U organizaciji Malog muzickog ateljea održan prvi Youngmasters – ljetna gitaristicka škola uz Pedra Rodriguesa, Tomislava Vasilja i Petrita Çekua
Youngmasters - preludij i ljetna impresija u tri stavka
Jedna mala nepretenciozna svibanjska ideja o oživljavanju ljetne gitaristicke škole u Samoboru, sasvim je neocekivano, poput grude snijega koja se otkotura niz padinu ili sjemena nakon što padne na plodno tlo, izrasla preko noci u nešto puno vece od prvobitnog nauma.
I još uvijek raste!
Prvobitna namjera bila je prvenstveno pobrinuti se za ljetno aktivno vježbanja ucenika gitarskog odsjeka naše glazbene škole. Nakon vrlo aktivne godine, mnogo truda oko ucenika koje spremamo za natjecanja i javne nastupe vlro lako, preko praznika, otide u vjetar . Ljetni praznici naprosto su preduga stanka , osobito za ucenike mladeg uzrasta za ciji je napredak potreban konstantan input i vrlo konkretan motiv. Kako je pohadanje ljetnih glazbenih škola na Jadranu vezano uz velike putne troškove te troškove smještaja za djecu i roditelje, za tu se opciju odlucuju samo oni koji su vec odredili svoj glazbeno-profesionalni put. Naša nova škola trebala je biti otvorena, poput one koju sam vodila devedestih godina, za svakog ucenika gitare, bez obzira na uspješnost u redovnom školskom sustavu koji pohada. Moja je uloga, pak, u tome trebala biti pomoc u organizaciji ovog programa preko udruge Mali muzicki atelje te na taj nacin stvoriti predavacima kvalitetne uvjete za rad s ucenicima.
Iznijela sam prijedlog svom mladom kolegi Pedru Rodriguesu, odnedavno zaposlenom u Glazbenoj školi "Ferdo Livadic". Nacin na koji ga je saslušao i prihvatio, radost zbog mogucih invencija u novoj formi, otvorenost i spremnost za posvecivanje ovom projektu, bili su više nego inspirativni. Istovremeno, taj je trenutak potvrdio moje uvjerenje o tome kako mladima treba otvarati vrata u plasiranju njihovog znanja i umijeca koje su godinama stjecali tijekom školovanja u zemlji i inozemstvu. U pet minuta Pedro je stvorio viziju... Internacionalizirati, obznaniti, stvoriti festival ...No, meni ipak nije bila namjera ici tako daleko!
Iako zaokupljen probama za nastupajuci koncert u dvorani Lisinski oduševljeno je prenio namjere svojim kolegama iz gitaristickog tria Elogio; Tomislavu Vukšicu, mladom profesoru Glazbene akademije u Zagrebu i Petritu Çeku, prvom gitaristu-pobjedniku Samoborskih glazbenih jeseni i karizmaticnoj glazbenoj osobnosti koja zadnjih godina plijeni pozornost i oduševljava sveopcu glazbenu javnost u Hrvatskoj. Vec u tom prvom razgovoru Petrit je spontano izrazio želju da nam se pridruži u našem projektu i održi svoj prvi masterclass u Hrvatskoj!
Znala sam da cu uciniti sve da se ova ponuda realizira! Sljedecihih dana, dok smo pokušavali pronaci odgovarajuca rješenja i moguce termine, Petrit je u jednom trenutku htio odustati i prolongirati dogadaj za sljedecu godinu. Naravno da sam upotrijebila sve verbalne argumente kako bih ga razuvjerila . Kad je takva glazbena velicina u pitanju samo je pitanje dana kad ce njegova karijera vrtoglavo otici u sam svjetski glazbeni vrh, i to ne samo gitaristicki. Dovoljno je spomenuti Anu Vidovic koja je kao osmogodišnja djevojcica svoje prvo natjecanje osvojila u našoj glazbenoj školi. Koju godinu kasnije njen me je otac nazvao i zamolio da im pomognem oko realizacije njihove ponude za koncert, u tadašnjem Narodnom sveucilištu u Samoboru, tražeci za Anin nastup više nego simbolican honorar. Ana je tada nastupila ponovo u našoj dvoranici . Danas je medunarodna gitaristicka zvijezda i prava je rijetkost imati je priliku slušati u Hrvatskoj, a njenom umijecu sve se više divimo uglavnom preko You tubea.
