Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE
Cjelokupno društvo nalazi se u dubokoj krizi
Nema lakih rješenja
S izmakom ljetnih dana i sezona sve poznatijih žumberačkih proštenja primiče se kraju. Iz godine u godinu broj ljudi koji dolaze na njih sve je veći i veći. Razumljivo je da ljudi dolaze vođeni raznim poticajima. Jedni dolaze iz čisto vjerskih pobuda, drugi zato što žele bar na trenutak pobjeći iz sve turbulentnije svakodnevnice, a neki opet zato jer se na žumberačkim proštenjima mogu okrijepiti čuvenom žumberačkom janjetinom. Kako kaže stara narodna poslovica: "Sto ljudi, sto ćudi". U tom silnom i raznolikom mnoštvu uvijek se nađe onih koji pristupaju svećeniku i nakon par uobičajnih komunikacijskih riječi postavljaju, sve turobnijim glasom, pitanje: "Župniče, što ćemo i kako ćemo u ova teška vremena, ne snalazimo se..." Vođen primjerom svog učitelja iz Nazareta pokušavam barem svakoga saslušati i dati neki utješan odgovor. Nakon tih za mene, moram priznati, što sam stariji sve napornijih razgovora, pokušavam u tišini svoje planine i noćne meditacije tražiti odgovore na sve teža i teža pitanja današnjice i tereta koji tište sve nas.
Čovjek današnjice, naučen na sve brži i lakši način života, pokušava naći odgovore i rješenja koja su što bezbolnija i što djelotvornija. Malo je onih koji žele ozbiljno, analitički i zdravorazumski potražiti rješenja na iskustvu prijašnjih vremena, a koja su često puta bila svojom bremenitošću slična današnjima, ako ne i gora. Teško prolaze bilo kakvi razgovori na čisto razumskoj osnovi, ali kada pokušam razgovor dignuti na biblijsko-transcendentalnu razinu i dati ozbiljan odgovor i vjerničko sagledavanje problema, sličan sam sv. Pavlu na Aeorpagu. Naime, kada je, u svoje vrijeme, apostol Pavao pokušavao mudracima i mudrijašima na atenskom trgu Aeoropagu naviještati Kristovo uskrsnuće, doživio je odmahivanje rukom, uz riječi: "Čovječe, otrijezni se i onda dođi s nama razgovarati". Nešto slično doživljava u današnje vrijeme svaki ozbiljan razgovor o krizi našoj svagdanjoj s vjerskog zrenika.
Nepobitna činjenica je da se cjelokupno društvo nalazi u dubokoj krizi. Vidljivi znakovi te nedaće osjećaju se površinski kao gospodarska kriza. Na veliku žalost svih nas, to je samo vrh sante leda, ali sržni problem je u dubinskoj krizi čovjeka današnjice, koji je kontaminiran vrijednostima sumnjive kvalitete iz koje sve proizlazi.
Govoreći metaforički, ovo stanje duha, koje je opasno nagriženo metastazama u svim vitalnim organima društva, sigurno se ne može liječiti aspirinom ili apaurinom. U liječenju metastaziranog društva trebat će zahvatiti oštrim skalpelom, a pitanje je hoće li ta teška operacija biti pod narkozom ili "na živo". Kako bilo da bilo, bit će bolno.
Ali, ako želimo ozdravljenje, a vjerujem da svi to iskreno očekujemo, onda moramo biti spremni podnijeti taj bolni zahvat. Nažalost, svi nećemo preživjeti ovu operaciju čišćenja društvenog zloćudnog karcinoma, ali iskreno se nadam da će oni koji će imati sreću preživljavanja živjeti u izliječenom i zdravom društvu.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (8)