Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Crtica iz Samoborskog gorja

Kapelica Majke Božje Poljanicke

Na slikovitom predjelu Poljanice (580 m), podno najvišeg vrha Plešivicke gore (778 m) stoji kapelica Majke Božje Poljanicke. Ovuda prolazi redovna autobusna linija Samobor - Jastrebarsko, a tu je i važno raskrižje planinarskih puteva. Planinari se vole ovdje zadržavati; neki zbog odmora, drugi radi obližnjeg ugostiteljskog objekta, Lovackog doma Srndac (izgraden 1977. godine), a neki se pak odu pokloniti sa struckom poljskog cvijeca Majci Božjoj Poljanickoj. Nisu rijetki ni auto-turisti koji se zaustavljaju na ovom mjestu.

Kapelica je jedna od varijanti planinarskog križnog puta kroz Samoborsko gorje. Od kapelice do vrha Plešivice ima 45 minuta, a do Gajevog kamena 30 minuta laganog hoda.

Iz Imovnika (kronika župe) župe Plešivica iz 1845. i 2007. godine saznajemo da je kapelica na Poljanicama podignuta pocetkom 19. stoljeca, pretpostavlja se oko 1825. godine. U kapelici je gipsani kip Majke Božje velicine 60 cm te dva svijecnjaka. Izvana, iznad vrata, u maloj niši smještena je slika Žalosne Gospe. Zbog toga mnogi misle da se kapelica naziva Žalosna Gospa. To je greška, jer u staroj crkvenoj kronici župe Plešivica iz 1845. piše da kapelica nosi ime Majke Božje Poljanicke.

Ispred kapelice od 1977. godine održavala se jedne nedjelje u svibnju poldana misa, a od 1990. godine, na prvu nedjelju u kolovozu, crkveno je proštenje s misnim slavljem i procesijom iz sela Plešivice.

Kapelicu održavaju župljani župe Plešivica i župljani plešivickog sela Prekrižja, a bila je dosta dugo pod patronatom obitelji Horvat iz sela Plešivica. Rado je pricala o tome Vera Horvat, posljednji clan plešivicke obitelji Horvat (inace, braca Franjo i Stanko su u selu na prelazu iz 19. u 20. stoljece otvorili hotel Braca Horvat. Bilo je to prvo gorsko izletište u Hrvatskoj, pravi turisticko-ugostiteljski objekt kojeg su posjecivale ugledne osobe, ponajviše planinari iz Jastrebarskog, Samobora i Zagreba).

U Imovniku (1845. godina) zabilježena je takoder i legenda o postanku kapelice, a sadržaj je sljedeci: Plešivicki župnik Franjo Ljubetic istraživao je rodoslovlje obitelji Rubinic iz sela Bukovje. Iz razgovora s Josipom Rubinicem (r. 1911.) saznao je da je njegova 15-godišnja praunuka jednom zgodom odnijela rucak svome pradjedu Stjepanu, koji je radio na polju u blizini Mladine. Poslije rucka djevojka se uputila kuci, no u meduvremenu je nastala velika oluja s kišom i grmljavinom. Pradjed Stjepan, bojeci se za praunuku, pode za njom. Kad je došao na Poljanice vidio je dva ognjišta s velikom vatrom. Došavši do drugog ognjišta ukazala mu se u sjeni plamena Majka Božja koja mu je rekla:

"Ne boj se! Ja sam sacuvala tvoju praunuku, ona je vec kod kuce. Ti si dobar covjek! Sagradi na ovom mjestu kapelicu"!

Ispunivši želju Majke Božje Stjepan sagradi lijepu kapelicu i pored nje posadi još dvije lipe. Tada je u selu Plešivica osnovano Bratstvo Majke Božje Poljanicke (legenda je s malim izmjenama zabilježena u knjizi Kapele samoborske, Vodic Planinarskog križnog puta kroz Samoborsko gorje, Samobor 1998., Planinarska bratovština sv. Bernarda).

Pored kapelice podignuta je drvena glomazna nadstrešnica s betonskom podlogom, koja se koristi jedanput godišnje prilikom misnog slavlja. Kapelica je ostavljala snažan i upecatljiv dojam kad smo je vidjeli samostalno u krajoliku prirode. Djelovala je dostojanstveno, sadržajno i svetacki (kao što je to slucaj s mnogim kapelicama po Samoborskom gorju).

Cuvajmo dragocjenu baštinu crkvene arhitekture u Samoborskom gorju!

Vladimir Jagaric

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)