Drugi tjedan svibnja bio je pri kraju. U jednom kratkom razgovoru obavijestila sam ravnateljicu škole o našim ljetnim namjerama i predložila da se ljetna škola gitare (iako u organizaciji Malog muzickog atelje koji svoje programe održava u Gajevoj 35) zbog svoje namjene i ciljeva, vecim dijelom odvija u prostorima Glazbene škole "Ferdo Livadic". Gospoda Zdenka Mecep je odmah prepoznala kvalitetu potencijalnog projekta i njegovu svrsishidnost za naše redovne ucenike te se složila s istim.
Bila sam vec prilicno umorna od mnogobrojnih nastupa i pripremanja ucenika za regionalno i dva državna natjecanja, a pred nama su još bili audicija i koncerti za Dan škole te nekoliko prijema na kojima se urucuju nagrade i priznanja ucenicima i nastavnicima za postignute rezultate na Državnom natjecanju. Sve to treba popratiti i pripremanjem onih najboljih za glazbene tocke. Zatim, preostali su još godišnji ispiti i odjelni nastupi te redovna zaduženja koja imaju ucitelji svih škola. Kao mentorice radionica Malog muzickog ateljea preda mnom je stajao još velik projekt svecanog završnog koncerta u dvorani kina 12. lipnja, o uspjehu kojeg su ove novine vec nesebicno izvještavale. Pitala sam se, mogu li nekako izvesti da mi dan traje 48 sati? Umjesto toga prestala sam misliti o tome cemu mi sve to treba na pocetku cetvrtog desetljeca mog radnog vijeka i sljedeci vikend bacila se na posao osmišljavanja koncepcije i promidžbenih materijala za našu ljetnu školu. Koncert tria Elogio trebao je biti prilika da se vecem broju ucenika i studenata gitare na jednom mjestu podijele brošure za ljetnu školu. Naime, plakati svih domacih i nekih stranih ljetnih škola i festivala vec su odavno stajali izvješeni po hodnicama glazbenih škola, na internet stranicama i fejsbukovima. A naša je bila još samo zamisao.
Ideja o mladim predavacima cinila mi se dovoljno osebujna za naš projekt, a ni sama ne znam u kojem mi je trenutku te subote pao napamet naziv Youngmasters. Tek što sam ga smislila moja je graficka suradnica, Romana Ivanšcak, napravila logo. U tom trenutku još nisam imala treceg predavaca. Naime, zamišljeni osmodnevni kursevi trebali su biti ponudeni u srpnju i u kolovozu, kako polaznici ne bi trebali mijenjati planove za godišnji odmor. Za središnji dio, trodnevni masterclass, izabrali smo termin pocetkom kolovoza koji je jedini odgovarao našem predavacu zbog njegovih koncertnih angažmana. Gotovo nemoguca misija!
Prvobitna mi je želja bila da treci predavac bude netko od mojih bivših ucenka. Uputila sam mail Tomislavu Blažunu koji je kao talentirani mladi gitarista, nakon što je zapažen na jednom medunarodnom natjecanju, bio pozvan na na studij gitare u Düsseldorf. Nakon redovnog i poslijediplomskog studija ostao je djelovati u tom gradu kao glazbenik i pedagog. Kako njegov odgovor nije stizao, bilo je jasno da moram potražiti drugog predavaca. Izbor je pao na nešto iskusnijeg i zrelijeg profesora gitare Tomislava Vasilja. Kao clan Zagrebackog gitaristickog kvarteta Vasilj se izgradio u sjajnog komornog glazbenika, a kroz svoj pedagoški rad i u vrlo traženog gitarskog pedagoga. I ova je suradnja bila zacrtana nakon kratkog telefonskog razgovora i još kraceg promišljanja.
