Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Okucnica kuce u Drežniku Podokickom plijeni pozornost i osvaja nagrade

Kucica u cvijecu idealna za odmor

Mir, tišina i prava idila u kucici u cvijecu, bez stresa i svakodnevne užurbanosti, želja je mnogih koji barem na trenutak žele pobjeci od suvremenog životnog ritma. No, tek rijetkima uspijeva pretvoriti svoje želje u stvarnost. Ladanjska kuca velecasnog Pavla Kunšteka cini se upravo takvom – idealna za odmor od buke i svakodnevnog sresa. Tek pedesetak metara udaljena od glavne ceste u naselju Drežnik Podokicki, sa šumarkom u zaledu, posebna je i po vidljivoj brizi za okucnicu. Za to se brine Ivanka Petrak, dugogodišnja domacica i u župnom dvoru u Svetom Martinu pod Okicem, u kojem je do prije dvije godine velecasni Kunštek službovao.

Ova, možda i subjektivna, novinarska ocjena o kucici idealnoj za odmor s preksrasnom okucnicom dobila je u posljednje vrijeme nekoliko dodatnih argumenata. Radi se, zapravo, o nekoliko nagrada na nedavnim natjecajima na koje se prijavila Ivanka Petrak. U sklopu akcije Zeleni cvijet – Volim Hrvatsku održana je akcija Volim Samobor, u kojoj su se ocjenjivale najljepše uredene okucnice. Akciju je provela samoborska Turisticka zajednica, a u njoj je ova kuca s okucnicom osvojila prvu nagradu. Time je automatski stekla pravo sudjelovati i na županijskom natjecanju akcije Zeleni cvijet, gdje je osvojila drugo mjesto. I na ovogodišnjem Floraartu osvojena je prva nagrada u kategoriji kucnih vrtova površine od 100 do 500 kvadratnih metara.

Dakle, bilo je i više nego dovoljno razloga da se uputimo u Drežnik do Ivanke Petrak. U tom zaista idilicnom okruženju kaže da svaki dan po malo ureduje dvorište ili vrt, što zahtijeva dosta truda, ali i još više zadovoljstva. Najviše posla se napravi kada s velecasnim dode na dobru ideju kako još nešto dodatno urediti i uljepšati. Uglavnom sve rade sami, a tek za vece gradevinske radove angažiraju majstore. No, plot, staze i puno ukrasnih detalja vlastitih je ruku djelo. Pritom ne žele kopirati ono što vide kod drugih, nego realiziraju vlastite ideje.

Ivanka Petrak kaže i da se sve planira dugorocno, osobito što se tice hortikulture. Tako se i cvijece sadi sezonski, kako bi uvijek tijekom godine bilo cvijeca; od prvih šafrana pa sve do zimskih sadnica. Isto je i što se tice voca, jer u vrtu je puno vrsta bobicastog voca - od naronija i borovnica, do obicne maline i žute maline, a nade se i egzoticnog voca. Uvijek se pazi da se vecim dijelom godine ima što ubrati. Isti princip vrijedi za vrt. Poštuje se sjetveni kalendar pa zato svaki dan u njemu i ima posla. Ponekad sat ili dva, a ponekad i po više sati. U sredini je mali plastenik, ali i dva kompostišta. Gotovo ništa se ne kupuje, jer se sve nade u vlastitom vrtu. Rad na okucnici rezultira potpunim opuštanjem što ne može shvatiti nitko tko nije odrastao na zemlji, kaže Ivanka u šetnji vrtom i dodaje da joj je puno puta užitak ceprkati po zemlji golim rukama, unatoc velikom poslu.

Imaju dva velika kompostišta; jedno od šumskog lišca i plodova iz obližnje šume, a drugo od biljnog materijala iz vrta i gnoja domacih životinja. Kompostište se dva puta prebacuje da bi bilo zrelo, a odlicno služi da se obogati zemlja, buduci da ona na tom podrucju nije baš najkvalitetnija, jer uglavnom se radi o ilovaci. To znaci da se ovdje može vidjeti kompletni proizvodni ciklus, od sadnje do berbe. Proizvodi se dosta pa se uvijek nade i za prijatelje, osobito džemova, kaže nam Ivanka, jer se koriste svi vocni plodovi.

Egzoticno voce je tu više slucajno, jer se nastojalo napraviti tradicijski vrt – od starozagorskih uresnica, iglica i slicnih biljaka, a banana je, primjerice, došla prije tri godine i ove se godine ocekuje prvi plod. Tu je i Judino drvo. Velika ljubav gaji se prema božurima, kojih ima osam vrsta, a perunika devet vrsta.

