Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Drago Pleeko
NA RUBU PAMETI

Moć dezinformacije i orgazam putem Interneta

Čovjek od olova

Neki sam dan ostao zapanjen s 13 izrazito zločestih reakcija na kratki intervju sa Žarkom Adamekom na internetskim stranicama Glasnika. Sve su, dakako, potpisane pseudonimima, kao i one koje tu i tamo stižu na moj račun. To me uopće ne bi smetalo da većina njih nisu najobičnije laži ili, u onoj benignijoj verziji, gluposti.

Evo, primjerice, javlja mi se dobronamjernik koji se potpisuje kao "plumbum saturnus", lucidno aludirajući na moju "aferu s olovom", što me vraća u te dane prije 12 godina kada je novinstvo bilo zasipano podacima o tome kako su u mojim proizvodima "pronađene smrtonosne količine olova", kako je "čudo kako su konzumenti istih preživjeli", a jedan je samoborski ugledni liječnik pred više ljudi rekao da je "do sada deset mrtvih, ali se ne zna koliko će ih još umrijeti..."! Bilo je i onih koji su me već strpali u zatvor, a drugi su pričali o suđenju i zatvaranju mog obrta. Kako su u to vrijeme sve novine odbijale objaviti moje demantije, osjećam se ponukanim da sada nešto kažem o tome. Naime, moj obrt nije ni tih dana zatvoren ni na jedan dan, protiv mene NIJEDNA nadležna državna ustanova, poput Ministarstva zdravstva ili bilo kojeg tužilaštva, nije podigla nikakvu prijavu, niti sam podvrgnut ikakvoj istrazi. Privatno podnesena kaznena prijava je odbačena kao neosnovana, a od pet privatnih tužbi protiv mene nisam izgubio nijednu. Vještačenje svega pet osoba koje su me teretile, a od strane Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, pokazalo je da su one "pretrpjele laku tjelesnu ozljedu", a njen uzrok se "ne može povezati s proizvodima mr. Drage Plečka". I sud i struka i činjenice su govorili da ja nisam kriv, no to nije bilo dovoljno. Neki "znaju bolje". Kad te jednom poseru, više se nikad nemreš oprati. Istina je tu najmanje važna.

Pa je tu i tvrdnja o mom svojevremenom velikom utjecaju u GO HDZ i "mijenjanju kaputa", u političkom smislu. Kao prvo, obrtnička udruga na čijoj sam listi bio na prvim demokratskim izborima uopće nije bila, niti je sada, politička stranka. A iz HDZ-a sam otišao 1998. godine, upravo zbog neslaganja s tadašnjim vodećim čovjekom. Da podsjetim: te je godine HDZ držao vlast na državnoj, županijskoj i lokalnoj razini i imao predsjednika države. Dakle, nisam podvio rep 2000., kada je brod tonuo, a ako izuzmemo moje osobno neslaganje, ponosan sam što sam bio u stranci koja je stvorila modernu hrvatsku državu. Nema veze, neki "znaju bolje". I tu se ne da niš napraviti.

Zanimljiva je ta tehnologija ubacivanja tračeva o onima koji su obnašali vlast ili je obnašaju ili su nečim drugim iskočili malo iznad malograđanske bare. Jer, sve su to lopovi, smutljivci, manipulatori, fuliranti i niškoristi. Internet je poput "peep-showa" (to su one škulje u kojima si u mraku, a komad se iza stakla skida tako dugo dok hoćeš ubacivati novčiće, op.a.), gdje anonimusi pljujući one čiji uspjeh ne mogu podnijeti doživljavaju svoje male orgazme. Otuda mu valjda ovakova enormna popularnost. Pogotovo otkada su procjene nekih američkih institucija da se "na Internetu ne možemo osloniti na više od 20% informacija kao pouzdanih". Ipak, to prekrasno polje svih mogućnosti pozdravljam kao pozitivno, čak i u slučajevima ekstremnih gadarija i uvreda koje guta. Jer, Internet je možda posljednje mjesto na svijetu na kojemu ljudi mogu prazniti svoje frustracije i vidati komplekse u sigurnoj toplini svojih soba.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (7)