Deadline za plasman promidžbenog materijala Youngmastersa došao je prebrzo, a ja još uvijek nisam imala vizualno rješenje naslovnice i plakata. Nekoliko sati prije pocetka koncerta priprema za brošuru vec je bila poslana u tisak kada je Romana pronašla famoznu fotografiju položene žute gitare, koja me je oduševila. To je to! Ipak, sve na vrijeme i vijest o Youngmastersu odaslana je 18. svibnja 2011. u naš gitaristicki svijet .
I. Suncokreti
S najtoplijim danima srpnja zapoceo je i prvi stavak našeg Yungmastersa . Rad ljetne škole obuhvaca sakodnevnu individualnu nastavu sa svakom polaznikom ponaosob, sviranje u duu ili triu te skupnu nastavu na kojoj se obraduje neka instrumentalna ili glazbena problematika. Središnji dio radnog dana je proba ansambla gitara.
Zbog takve koncepcije broj polaznika je ogranicen na maksimalno desetak ucenika. Za srpanjski razred profesora Pedra Rodriguesa prijavilo se petero djecaka razlicitog uzrasta iz Samobora i Zagreba, a last minute prijava cetrnaestogodišnjakinje Lane bila je na samom pocetku potvrda višestruke namjene ovakvog programa. Ucenici su se okupili s naoko razlicitim motivima, no svatko je od njih ponio iz ljetnog razreda nešto što mu je u datom trenutku obogatilo spoznaju i svijest o istinskom razlogu bavljenja ovom disciplinom. Za najmladeg Lukšu Vugeca ti su dani bili prepuni novih doživljaja i saznanja o gitari, glazbi i vještini sviranja, dok je za Leona i Tomislava, koji su svakodnevno putovali iz zapadnog dijela Zagreba, ovo bila prilika za uvježbavanje novih skladbi, ali i za upoznavanje umijeca sviranje u komornim satavima. Za Tina Balabana, koji je nakon pete godine u Glazbenoj školi poceo gubiti motivaciju za vježbanje, ti su dani bili poticaj za nova dostignuca i predanost ozbiljnijem radu. Kristian je pak uživao u svakom trenutku, od svih oblika poduke do zajednickog druženja i muziciranja. Lana se spremala završiti svoje glazbeno obrazovanje, a ljetna škola bila joj je tek prilika da uvježba svoj ispitni program i položi ispite od kojih je vec gotovo sasvim odustala. Ljetne vrucine bile su naš vjerni pratilac pa za dogovoreni piknik na Vugrinšcaku nismo mogli pogriješiti dan. Svaki je tog tjedna bio jednako vruc. Iako smo planirali rucak, kupanje i neobavezno druženje, svi su djecaci ponijeli sa sobom instrumente.To se pokazalo dobrom odlukom jer su dvojica djecaka, umjesto u kupanju na koje smo ih bezuspješno nagovarali, relaksaciju našli u preludiranju i laganim gitarskim improvizacijama.
Predzadnjeg dana organizirali smo odlazak u Zagreb na koncert Petrita Çekua u sklopu ljetne scene Amadeo. Naime, Gospodin Çeku nam je osigurao deset slobodnih ulaznica , što je bio njegov poklon srpanjskoj grupi Youngmastersa. Za osmogodišnjeg Lukšu bio je to prvi posjet cjelovecernjem gitaristickom koncertu. Iako je teško svladavao san, sasvim se razbudio na dodatku . Bila je to jedna od najpoznatijih skladbi za klasicnu gitaru, koju ovaj djecak cesto spominje i koju voli slušati. Nakon koncerta cestitali smo umjetniku i zahvalili mu se, a Lukšino pitanje koje je usljedilo bilo je više nego strucno: "Molim Vas, s kojim ste prstometom svirali tremolo u Sjecanju na Alhambru?"