Što se tice osvojene prve nagrade na Floraartu Ivanka Petrak kaže da se tamo prvo uopce i nije mislila prijaviti. Onda je vidjela da ce se nagraditi uredenje zidova, sjednica i ograda pa se, kako je kuca ogradena starinskom drvenom ogradom, a vrt plotom pleterom, prijavila unatoc jakoj konkurenciji. Iako pojedinci ulažu ogromne novce u vrtove, komisija je najboljom ocjenila upravo jednostavnost, prirodnost te izvornost ove ograde u Drežniku.

- Kada su došli u ocjenjivanje nismo skrivali ništa od svakidašnjeg posla, nismo skrivali ni kompost, jer on mora biti u vrtu, a isto je ograden pleterom. I životinje su cijelo vrijeme bile u dvorištu, jer imamo dva psa i cetiri macke, a u ogradenom dijelu i kokoši, patke, koze, zeceve... Ovo nije dvorište samo za gledanje, vec za život - kaže Ivanka. Druga je bitna odrednica da su biljke prirodne, a ne uvozne i skupe.

Za tehnicke detalje uredenja te za sav alat brine velecasni Kunštek sam. Cijela kuca s okucnicom služi i za odmor tijekom popodneva i nakon napornog dana. I svaki detalj u kuci pomno je odabran. Prijatelji pomažu da puno detalja bude originalno, kao što su zavjese s motivima Svetog Martina pod Okicem. Ovdje se može vidjeti kako se mogu iskoristiti i mnogi odbaceni predmeti, samo ih se treba malo urediti i dati im novi život. Tako je i jedan ceker postao poštanski sanducic, a u stare tacke je zasadeno cvijece. Recept je vrlo jednostavan - treba samo malo kreativnosti, a za to nije potrebno puno novaca. Isticu i da oni koji sve kupuju ne mogu tako uživati u stvarima kao oni koji su ih napravili vlasitim rukama.

Inace, i dalje Ivanka ureduje okoliš župnog dvora u Svetom Martinu pod Okicem i svi koji su dolazili na likovne kolonije Jesen pod Okicem vec znaju da je velecasni Kunštek, dok je tu boravio, uvijek brinuo da okoliš bude lijepo ureden i da su prijatelji uvijek dobro došli.

Na kraju nam je Ivanka Petrak rekla i kako ima želju pokrenuti rad na izradi vunarice od prirodne vune, jer ima još prostora i volje za to. Ako zdravlje posluži, želja je iznajmiti njivu pa napraviti i žetelacku svecanost kako bi se odrasli prisjetili, a djeca vidjela kako se sve nekad radilo. Jer, djeca su danas više orijentirana samo na zabavu, a manje na vlastitu kreativnost.

Nakon svega videnog može se bez pretjerivanja reci da je bio pravi užitak boraviti barem jedan sat u ovoj kucici u cvijecu. Da, u Drežniku je jako lijepo. Trebate još jedan dokaz? Evo, lani su prvi put došle rode. Ove su se godine ponovno vratile. One najbolje znaju gdje su prirodna staništa i gdje covjek još može živjeti u skladu s prirodom.

Tekst: Mato Šipuš

Fotografije: Kruno Solenicki

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Objavljeni dobitnici ovogodišnjih nagrada Zeleni cvijet za podrucje Zagrebacke županije

Prve nagrade za Šetnicu i Etno kucu pod Okicem

Turisticka zajednica Grada Samobora i ove se godine ukljucila u projekt Hrvatske turisticke zajednice Volim Hrvatsku - Zeleni cvijet 2009. Na natjecaj Turisticke zajednice Zagrebacke županije naša je Turisticka zajednica prijavila Samobor u kategoriji uredenosti grada kao cjeline, a u kategoriji pojedinacnih objekata prijavljeni su Šetalište dr. Franje Tudmana (kategorija park u mjestu), ŠRC Vugrinšcak (javna plaža ili kupalište), benzinska postaja Napoli (benzinske postaje), poštanski ured u Gajevoj ulici (poštanski uredi), kuca u Drežniku (okucnica privatne kuce), Turisticki ured na Trgu kralja Tomislava (turisticki uredi), etno kuca pod Okicem (turisticka ponuda ili zanimljivost) te novcic Samoborac (suvenir).

