Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE
Od otvaranja zahoda do don Anđelka Kaćunka
Šarinićeva vidovitost
Barem u jednom slučaju naš se poznati sugrađanin Hrvoje Šarinić pokazao vidovitim. Bilo je to u onim danima, kada se je, sišavši s hrvatskog Olimpa na Pantovčaku, politički aktivirao u prizemlju samoborskog političkog života. Razočarani hadezeovac kao lider lokalnog DC-a prisustvovao je i sjednicama Gradskog vijeća. I tada su rasprave često bile nalik na operu u kojoj protagonisti istodobno (višeglasno) pjevaju svoje dionice. Iznerviran glasovno visokom, a sadržajno niskom razinom rasprave vijećnika (izravno rečeno: prepirkama, podmetanjima i nadvikivanjima), gospodin Šarinić je indignirano uskliknuo:
- Pa to je pravi Clochmerle!
Nitko tim riječima nije pridavao nikakvu važnost, iako su bile proročanske. Ta izjava zabilježena je tada i u lokalnim novinama. Ali, malo tko je razumio značenje te riječi – Clochmerle. Zbog toga se gospoda vijećnici očito nisu osjetili ni pogođeni ni uvrijeđeni. A trebali su to biti, jer im je gospodin Šarinić uvijeno rekao da su smiješni maloumni politikanti, malograđani u malograđanskom gradiću. Naime, aludirao je na jedan davni francuski film (nastao po jednom također vrlo uspješnom romanu Gabriela Chevalliera), poznat danas samo filmofilima i možda djedicama koji su ga u svojim pubertetskim godinama i po nekoliko puta gledali jedino zbog jedne kratke scene u kojoj se pojavljuje ljepotica obnaženih raskošnih grudi. Bilo je to vrijeme stroge komunističke cenzure, koja je prema takvim "nemoralnim" scenama imala jednaki moralni stav kao i crkva, pa su se svi pitali da li se radi o previdu ili otupljavanju cenzorskih škara.
No, nije zbog tih golih grudi ostao poznat taj film. Njegova radnja odvija se u malom francuskom provincijalnom gradiću Clochmerleu. Naravno, i ime gradića i likovi njegovih građana su izmišljeni. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je sasvim slučajna i nenamjerna; ogradili su se autori kako bi izbjegli sudske sporove s onima koji bi se prepoznali. Filmska se priča odvija oko gradskog nužnika, od ideje za njegovu gradnju, do realizacije i svečanog otvaranja. Oko tog zahodskog središta vrte se savršeno okarakterizirani likovi ambicioznih lokalnih političara i njihovih sukobljenih interesa. Vrhunac ove filmske komedije je trenutak kad uglednici svečano puštaju u pogon javni nužnik, a za čiju izgradnju kao zaslužni trebaju biti nagrađeni daljnjim političkim napredovanjem. Provincijska atmosfera malog gradića i njeni malograđani tako su dobro ocrtani, da je ime Clochmerle postalo sinonim za malograđanštinu i provincijalnu malograđansku sredinu.
Dr. Bratoljub Klaić pred gotovo pola stoljeća ovako je opisao taj pojam u svojem Rječniku stranih riječi (Zora, Zagreb 1958.):
- klošmerl, izraz koji je posljednjih godina postao sinonim za javni zahod (po francuskom romanu Clochmerle, u kojem je glavna tema afera oko izgradnje javnog zahoda u istimenom gradiću).
Deset godina kasnije osjetio je potrebu da dopuni taj pojam u svojem Velikom rječniku stranih riječi (Zora, Zagreb 1968.):
- klošmerl, izraz koji je posljednjih godina postao sinonim za javni zahod... po karakteristikama istoga gradića i sinonim za provincijsko mjesto puno sukoba i međusobnih ogovaranja.
A ovih dana i Samobor je dobio svoj javni nužnik. Ne tvrdim da nije potreban. Ali, kako je njegovo otvaranje bilo uklopljeno u program svečanih događanja u povodu Dana Grada Samobora, nametnula mi se asocijacija – Clochmerle. I sjetio sam se svojedobne, upravo vizionarske, izjave našeg uglednog sugrađanina Hrvoja Šarinića. No, aludirajući na samoborsku komediju, on nije bio samo njen puki gledalac. Igrao je (ili još uvijek igra?) i jednu od glavnih uloga. Na svoju sreću, svojedobno nije htio sjesti u gradonačelničku stolicu, ali je njegovom zaslugom ustoličen za gradonačelnika Pavao Grom. No, svi oni nestašluci, koje su počinili gradonačelnik Grom i njegovi ljudi, mačji su kašalj prema učinkovitosti dijaka grabancijaša, svojedobnog gradonačelnika Bedeničića i njegove svite, za kojima se još vuku repovi istraga. Ukoliko se već nisu rasplinule u zastarama. Pritom su ostale nezaboravne usluge koje je gradonačelnik Bedeničić počinio predstojniku Ureda predsjednika Šariniću (cesta, struja, kanalizacija...). Doista, to je pravi Clochmerle. Kad bi se snimao film o svim tim komersantima, klošmerlovskih materijala bi bilo i previše. Mogao bi to biti i zanimljiv siže za sljedeći samoborski musical – Samobor, hrvatski Clochmerle.
Nudi se i nova filmska tema - Samobor, hrvatski Dallas. Tema dostojna režije jednog Romana Polanskog i njegove preokupacije crnom magijom. Bolest, a potom i smrt predsjednika Tuđmana (Bog mu daj duši lako) izazvana je vudu ritualom na Samoborskom fašniku, koordiniranom iz zagrebačke "magijske središnjice". Na Fašniku je netko svjetini podmetnuo lutku Tuđmana, koju je ona u histeričnom zanosu probadala i tako mu prvo naškodila, pa ga potom i ubila. Nije to ustvrdio tkogod, već kancelar na dvoru Vojnog ordinarijata don Anđelko Kaćunko, visoki svećenički dužnosnik kojeg plaćaju hrvatski porezni obveznici. I tako podigao pojam Clochmerle i njegovu konotaciju na visoku razinu.
Kak veliju v Sanoboru: se bi to bilo jako smešno, da ni tak žalosno.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)