Sljedeceg dana polaznici su priredili svoj završni koncert u dvorani glazbene škole. Izmjenjivale su se solo i komorne tocke . Uveli smo i tri poetska intermezza u kojima nas je naša Lana Vlahovic , inace vrlo darovita i višestruko nagradivana mlada pjesnikinja, pocastila svojom poezijom. Tako se rodila nova ideja o formi naših glazbenih priredbi. Cesto puta glazba bude ambijentalni ukras vecerima poezije. Ovog puta poezija je potkrijepila ljepotu naših skladbi za gitaru.
Kraj pozornice je stajala vaza sa suncokretima; ljetno nadahnuce i reminiscencija na Van Goghovo djelo beskrajno snažne umjetnicke ekspresije.
Mudustavak br. 1
Razdoblje koje je uslijedilo djelomicno sam uspjela posvetiti obitelji, ali i pripremama moje kceri i ucenice Marte za predstojeci masterclass . Bilo je vrijeme da se obratim i službenim gradskim vlastima i upoznam ih s našim, sada vec i te kako zahuktalim, projektom i zatražim neku manju financijsku podršku. Vrijeme je godišnjih odmora i za konkretan odgovor trebalo je pricekati. Pred sobom sam imala tek cetiri prijave za kljucni dogadaj našeg programa. Ni jedan student, ni jedan zagrebacki srednjoškolac. Ipak, petero prijavljenih polaznika, od kojih troje ucenika naše škole dovoljan je broj da se masterclass održi. Osobito kad imate podršku udruge kao što je nosilac ovog programa, Mali muzicki atelje. Marta je bila tek nekoliko dana na Bracu kad sam došla po nju da bi smo na vrijeme stigli na masterclass. Tako sam i sama ipak odradila svoj morski dvodnevni odmor.
II. Carolija
Nakon blagdana Dana zahvalnosti, Samobor je gotovo sasvim opustio. Blaženi ljetni mir razasuo se gradom. Nema nikakve fešte ni glasne muzike iz kafica. Nekoliko dana uoci Svete Klare atmosferski i meterološki bilo je najidealnije vrijeme ovog ljeta.
Ponosno sam uvela prof Çekua u našu nedavno obnovljenu dvoranu prepuna hvale za njenu novu akusticnu kvalitetu, osobito blagonaklonu gitarskom zvuku. Druga njena ljepota je vizualna. Ne propuštam naglasiti svakom od naših gostiju kako je freska na toj pozornici djelo našeg bivšeg ucenika, akademskog slikara i glazbenika-klarinetista, Mihovila Dorotica. Središnji motiv te freske je položena gitara iz cijeg zvucnog otvora izlaze sviraci puhackih instrumenata. Samo je umjetnik takvog senzibiliziranog sluha mogao vizualizirati najvrijednije u gitarskom zvuku; kolorit, prvenstveno, puhackih instrumenata.
Svi su polaznici bili maksimalno dobro pripremljeni za ovaj seminar. Vec prvog dana posjetio nas je gospodin Darko Petrinjak, naš sugradanin i redovni profesor gitare na Glazbenoj akademiji koji je odgojio niz velikh gitaristickih imena, ukljucujuci Pedra i Petrita, i zbog kojeg je zagrebacka gitaristicka škola postala poznata i priznata u cijelom svijetu. Teško da se bilo koja druga glazbena disciplina u nas, osim možda violoncella, može pohvaliti takvom svjetskom reputacijom.
