Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

54. Planinarski križni put

Svaki korak jedna žrtva

U organizaciji udruge Ekosspiritus održan je 54. Planinarski križni put na ruti Sv. Križ Zacretje – Zabok - Bedekovcina. Ovo nije prvi put da se pohod održavao u Hrvatskom zagorju, koje je prije ovog pohoda bilo domacin cak sedam puta.

Ovaj Planinarski križni put okupio je 350 mladih iz cijele Hrvatske, a najviše iz zagrebacke nadbiskupije. Iako Planinarski križni put zahtijeva rano ustajanje i pripremu na cjelodnevni hod, mladost se okupila radosna u jutarnjim satima ispred crkve svetog Križa u Zacretju. Radosni u zajedništvu i u Kristu krenuli smo pod geslom "Ja sam trs, a vi loze", na dobro poznati uzvik: "Idemo! Idemo Gospodine, Tebi", uputili smo svoje korake katkad umorne i teške prema Tebi razmatrajuci muku Tvoga Sina kroz postaje križnog puta. Idemo kroz dijelove lijepe naše, kroz sela u kojima se bere ljetina kukuruza i vinograda.

Zajednicko obilježje puta bio je križ od loza koje su napravili mladi iz župa domacina, kojeg smo izložili ponosno na vidljiva mjesta na svojim ruksacima ili ih stavili oko vrata, jer je svatko zapravio htio na taj nacin sam sebe podsjetiti zašto je ovdje, zašto hoda.

Postaje križnog puta bile su prilagodene za svakog covjeka koji je hodao i razmatrao svaku rijec naslova koja najbolje opisuje jednog covjeka. Razocaran, nevjeran, snužden, lijen, agresivan, nedruštven, konfliktan, neodlucan, porocan, mrzovoljan, neprirodan, nezapamcen, nekritican i poražen, naslovi su postaja kroz koje smo tražili u svojim dušama trenutna stanja i ispravljali ih. Svaka loza raste iz trsa, on brine za nju, vjeruje u nju i bori se za nju. To Krist kroz ove postaje upravo cini za nas. Mi smo njegove loze, katkad zapuštene, zavidimo drugim lozama na njihovom izgledu ili plodu, usporedujemo se, ali trs nikada nece dopustiti da propadnemo, ta od njega smo potekli.

U postaji šutnje i tišine u kojoj slušamo okolinu mogli smo cuti zvukove koji su nas na pocetku možda ometali, ali onda smo ušli u tišinu, u šumu, u kojoj su jedini zvukovi bili šumovi lišca i pucketanje grana pod našim ustrajnim koracima. Kroz krošnje koje polako ostaju bez lišca, sunce je neumorno pružalo svoje zrake do svakoga od nas i ipak je uspjelo postici svoj cilj pri izlasku iz šume kada nas je ostatak puta neumorno pratilo. Ispocetka smo možda pomislili da nam smeta, bilo je vruce, ali kao što svaka loza treba sunce da može dati obilat plod, tako je trebalo i ovim mladim lozicama, jer svaku tu zraku poslao je s nekim razlogom.

Nakon prvih sedam postaja voditelj Radovan Libric održao je katehezu na temu gesla u kojoj je naglasio ulogu trsa i ulogu loze. Da iz svake žrtve i iz svakog križa nice nada i novi život pokazao je primjerom stavljanja ljiljana na mjesta Isusovih rana na veliki križ nacinjen od trsa.

U Zaboku nas je osim župnika domacina docekao i biskup Pozaic, koji je kroz misao "Svaki korak jedna žrtva" dao mladima snage da nakon napornog dana u hodanju shvate svoju žrtvu koju cine hodanjem i razmatranjem kroz postaje.

Vecernju misu u Zaboku predvodio je msg. Antun Sente, cuvar nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, koji je u homiliji naglasio važnost odnosa mladog covjeka i Boga na primjeru odnosa trsa i loze. Mjesto za spavanje ustupila je škola u Zaboku, a domacini su ujutro pripremili dorucak serviran osmijehom za mlade koji su odlucili doci baš u njihovu župu.

Drugi dan puta krenuli smo prema Bedekovcini. Hodanjem tik uz vinograde mogli smo poistovjetiti svoje mlade živote s lozama koje su vec za ovo ljeto dale svoje plodove. Ove godine bio je slab urod, žale se vinogradari. Zašto? Puno je detalja koji utjecu na plod i urod, baš kao i kod naših duhovnih plodova. Na posljednjem PKP-u napojili smo dušu vodom Boga živoga, a pritom je Bog poslao i kišu. Tako zaliveni plodovi trebaju i sunce kako bi dozrijeli kako On želi. Naše loze treba njegovati, baš kao što vinogradari obrezuju i paze na svaku lozu koja je dio trsa. Tako naše duše trebaju sakrament ispovijedi koja pruža svaku mogucu njegu za naše loze kako bi iz trsa mogle crpiti još više dobra i mogle dati još bolje plodove.

Docek u Bedekovcini je bio pun blagoslova. Dolaskom pred završnu postaju jasno su se vidjeli osmjesi domacina koji su nam pripremili okrepu, a svecenici su blagoslivljali mladost koja je stigla i do posljednje postaje ovog Planinarskog križnog puta. Radost vidljiva i na licima nas i licima onih koji su nas docekali bili su jasni plodovi ova dva dana razmatranja kroz postaje. Naše loze dale su vec sada plod. Pružile su radost župi koja nas je docekala.

Završnu postaju u crkvi sv.. Barbare u Bedekovcini predvodio je povjerenik za mlade zagrebacke nadbiskupije vlc.Ivica Budinšcak, koji je i predvodio zadnju postaju PKP-a u kojoj je naglašen osjecaj poraženosti. Ali, Gospodine ovo je vrijeme za hrabre i odlucne, za nas. Odlucio si nas staviti u ovo vrijeme, jer si baš nas odabrao za svjedoke vjere ovog doba. Hvala Ti na ukazanom povjerenju, pomozi nam da to povjerenje možemo i opravdati. Ucini nas hrabrima mijenjati sebe kako bi mogli mijenjati svijet oko sebe na bolje. Povjerenik je u homiliji naglasio važnost oprosta, rijeci "oprosti" koju teško izgovaramo, a to je rijec i osjecaj koji nas cini najvecima.

Zahvaljujemo svima koji su pomogli da se organizira ovaj pohod, župama domacinima, organizatorima i svakom najmanjem covjeku koji nam je pružio vodu u selu kad je nismo više imali. Sljedeci pohod je na Hvaru. Što reci osim: "Eto nas Gospodine, idemo za Tobom, idemo s Tobom".

Diana Beganovic

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)