Prve nagrade u Samobor su stigle u kategoriji parka u mjestu (Šetalište dr. Franje Tudmana) te turisticke ponude i zanimljivosti (etno kuca pod Okicem obitelji Slakoper). Ovi ce objekti biti nominirani Glavnom uredu Hrvatske turisticke zajednice za izbor na nacionalnoj razini. Povjerenstvo Glavnog ureda HTZ-a od tri clana obilazit ce nominirane od 6. srpnja do 31. kolovoza. Povjerenstvo se potom proširuje predstavnicima medijskih pokrovitelja koji imaju pravo glasovanja i donosi konacnu odluku do 20. rujna. Najboljem ce se dodijeliti diploma Zeleni cvijet 2009, pod uvjetom da su predložena najmanje 3 kandidata u kategoriji.

U naš grad su stigla i tri Zelena cvijeta sa srebrnim znakom. U kategoriji ukupne uredenosti mjesta Samobor je u županiji osvojio drugo mjesto sa 115 bodova, iza Zaprešica sa 122 boda. Treca je Velika Gorica s 99 bodova. Drugo mjesto u pojedinacnim kategorijama osvojio je poštanski ured u Gajevoj ulici i okucnica kuce Ivanke Petrak u Drežniku.

S obzirom da je u kategoriji javne plaže ili kupališta bio samo jedan nominirani, a u kategoriji benzinske postaje dva, povjerenstvo u ovim kategorijama nije provelo ocjenjivanje. Preporuka je povjerenstva da se sljedece godine uvrsti kategorija djecjeg, odnosno školskog igrališta. Strucno povjerenstvo za podrucje Zagrebacke županije cinili su Zlatko Bublic iz Hrvatskih šuma, Sanja Moric s Agronomskog fakulteta te Marijana Malenica iz Zagrebacke županije - Zavoda za prostorno uredenje i zaštitu okoliša.

Statuete, priznanja i diplome dobitnicima Zelenog cvijeta bit ce uruceni na završnoj svecanosti prigodom godišnjeg susreta hrvatskih turistickih djelatnika na Danima hrvatskog turizma.

M.Š.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Botanicki vrt Suban u Manjoj Vasi obogacen je novim sadržajima

Planova nikad ne manjka

Milan Suban, vlasnik Botanickog vrta smještenog u Manjoj Vasi neumorno radi i ureduje svoj vrt - po malo, ali stalno se krece na bolje. Kroz njega godišnje prolazi na tisuce djece, njihovih nastavnika i roditelja, ali u ovaj mirni dio s prekrasnim pogledom na rudarsku udolinu i na Oštrc rado svracaju i umirovljenici. Kako bi se posjetitelji što ugodnije osjecali, u njemu se stalno nešto novo dogada i ureduje.

- Vrt je vrlo zahtjevan objekt, jer vrt ne traži gospodara, nego slugu. Znaci, svaki dan treba cistiti, saditi, uredivati. Ovaj je vrt na 10.000 kvadratnih metara, dakle jedan hektar. U njemu ima oko 200 razlicitih vrsta ljekovitog bilja, ali i drugog hortikulturnog bilja te nešto vocaka - kaže vlasnik Milan Suban i dodaje kako upravo rode trešnje pa je vec pozvao susjede i poznanike da dodu u berbu, jer im besplatno daje da si sami uberu kako trešnje ne bi propale.

Vrt posjecuje 50-ak autobusa djece godišnje, školske i predškolske dobi, a kao što smo vec i rekli, u njega organizirano dolaze umirovljenici te studenti. Svaku grupu gospodin Suban provede kroz vrt, pokaže im biljke, pa svatko može nešto i nauciti, a nakon toga nudi se i šalica toplog caja. Za djecu je uredeno i igralište, tobogan i ljuljacke, a ona se vole zavlaciti i u posebno uredene bacve. Njihova imena su simbolicna – zlatnica, dobricica i brdanka. U šali se kaže da u zlatnicu idu zlatna djeca, u dobricicu dobra, a u onu trecu djeca koja to nisu. No, kad se zaigraju, djeci je sasvim svejedno u kojoj su bacvi. Djeci su one veliko otkrice kada im se kaže da su nekad naši preci u njima držali vino. Bacve su preuredene u male vikendice kako bi se u njih moglo zavlaciti i u njima moglo boraviti. Mogu se zabaviti i uz nogomet na dva mala, na toboganu i ljuljackama koji su primjerene za njih. Organizira se poludnevni izlet ili izlet s razgledom vrta. Za poludnevni izlet posjetiteljima se organizira strucno vodstvo kroz vrt kada im se govori o biljkama, dijeli im se caj, a mogu sudjelovati i u igrama u vrtu sa sve vecim brojem igracaka.

Uvodenjem HNOS-a povecan je interes škola za održavanje nastave i posjet škole u prirodi. Sve više i više škola i vrtica najavljuje svoj organizirani dolazak u Botanicki vrt Suban baš zbog toga što djeca ovdje prakticki kroz igru produ kroz vrt i upoznaju biljke i nešto nauce, a dio vremena provedu u prirodi i u istraživanju.