Za Petrita Çekua, kao mladog predavaca, poducavati dvanaestogodišnjake bila je novost, jer je do tada imao iskustva samo u radu sa studentima na svom poslijediplomskom studiju u Baltimoreu, u SAD-u. Njegova je poduka od prvog trenutka bila usmjerena ka glazbenom izrazu, otkrivanju stila i poticanju slobode u glazbenoj agogici. U svojim je predavanjima Petrit potvrdio ono po cemu je i kao koncertni umjetnik prepoznatljiv; najveci glazbenik medu gitaristima. Vec drugog dana našu su školu pohodila nova gitaristicka imena. Zahvaljujuci Petritu naši su daci imali prilike upoznati legendarnog Zorana Dukica, profesora gitare na poslijediplomskim studijima u Haagu i Barceloni, umjetnika koji je još uvijek prvi u svijetu po broju osvojenih prvih nagrada na prestižnim svjetskim gitaristickim natjecanjima. Bio je tu i dubrovacki gitarista Maroje Brcic . Nekoliko sati dnevno trojica su umjetnika u miru samoborske glazbene škole pripremali svoj zajednicki program za nastup na dubrovackom festivalu koji je bio održan neposredno nakon samoborskog majstorskog tecaja. Našim polaznicima to je bila prilika za opušten razgovor i druženje sa svojim gitaristickim idolima te za zajednicko fotografiranje.
Iako trodnevan, masterclass je trebao završiti koncertom polaznika. Za nadarene ucenike to nije bio nikakav problem, jer su svi redom imali nastudiran program koji mogu gotovo svakodnevno besprijekorno izvesti . Trodnevnim intenzivnim radom usavršili su program uvježbavan preko ljeta te sami odabrali skladbe za vecernji nastup. Spontano su odlucili slušati jedni druge i na pozornicu dolaziti izravno iz gledališta. I tada je usiljedila carolija; Dominik, Mislav, Marko, Marta i Petra. Svatko od njih dao je svoj glazbeni maksimum. Bez napetosti i nervoze u potpunoj odsutnosti straha od greške ili neprihvacanja izvlacili su ono najljepše iz svog mladog bica, a gitara, kao da ih je slušala više nego ikada. Cinilo se kao da je svatko od njih ostvario svirku života. Na kraju koncerta zamolila sam Petrita da nam iznese svoj kratki osvrt na sam koncert kao i na tijek masterclassa. Mladi je profesor bio i sam ocaran nastupom naših nadarenih ucenika gotovo isto toliko koliko smo mi bili ocarani njegovim sviranjem. Govorio je o ljepoti poducavanja i ispunjenja nakon što prepoznaš svoj udio u glazbenom rastu svog ucenika. Nesebicno nam je obznanio da je i sam dosta naucio radeci s njima te da je u njima pronašao i nove prijatelje. Možete samo zamisliti kakav je to poticaj bio za naše mlade polaznike.
Kasnije mi je ponovio kako mu je uciteljski rad beskrajno zanimljiv i kako donosi ispunjenje, gotovo poput samog umjetnickog cina, s cime sam se iskreno složila.
Vracajuci se kuci razmišljala sam o nevjerojatnom blagu koje ovaj umjetnik nosi u sebi. I zahvaljivala nebu na takvim ljudima.
Medustavak br. 2
Veliku Gospu provela sam pripremajuci clanak za jedan švicarski casopis na talijanskom jeziku. Pisala sam o glazbenoj pedagogiji, o zagrebackoj gitaristickoj školi, o Youngmastersu. Samoborski je Trg tih dana još više opustio.
Stigao je i odgovor s Grada. Gradski su oci zakljucili da podržavaju naš projekt, ali bez i jedne kune podrške. I baš kad sam htjela baciti ovo jalovo rješenje, pala mi je na pamet jedna omiljena i poucna pripovjetka iz djetinstva...
Rješenje sam ipak spremila u arhivu. Pozitivan stav! I to je nešto, pomislih.
III. Finale
S pocetkom našeg radnog tjedna u kolovozu temperature su ponovo pocele rasti . Baš kao i sa srpanjskim razredom. Ako ništa drugo zamišljena trodjelna forma aba dobila je potvrdu i u meteorološkom prilikama.
