Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Ivica Račan sada je već vjerojatno u prednosti pred dr. Danielom Denegrijem u poznavanju Božje čestice

Njegov najdraži neprijatelj

Ivica Račan sada je već vjerojatno u prednosti pred dr. Danielom Denegrijem što se tiče poznavanja Božje čestice. Fizičar svjetskog ugleda Denegri tek se nada da će iduće godine uspjeti sa svojom ekipom u institutu CERN kraj Ženeve, nakon dvadeset godina rada, proizvesti pojavu čestice Higgs Bozon, koja je postojala neposredno nakon velikog praska prije 13,7 milijuna godina. Potvrditi da se energija gibanja pretvara u masu. Što dovodi sada ponovno do približavanja fizike i filozofije, nakon još od vremena Descartesa prihvaćenoj decidiranoj podjeli, po njemu međusobno suprotnih i nezavisnih supstancija – materije i duha.

Ivica Račan je volio o tome raspravljati s doktorom Denegrijem za vrijeme ljetovanja u Pučišćima na Braču. U društvancu koje se ljeti tu okupljalo bio je i načelnik Pučišća Slaven Puljak, vrlo zanimljiva osoba, te naš poznati tenor i sada naš kulturni ataše u Sarajevu Krunoslav Cigoj. Dok smo jedne večeri sjedili u njegovoj pizzeriji u Postirama na Braču, Kruno me je fascinirao svojim poznavanjem astronomije, filozofije, razmatranjima o duhovnom.

Tom društvu koje se okuplja u slobodnom vremenu pripada i Nikola Jelinčić, ravnatelj Matice iseljenika Hrvatske, inače rođeni Postiranin i igrom slučaja prvi susjed do brvnare Ivice Račana u slikovitom okolišu uz Kupu. Prilog Nove TV snimljen na tom mjestu u kojem Nikica priča o svojem susjedu Ivici, otkriva Račana kao senzibilnog romantika. I prije sjetnog čovjeka nego li veseljaka, dok u opuštenom društvu svojih artijskih drugova na verandi i sam pjevajući vodi pjesmu Potraži me u predgrađu.

O Račanu su mnogi ovih dana govorili. I njegovi politički protivnici su ga hvalili. Neki će sigurno reći da je govoreno po onoj: De mortuis nihil nisi bene. Ali u ovom slučaju vrijedi upravo ova: tek kad posječeno drvo padne vidi se koliko je veliko bilo. Slušajući predsjednika Sabora Vladimira Šeksa, stječe se dojam da mu je Račan bio najdraži neprijatelj. Obojici je pak bilo zamjerano isto – sporo govorenje.

- Znate li koja je razlika između Šeksa i mene? - upitao je jednom prilikom Račan.

- Ja, kad malo popijem, govorim sve brže. A Šeks kako pije govori sve sporije.

Zamjerali su prije Račanu da je kunktator, njegovu neodlučnost. Sada ga hvale da nije bio brzoplet u donošenju odluka, već promišljen. Kada je trebalo da je bio itekako odlučan. Njegov je princip očito bio: tri puta mjeri pa onda sijeci. A presjekao je u Beogradu kad je najvažnije bilo za Hrvatsku. Ali tada i za Sloveniju. Na prvim izborima njegova tada Stranka demokratskih promjena dobila je svega pet posto glasova. Bilo je to vrijeme kad je velika većina bila uvjerena da im se pruža prilika postati kapitalistima. I glasali su za kapitalizam i za one koji su im obećavali da će postati kapitalisti. Nitko nije sebe vidio u ulozi izrabljivanog. U konačno vlastitoj hrvatskoj državi da će Hrvati biti izrabljivani - ma pričaj ti to nekom drugom!

Negdje 1996. neki su u SDP-u bili uvjereni da bi na izborima mogli krenuti u akciju preuzimanja vlasti. Jedan kolega novinar mi je tada ispričao da je Račan, navodno, tada otklonio tu ideju, jer da u narodu još nije sazrela kritična masa za promjene. Četiri godine kasnije pobijedio je sa svojom koalicijom. Rezultati izbora 2003. bili su takvi da bi koalicionom kombinatorikom mogao ostati na vlasti. Odbio je tu mogućnost, što je razbjesnilo Radimira Čačića, onemogućenog da u drugom mandatu nastavi svoje uspješno započete projekte. Kratkog fitilja svašta je izgovorio na račun Račana. A ovaj je očito procijenio kako će dotadašnja oporba došavši na vlast morati sprovesti sve ono što je kao opozicija opstruirala i što bi i dalje činila dobije li on povjerenje i u drugom mandatu. Od pristupanja europskoj zajednici, pa sve do izručenja osumnjičenih za zločine Haaškom tribunalu.

Još jedan političar, ali još kraćeg, mediteranski kratkog fitilja, također je svašta znao izgovoriti na Račanov račun. Između ostalog, premijer Sanader rekao je i to da je Račan lijenčina. Je li Sanaderu neugodno zbog svoje procjene karakternih osobina svojeg političkog protivnika, sada kad je mogao čuti i pročitati što o Račanu kao političaru i državniku govore hrvatski i inozemni uglednici? Da li je u pitanju premijerova sposobnost procjenjivanja ili samo brzopletost? Ili i jedno i drugo? Gesta časnog čovjeka bila bi da se posthumno ispriča zbog nepromišljenosti. Činjenica je pak da Račan nikad, ni u najžešćoj polemici, nije gubio kontrolu nad sobom i prizemno vrijeđao političke protivnike. Drug Račan bio je gospodin od glave do pete.

Navodno su vladajući na Gornjem gradu bili konsternirani. U prvi mah su mislili da će morati proglasiti dan žalosti. Ali, to bi išlo previše u korist SDP-u u predizbornoj godini. Spasonosno je bilo objašnjenje kako se ta počast odaje samo premijeru koji je umro obavljajući tu dužnost. Da je pomišljao na tu mogućnost, u svojoj skromnosti Račan bi i tu počast otklonio, kao što je otklonio paradni državni ukop.

Činjenica je da je Račan uspio očuvati ideju socijaldemokracije. Nažalost, nije doživio satisfakciju da vidi ovogodišnji povratak crvenih karanfila u zapučku u prvomajskoj koloni prema zagrebačkom Maksimiru. Pogotovo pak onaj neočekivano velik broj ljudi na splitskom Marjanu, a da ih nitko nije dovezao autobusima iz zagorske unutrašnjosti i susjedne države. Na sam Prvi maj jedna je TV-postaja postavila anketno pitanje: Jeste li za kapitalizam ili socijalizam? Njih 70 posto glasalo je za socijalizam. No, za takav ishod manje je zaslužan SDP. Za njega su daleko zaslužniji, kako sve one prethodne, tako i ova sadašnja vlada HDZ-a.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (8)