Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE
O stvaranju javnog mnijenja
Tko je bolji susjed?
Kažu da neprekidno ponavljanje neke sintagme pretvara istu u istinu, pa ću ja ponoviti da vjerujem u neke druge korake, u neka druga razmišljanja i da, ako želimo promijeniti okolnosti, moramo naprije promijeniti sebe, a da bi promijenili sebe, moramo promijeniti svoja razmišljanja, pa i ona na "grani".
Što je to javno mnijenje? Sir Robert Peel, dvokratni britanski premijer u 19. stoljeću, definirao je javno mnijenje kao "veličanstvenu slitinu ludosti, slabosti, predrasuda, pogrešnih intuicija, ispravnih intuicija, tvrdoglavosti i novinskih članaka". Možda malo gruba i oštra definicija, ali za dio mojih crtica čini mi se primjerena.
Crtica prva. Izborna nedjelja u "deželi". I dok "dežela" bira svoju političku opciju za sljedeće četiri godine, istovremeno emisija Nedjeljom u dva ugošćuje slovenskog glazbenika Zorana Predina. Zgodan muškarac koji k tome, kažu svi, pametno i korektno zbori. Istovremeno teče anketa s pitanjem koje glasi: tko je bolji susjed Hrvatskoj - Srbija ili Slovenija? Javi se nešto više od deset tisuća gledatelja i samo 51 posto ih smatra da je Slovenija bolji susjed.
Crtica druga. Petnaestog listopada Slobodna Dalmacija objavljuje vijest o pokretu za otrežnjenje od "euro-balkanskih" susjeda, koji na nekoliko stotina plakata u središtu Rijeke uz riječi "Slovenci dosta" susjede optužuje za lobiranje protiv Hrvatske, za ucjene, za spletke... Potpisnici pozivaju građane Hrvatske da ne kupuju slovenske proizvode i pitaju se zašto bi mi Slovencima davali svoj novac kad nas ne poštuju. U istom članku se navodi da je, osim zidnih plakata, brojnim korisnicima Interneta u Hrvatskoj na e-mail adrese stigla slična poruka dubrovačke udruge Mare Nostrum.
Dakle, svijest o lošim susjedima Slovencima je prisutna čak i na jugu Hrvatske, ili to pak pokušava biti. Okrenut ćemo se oko sebe i upitati tko bi se tu trebao otrijezniti i od čega?
Eto, zato mi se definicija britanskog premijera činila primjenjivom – veličanstvena slitina ludosti. Zar smo doista tako ograničeni granicama i zar doista dozvoljavamo da nam moždane vijugice ne funkcioniraju? Podjele na "mi" i "vi", na "oni" i "ovi", na "dobri" i "loši" znakovite su za neke druge sisteme koje smo već trebali prerasti.
Obećali smo usporedbe u događajima, ljudima i vremenu pa stoga crtica treća. Prije godinu dana, kilometar od granice, u blizini naselja, u roku od deset dana niklo je plavo, novo blještavo zdanje. Lokalna uprava nema pojma, ljudi nemaju pojma, a krasno novo postrojenje, pristiglo iz Švicarske, trebalo bi proizvoditi asfalt. Mali i obični ljudi su se počeli propitivati što nam se to događa, tu u našem dvorištu? Peticije, dopisi, rasprave, zborovi građana, mediji, studije utjecaja na okoliš... I opet, famozno javno mnijenje, bolje rečeno pritisak javnosti, uspijeva priču dovesti u okvire prihvatljivog, uz određenu financijsku kompenzaciju.
Sprazumom su utvrđeni uvjeti pod kojima asfaltna baza radi, koje ceste se koriste, kako se vrše prijevozi, koji materijali se koriste, radno vrijeme i do kada će baza biti postavljena. Samoborci, dakle mogu malo pogledati rješenja preko "plota", jer svi želimo da se u toj areni javnog života nađe rješenje i za privredne i za građanske interese.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)