Naravno, i ovaj je stavak ljetnog programa imao svoj last minute surprise. Osmorici prijavljenih polaznika pridružila su se dvojica izuzetnih mladica iz Zagreba. Njihova je majka savim slucajno pronašla brošuru koju je u dobila na spomenutom svibanjskom koncertu u Lisinskom i koja je umjesto da završi u smecu i te kako poslužila svrsi; za Josipa i njegovog brata Nikolu ljetna je škola gitare bila prilika za mnoga nova otkrica. Svoje glazbeno obrazovanje stjecali su preko privatne poduke tako da su sada prvi puta imali prilike zasvirati u ansamblu i po prvi puta nastupiti u nekom koncertnom prostoru. Spomenimo i to da nam se Nikola u ansamblu pridružio kao kavijaturist dok je svoje solo tocke uvježbavao s voditeljem Josipom Bošnjakom koji se na moju iznenadnu zamolbu rado odazvao kao gost-suradnik u ljetnoj školi. Još jednom, vrlo šaroliki sastav polaznika razlicitih svirackih dometa tražio je dodatan napor u pripremnju zahtjevnog broja za ansambl. Bila je to Pizzicato polka Johanna Straussa prema obradi koju sam napravila za potrebe ansambla moje ljetne škole iz devedesetih. Nova prijateljstva ponovo su nikla zahvaljujuci malim komornim sastavima; duu Stelle i Marije i triu Dominika, Josipa i Hrvoja. Nerazdvojni Matea i Martin kompletan su program uvježbavali zajedno. Ivan se, pak, nakon dvogodišnje pauze, zahvaljujuci ljetnoj školi, vratio gitari. Najmarljiviji su uspjeli navježbati komornu i solo tocku, dok je nekolicini krajnji domet bio rad na Polki i ponavljanje glazbene teorije kao pripreme za ispit iz solfeggia.
Završni koncert bio je prilika da izademo iz glazbene škole i ostvarimo ga u nekom drugom prostoru u Samoboru. Od pocetka ljeta razmišljala sam da to bude novouredeni podrumski prostor u Obrazovnom centru Lug. Poeticna dvorana starinskih debelih zidova i poprecnih lukova i nadasve izvrsna akustika za naš tihi instrument. Na tihoj, ali sofisticiranoj svecanosti priredenoj na otvorenju dvorane i popracenoj komornim tockama stalnih clanica Samoborskih gudaca te izvedbama iznimne kvalitete klape Samobor, bila sam impresionirana, ne samo novo uredenim prostorom, vec i cijelom pricom oko tog stvaranja. Dvorana je stvorena (ne kažem obnovljena jer je to prije bio tek podrumski prostor) radom šticenika i djelatnika Centra i osobnog zalaganja njihovog ravnatelja, gospodina Kljajica. Toliko dobre namjere i konkretnog rada ...možete samo izraziti svoje duboko poštovanje.
Na moju veliku radost gospodin Kljajic je prihvatio zamolbu za održavanje koncerta u ovom prostoru. Nadamo se da cemo u buducnosti svojim djelovanjem imati prilike zahvaliti te uzvratiti tu ljubaznost.
Osim polaznika razreda profesora Vasilja na finalnom koncertu ponovo nam se predstavio srpanjski Youngasters ensemble izvevši Cumparsitu, a naša najiskusnija polaznica Petra Karia svojom je izvedbom cuvene skladbe Sakura, japanskog skladatelja Yochoha, razgalila mnoge u publici.
Osim roditelja i prijatelja naš je koncert posjetio i gospodin Hrvoje Ton, procelnik gitristickog odjela glazbene škole Ivan Zajc iz Zagreba iz koje nam dolazi vecina zagrebackih polaznika. Vrlo zadovoljan zbog postojanja ovog projekta i u buducnosti ce poticati ucenike svog odjela da se prijavljuju na Youngmasters.
Koncert je završio zahvalom publici i svima koji su podržali ovaj projekt, a nadasve roditeljima koji su svojoj djeci omogucili sudjelovanje u ljetnoj školi gitare. Uz zakusku. priredenu od strane clanova Malog muzickog ateljea, nastavili smo druženje, razmijenili dojmove i svi redom izrazili želju da i sljedece godine budemo sudionici Youngmastersa.
Vesna Faullend Heferer, prof.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)