07.03.2014.

Neumorni Romeo Ibriševic ne spava, vec razvaža gradevni materijal

Šutom Lijepom našom

Neumorni Romeo Ibriševic ne spava, vec razvaža gradevni materijal

Lako je s "tudim 'alatom' gloginje mlatiti", kaže narodna poslovica. Misli se na isti alat bez kojeg se nikako ne ide u svatove. Upravo se taj alat (nije lula) pušio ovih dana mojim dvorištem te sam otkrio svu mudrost teorije i prakse ekološki osviještenog gradanina pri suocenju s banalnim pitanjem: kamo odložiti pola kubika šute?

Naime, srušio sam dotrajali zidani roštilj od par cigli i malo žbuke te ga odlucio odvesti na gradsko smetlište, a ne iskrcati u Savu.

- Nebu išlo, gospon - objasne mi vec na samom ulazu u Trebež. - Ali, prošle sam godine iskrcao pola kubika (kubik je bio pet kuna; pivu za djelatnike nisam uracunao).

- Ove godine nece ici, jer je takva direktiva - bili su jasni.

- Pa kam s tim otpadom?

- Ne bi znali, gospon.

- Pa kam šutu vozi majstor Zdenko?

- Ne bi znali.

- Pa kam ju voze svi zidari po lijepoj nam domovini?

- Nisu ovo informacije, pitajte njih.

Vidim da je posrijedi nekakva zavjera. Ja ne vidim problem da tu šutu šutnem tu, gdje je milijun najlon vrecica i otpada na tone. Što fali mojim ciglama? Zaduženi za red i cistocu misle da mi nisu sve cigle na broju. Ne ove u prikolici, nego one u glavi. Dobio sam i prijateljski savjet da s tim poravnam nerazvrstanu prometnicu od Špickovine do Pripizdine. Relacija je kratka, al' još ima mjesta. Pa tamo se i premijer naše države "iskrcao". Ma, pustimo premijere s milim Bogom, ali jel' moguce da u ovoj županiji nije moguce legalno zbrinuti dvije tacke šutovine?

Ne sumnjajte da sam pitao redom sve komunalne redare i obišao reciklažna dvorišta u bližoj i daljnjoj okolici. Navozio se Renault Zelenko prikolice više nego u svih deset godina akcije Ocistimo Hrvatsku. Nisam gubio živce, a dokumentarni film sam mogao snimiti.

Bio sam neki dan u Agenciji za zaštitu okoliša. Rekli su da dodem u petak i vratili me na pocetak. Nisam okolišao. Otišao sam ravno u Fond za zaštitu naše okoline. I tamo sam skoro dobio opekline. Nešto si mislim: ako ja ne mogu odvesti s prikolicom tih pola kubika šute, kamo se onda odlaže sav otpad koji nastane kad država nekome sruši ilegalnu gradevinu negdje uz jadransku obalu ili, recimo, na nekom otoku? Sigurno to voze nekamo u neku zelenu oazu. Možda to i izvoze u druge županije, iako vidim da to baš i nije jednostavno. Ako je gradnja ilegalna, sanacija mora biti legalna. Malo morgen.

Nakon što sam se nagledao "ekologije" u proteklih 10 godina, mislim da sam blizu konacnog rješenja koje spominje i najnoviji pravilnik (glede svega toga), a koje glasi otprilike: "Penis bonus, pax in domus". U prijevodu bi to znacilo: "Zabole nas alatke".

Romeo Ibriševic

P.S.

Za one koji ne znaju: upravo je danas objavljen novi Pravilnik o gospodarenju otpadom. Možete ga pronaci u Narodnim novinama ili skinuti sa stranica okolišnog ministarstva. Da ga shvatite nije vam dostatan jedan fakultet. Citao sam pažljivo, ali nisam vidio da spominju moju šutu. Sutra je pak u Bruxellesu sastanak na kojem sudjeluje i naš ministar Zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlovic. Kljucne teme sastanka o kojima ce ministri raspravljati su: okvir politike za klimu i energiju od 2020. do 2030. godine, mogucnost da države clanice EU-a ogranice ili zabrane uzgoj GMO-a na svojem teritoriju te "ozelenjivanje europskog semestra".

Hmmmm. Šutu ne spominju. Pa naravno, politicari se drže one narodne: "Bez alata nema zanata", a moje je mišljenje da je hrdavom alatu svaka dlaka tlaka.

A pojašnjenje za one kojima ništa nije jasno glasi: ne vjerujte politicarima, uzmite stvar u svoje ruke i gore, dole, gore, dole... Mislim, istovarite šutu u prvu udarnu rupu na koju naidete. Ja sam svoju razasuo uz grm gloga na Cudomeršcaku. Posljedice?

Zabole me. Ruke.

 

Neumorni Romeo Ibriševic ne spava, vec razvaža gradevni materijal

Arhiva 2014

2026

2025

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002