Uskoro ce biti otvoren i rudnik Kokel, koji je na samoj trasi poucne staze od Ruda prema Manjoj Vasi. Iz Botanickog vrta se do ulaza u rudnik spušta stazom dugackom svega 500 metara. Kada rudnik bude otvoren za javnost to ce biti dodatni sadržaj koji ce djeca moci upoznati. Putem ce biti oznacene biljke i drvece, a uz stazu planiraju se urediti oznake za lisicje polje i obilazak njihovih jama (ima ih devet u ovom krugu), a sve kako bi se zaokružilo stazu i cijelu pricu. Na drugoj strani je stijenje na kojem bi se uredilo malo penjalište pa ce i to biti dodatna ponuda.

Nakon što je uredeno djecje igralište planiraju se i daljnje aktivnosti. Zapravo, može se vidjeti da je velik dio posla vec napravljen, a Milan Suban pojašnjava o cemu se radi.

- Ove sam godine htio otvoriti i ogledno seosko dvorište. Taj sam projekt poceo prošle godine. To je dvorište ogradeno drvenim plotom kao što se nekad radio. Unutar njega je mala kucica u kakvoj je nekada živjela cijela familija. To je mali prostor u kojem je živjelo puno ljudi, zato su i bili mirni i dobri i medusobno se slagali kako bi u njoj mogli živjeti. Uz kucicu je i štagalj, gospodarski objekt u koji se sprema sijeno i potreban alat za obradu zemlje. Grade se i nastambe za držanje životinja, prije svega za kokoši, svinje, kravice i konje. Još mi malo treba da dovršim te objekte, jer je zima bila nepovoljna za poslove, ali planiramo sve dovršiti na jesen i nastaniti životinjama. Dakle, kada djeca dodu, moci ce vidjeti kako se nekad živjelo, a moci ce vidjeti i uživo domace životinje kako zaista ne bi mislili da je krava ljubicasta, kao što to vide na omotu jedne cokolade. Bit ce tu i koza i ovaca, a planiramo nabaviti i ponija. Unutar dvorišta bit ce i bunar za pitku vodu, a iza kuce bit ce ureden i mali vrt s celerom, mrkvom, salatom - svim onim povrcem koje se koristi u domacinstvu. Nažalost, i ovdje se susrecemo s djecom koja misle da "grincajg" raste u trgovackim centrima – kaže Milan Suban.

Iz svega se može zakljuciti da ce ogledno seosko dvorište imati edukativnu ulogu, ali i etnološku vrijednost zbog nošnji i uredenja kuce i objekata na tradicionalni nacin.

- Edukativna uloga je u tome što nam je namjera pokazati djeci, ali i onima starijima, kako su živjeli naši preci, da mogu pogladiti životinju, cak i pomusti kravu ili kozu ako budu dovoljno hrabri. Ima još sela koja su autenticna i u kojima se tako živi, ali njih je sve manje i ona nestaju. Zato bih htio pokazati put kojim smo prošli. Tu ce biti alatke koju su se nekad koristile kako bi i njih upoznali, da shvate kako se nekad mucno dolazilo do kruha, jer se sve moralo raditi rucno, bez strojeva. Nekad se i govorilo da nema kruha bez motike – kaže gospodin Suban.

Uvijek nakon posjeta ostaje pitanje koliko vremena treba odvojiti za održavanje Botanickog vrta, koliko je teško sacuvati neke biljke ili nabaviti nove. Oni koji se doma bave vrtom znaju koliko je to teško. Nekad bi se nešto htjelo posaditi, ali nema sadnica. Tako je i u botanickom vrtu.

- Meni je malo kompliciranije nabaviti pojedinu biljku. Imam i neke egzoticne, kao što je ginko, sada popularan iz reklama za proizvode koji pospješuju pamcenje. Nekad i po dva sata provedem u vrtu samo zalijevajuci biljke koje traže puno vlage, jer kod nas postoje razdoblja kada kiša ne pada cesto.

Ni ovo nisu svi planovi – želi se obogatiti i gastro ponuda, urediti dodatni prostor gdje bi se mogao postaviti i šator, ali o tome cemo više sljedecom prigodom. Kako nam kaže vlasnik Botanickog vrta Milan Suban, njemu je želja da uredenjem svog vrta dodatno obogati turisticku ponudu Grada Samobora. Ako novi projekti naidu na razumijevanje novih gradskih celnika i ljudi u Turistickoj zajednici, bilo bi dobro da s njihove strane stigne i podrška, jer do sada je Milan Suban sve poslove odradio sam.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)