Zvjezdan Linia
DUHOVNI STUPAC
Nikola Tavelić, franjevac i mučenik hrvatskog naroda
Kanonizirani svetac
Godine 1970. papa Pavao VI. proglasio je svetim, tj. kanonizirao je Nikolu Tavelića, franjevca i mučenika hrvatskog naroda koji je živio u 14. stoljeću. Hrvatima je to bila počast i radost. To je bio prvi hrvatski kanonizirani svetac. Mi koji smo to aktivno proživljavali prije gotovo 35 godina znamo kakva je to bila radost, gotovo euforija. U tadanjim čežnjama u mukama našega hrvatskog naroda kao da je to bila svojevrsna promocija i priznanje Hrvatima pred čitavim svijetom. U našem narodu ima svetaca!
Ipak, htio bih upozoriti na jednu svojevrsnu čudnu pojavu. U ovaj proces kanonizacije svetog Nikole Tavelića utrošeno je puno truda i mara stručnjaka koji su se desetljećima, gotovo stoljećima time bavili. Pokrenute su mnoge molitvene akcije u našem narodu i umnožavale se sličice, slike i drugi propagandni materijal, kako bi taj proces imao svoju podršku u bazi, tj. među vjernicima, u narodu Božjemu. Puno se o svetom Nikoli Taveliću govorilo, još više propovijedalo, a najviše molilo. A ipak, kada se konačno došlo do cilja, kada je papa obavio svečanost kanonizacije, kao da je sve stalo. Odjednom nam sveti Nikola više nije interesantan, o njemu se ne govori, njemu se ne upravljaju molitve. Postigli smo cilj i sve je stalo.
Zaboravljamo da Crkva proglašuje nekoga svetim na temelju pomnjivog ispitivanja. Zaboravljamo da to čini s određenom svrhom. Svecima više ne treba naše časti i našeg laskanja. Oni su u Bogu i uživaju punine sreće i radosti. Njima mi više ne možemo povećati blaženstvo. Prema tome, radi njih samih ni ne treba nikakvih procesa i svečanosti. Njih je Bog potvrdio i kanonizirao u tajni neba, u zagrljaju vječnosti. Tako vjerujemo da su kod Boga i mnogi drugi, i silna vojska onih koji su skrovito i bez ljudskih priznanja živjeli pošteno i dobro. Vjerujemo čak da su na taj način kod Boga i neki naši pokojnici o kojima svatko od nas može naći u duši potvrdu i svjedočanstvo da su živjeli po Božjem zakonu i u ozračju prave dobrote. Crkva kada nešto čini, onda je to u vidu proslave Boga i našeg spasenja. Želi u svecu i po svecu još jasnije zahvaljivati Bogu koji je divan u vidljivim i poznatim primjerima očite svetosti. Prepoznajemo i slavimo u tome ljubav i svetost Božju.
Drugi cilj je spasenje čovjeka. Crkva želi da u svecima vidi najprije ljude koji pozivaju na nasljedovanje. To su hrabri ljudi, herojskih kreposti, koji svjedoče kako je moguće u svakom vremenu živjeti evanđelje, živjeti vjerno Kristovom pozivu, programu krštenja. Oni žele i nas povući za sobom, tj. svojim primjerom nas žele hrabriti na našem životnom putu. I naš je cilj punina života u Bogu, i nama je doći do blažene vječnosti. Ona nije monopol tih nekoliko tisuća koje je Crkva kanonizirala, već ponuđeni dar svima koji kroz poznate svece mogu osjetiti ohrabrenje za takvim životom. Nadalje, jer su sveci u zajedništvu s Bogom, onda Crkva vjeruje da su oni u mogućnosti na način neba, tj. na način koji izmiče našem racionalnom zaključivanju, pomagati nama u ovoj etapi zemaljskog života. Od njih molimo pomoć i zagovor. Prema tome, oni su nam nakon kanonizacije još potrebniji, budući da je njihova pomoć i zagovor po pravorijeku Crkve sada još sigurnija i čvršća. Zato molimo i danas: Sveti Nikola Taveliću, moli za hrvatski narod. Neka ovaj narod bude svet, pravedan i dobar!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)