Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešia
ŽUMBERAEKE CRTICE

Dolazi li vrijeme proroka - revolucionara čovjekove nutrine?

Brod na olujnom moru

Crkva u Hrvata 10. veljače obilježava godišnjicu biološke smrti jednog od svojih velikana - zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, danas na čast oltara podignutog Alojzija Stepinca. Ovogodišnje Stepinčevo proslavljeno je značajnim summitom crkvenih velikodostojnika s područja "Jagelonske linije", od Baltika do Jadrana. Taj geografski pojam podjele srednje Europe potječe iz srednjeg vijeka, kada se europski kontinent dijelio po crkvenoj podjeli zapada i istoka, ali i kao obrambeni zid pred naletom tada moćnih azijskih osvajačkih pohoda. Nakon 1945. godine taj potez dijelio je europski kontinent po ideološkoj osnovi. Za tu europsku razdjelnicu stvoren je semantički pojam "željezna zavjesa". Sve što je od te linije bilo zapadnije uvjetno je nazivano slobodnim i demokratskim svijetom s rastućim kapitalističkim sustavom, a ono što je bilo istočnije od te linije potpadalo je pod nedemokratski totalitarni režim s dogovornom ekonomijom. Faktički i simbolički ta dva svijeta od pedesetih godina fizički su podijeljena famoznim Berlinskim zidom. Prije dvadeset godina taj simbol podijeljene Europe počeo se rušiti, jer se dotadašnji komunistički model zbog svoje nedorečenosti počeo urušavati. Nositelji komunističkog sistema zbog svoje intelektualne i ekonomske nedorečenosti, usprkos svim represivnim metodama, nisu mogli više održavati na životu ovakav politički ustroj. I kada se kapitalistički, uvjetno nazvani zapadni svijet, počeo veseliti konačnom obračunu s komunizmom, i bezdušnom kapitalizmu ozbiljno su pred naletom novih ideologija, ali još više pod naletom globalističkih procesa, uzdrmani temelji. Kapitalizam i njegova ideološka potka u vidu parlamentarnih demokracija u posljednjim desetljećima doživljavaju ozbiljne tektonske poremećaje. Tako da je već sročena kovanica "glo" ili "gro"balizacija.

Bilo kako da bilo, pred Crkvu su postavljeni novi izazovi. Tek što je izašla iz jednog nenaklonjenog sistema, u kojem su vjernici i hijerarhija dugo vodili svjedočansku borbu uz mnogobrojne žrtve, nalazi se na pragu jednog novog izazova.

Zbog svojeg ustroja, koji je zbog brojnosti inertan, proći će dosta vremena dok se ne nađu adekvatna rješenja za nove izazove. U potrazi za odgovorima na suvremene izazove, osim mentalnih izričaja unutar Crkve, Duh Sveti potaknut će nove proročki i karizmatski nadahnute sljedbenike Isusa iz Nazareta da na korist cijelom čovječanstvu ponude suvremenog Krista, prihvatljivog svakoj plemenitoj i dobroćudnoj duši. U tom svjetlu valja gledati i ovaj zagrebački skup sadašnjih apostolskih nasljednika.

U vrijeme dok je sadašnji papa Benedikt XVI. bio jedan od vodećih ljudi rimske kurije, kao dobar poznavatelj crkvenog života zabrinuto je konstatirao da je Crkva kao brod na olujnom moru, s mnoštvom rupa kroz koje ulazi voda i da bi te rupe trebalo zatvoriti. Jedna od većih rupa svakako je fundamentalistički pokret poznat kao Lefebrovci. Nakon svakog crkvenog koncila pojavljuju se grupe nezadovoljnika. Tako je bilo i nakon II. Vatikanskog koncila. Grupacija tradicionalista, podržavana od europskog aristokratskog svijeta, kojem je kršćanstvo služilo kao statusni simbol nekadašnjeg sjaja, ne prihvaća iskorak Crkve u izazove koje nameće suvremeni način života. Na te izazove odgovor daju zaključci II. Vatikanskog koncila. Te zaključke i dokumente crkveni ljudi bi svakako morali u više koristiti u svakodnevnom poslanju. Bilo bi pogubno, a nažalost to i postaje, da se u svakodnevnoj komunikaciji kršćanstva i suvremenog svijeta koriste metode borbene i preživjele apologetike, a ne rješenja ponuđena i donesena u dokumentima II. Vatikanskog koncila.

Jedan od najdrastičnijih primjera je odnos prema holokaustu. Crkva nakon II. Vatikanskog koncila s velikim simpatijama gleda na židovstvo i osuđuje zločine nad Židovima, dok tradicionalisti (Lefebrovci), vođeni srednjovjekovnim antisemitizmom, niječu bilo kakav zločin nad Izabranim narodom. Kod neupućenih ljudi sve ovo izaziva nedoumice i nesnalaženja, a time i sasvim krive zaključke i odnos prema Crkvi.

Očito je da pred svima nama stoji mnoštvo novih izazova te bolje i temeljitije upoznavanje, jer neznanje je prečesto uzrok nepotrebnih nesporazuma.

A pred Crkvom vrijeme je proroka koji su revolucionari čovjekove nutrine.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)