosta tuđim imenima, i dok tražimo ono što nam treba za potrebe obitelji ili da darom obradujemo najbliže, pretvorimo to u hodočašće, u unutarnju radost da time činimo nešto što je Bogu drago. Neka to bude Isusu na slavu koji je rekao da njemu činimo radost kad obradujemo druge oko sebe.
Božićni događaji u Novom zavjetu nam govore o silnom gibanju, velikim gužvama. Josip i Marija, koja bijaše trudna, zaputili su se iz Nazareta u Betlehem. Gostinjci su bili puni sličnih putnika koji su došli radi popisa stanovništva. Dugo im je trebalo da u gužvi Betlehema nađu kutak za sebe, a bilo je hitno, budući da je Mariji bilo vrijeme da rodi. Nebo se pokrenulo i čete anđeoske nadvile nad mjestom gdje se rodilo dijete. Pastiri su se ustrčali i pohitali da vide znak: dijete povijeno u pelene i položeno u jasle. Mudracima s Istoka dugo je trebalo hodati i putovati dok nisu stigli do cilja. U svemu tome bili su vođeni zvijezdom vodiljom. Svi su oni bili hodočasnici. Hodali su predano i s vjerom. Negdje u centru sveg tog zbivanja bio je Isus, koji je po svojem rođenju i po tome što je postao čovjekom i sam postao hodočasnik ove zemlje. Postao je predvodnik svih putnika, svih hodočasnika da ih dovede k cilju. Zato je Isus naš Put. Po primjeru svete obitelji, potaknuti Isusom, izazvani blagdanima koji traže od nas više angažmana i hoda, učinimo sve to s ljubavlju, bez grijeha i nervoze. Bit će to onda već bogoslužje, hodočašćenje. Kad bi barem sav naš život bio tako prožet hodom kojim ćemo častiti Boga i konačno stići do njega.
Fra Zvjezdan Linić
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)