Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Ljetu je kraj, čeka nas nova neizvjesnost
Po lojtrici gor i dol
Ostavljamo vruće i sparne ljetne dane, koje su mnogi među nama iskoristili za godišnji odmor.
Našim dragim školarcima počela je nova školska godina.
Poljodjelci i hobisti ubiru plodove svojega rada i znoja.
Vrijedne domaćice spremaju zimnicu. Nadam se da su naši vrijedni i hrabri vatrogasci spremili svoju opremu i da će im pripasti zaslužene nagrade, a i bolja oprema. Dečki, hvala vam!
Što reći o bunaru bez dna, našem dragom Agrokoru, koji guta samog sebe, a novčarski lešinari pobjedonosno dijele unosne firme. Što napisati o našim dragim političarima, osim stihova popularne pjesme: "Po lojtrici gor i dol", kako bi mogli skidati i postavljati podobne i nepodobne ploče i pločice...
Primijetili ste da sam ispustio jednu djelatnost - turizam. Nisam zanemario, nego me je nešto zaintrigiralo. Nadležno ministarstvo izjavljuje da je ovo bila dobra i berićetna godina. Hoće li narod ove države imati ikakve koristi od obilatog financijskog kolača ili će svjetski monetarni mešetari progutati većinu hrvatske turističke novčane mase, kao čistu supstancu kroz visoke kamate?
Ali, ima jedna druga stvar koja me u ove jesenske dane bode više nego cijelog ljeta. Radi se, naime, o sloganu kojeg je ove godine koristio hrvatski turizam (ministarstvo, turističke agencije i ostali iz te djelatnosti), a glasi: "Hrvatska puna života" (Croatia full of life). Bilo bi divno, samo da je istinito.
Čudi me da netko može koristiti takav slogan u zemlji, u kojoj je godišnji mortalitet veći od nataliteta i gdje iz države iseljava na desetke tisuća najvitalnije populacije. Jednom rječju, tamo gdje, naočigled, nema mladenačkog života, gdje iz godine u godinu narod izumire, oni bubaju o nekom "punom životu"... Ako je i za turističku propagandu, previše je. Ako je to izmišljeno radi toga da se privuče što više turista, ajde... Ali, to čitamo i mi, "stoka sitnog zuba", i pitamo se tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan?. Uz sve prikazane predivne slike, filmove i ljepote, kojima je dobri Bog obdario ovaj komadić kugle zemaljske koju smatramo svojom domovinom (dok je svjetski novčarski magnati ne okupiraju u totalu), iza tih kulisa živi starački i životom ispaćeni narod, kojemu postaje svega dosta i trebalo bi imati barem toliko pristojnosti i ne im bacati takvim parolama prašinu u oči.
Možda bi Hrvatska vremenom mogla postati punija života kada bi barem dvadeset posto od godišnjeg uprihodovanog utrška ostalo u državi i bilo poticaj oživljavanju gospodarstva, a ne da odlazi na otplatu podignutih kredita, gdje, kroz neke fiktivne radove, ti novci, otuđeni i na privatnim računima, vlasnicima služe za luksuz, dok narodu ostaju samo dugovi.
Želim biti korektan pa javno napisati da ova pošast novčarskih manipulacija nije mimoišla ni pojedine crkvene strukture.
Godina Gospodnja 2017. primiče se svojem kalendarskom kraju, a stiže nam 2018., kada će se obilježiti stogodišnjica završetka Prvog svjetskog rata, pada četiriju carstava i nastanak novih državnih tvorevina.
Iz dosadašnjeg iskustva znamo da se mnogo stvari iz povijesti stalno ponavlja.
Pitanje je samo kakva nam iznenađenja spremaju svjetski krojači?
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)