Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

In Memoriam

Fra Budimir Cvitkovic

"Hvala ti, Bože, što sam fratar "…

Tu recenicu umiruceg subrata spomenuo mi je brat Cvitko davnih osamdesetih i tek je sada razumijem. Ne znam koliko je brojna fra Budimirova zajednica, fratarska obitelj, ali znam da je uz njih i obitelj iz koje je potekao. Svugdje gdje je kao svecenik franjevac djelovao, fra Cvitko (kako smo ga od milja zvali) osvajao je srca vjernickoga puka, bio je omiljen i postao pravim clanom mnogih katolickih obitelji. Na kraju njegovih dana, s navršenih šezdeset i cetiri godine života, cetrdeset i šest godina redovništva i trideset i sedam godina sveceništva, mogao bih zahvaliti Stvoritelju rijecima, ne samo u svoje ime: "Hvala ti, Bože, što si mi podario takvog brata i prijatelja".

Iako je izgubio bitku za ovozemni život u osjeckoj bolnici, drugog dana po Uskrsu, 14. travnja 2009. u 16.50 sati, nakon duge korizme i muke o kojoj je malo tko znao, do zadnjega je casa zbijao šale, tjerajuci oblake neumitnog, u namjeri da olakša drugima tugu bespomocnosti. Znao je on, a znamo i mi, poruku Uskrsa "Grob je prazan"!

Svrhu života odredujemo sami svojim životima, a ta svrha je u konacnici opce dobro. Iako sam tužan zbog njegova preranoga odlaska, cini mi se da cu spokojnije cekati sutra, jer posljednja patrova poduka bila je upravo taj pozdravljajuci "osmijeh kroz muku" i nedvosmisleno: "Vidimo se"!

Fra Budimir je bio i umjetnik, moj "brat po oružju". Osim rijecju, pronosio je Evandelje perom, kistom i dlijetom, pastoralno djelujuci medu kolegama umjetnicima koje je dobro "citao" te mnoga prava djela i podvige potaknuo. Spomenut cu atelier u samoborskom franjevackom samostanu, jaslice, lauretansku kapelicu Gospe od polja, postavljanje izložbi i slika u sadašnjem Taboru, u cemu sam i sam sudjelovao, kao i osnivanje radionice za izradu vitraja u Sigetskom Svetom križu, gdje je "gurao" i hrabrio u prijepornim vremenima neposredno pred rat i autora Josipa Botterija Dinija, nas izvodace i svoju redovnicku subracu. Na sumnje nekih o upitnosti poduhvata (jer staklo i bombe ne idu zajedno) odvratio je kako je na nama da svoje odradimo, a dragi Bog neka svoje cuva.

Spominjem se i Pastoralnog listica i kako me je "navukao" na ilustracije i karikature koje sam radio pet godina. Vjerojatno i ne samo da sebe poštedi, otvarajuci drugome priliku, izgovarao se rijecima "ti ceš to bolje" i "tebi ce prije biti oprošteno ako pogriješiš; teško je ljudima dokazivati da Stvoritelj nije kontra naše duhovitosti. Uostalom, da nije bio duhovit, zar bi stvorio covjeka na svoju sliku i priliku?"

Ne znam koliko je ovo tekst prigodan za nekrolog. Teško ga je sažeti. Pamtim Cvitka i kao sjajnoga propovjednika osamdesetih, u gotovo desetak godina moga samoborskoga života. Uza svo dužno poštovanje prema nasljednicima, nedostajat ce mi uvijek njegova rijec na podnevnoj misi i njegov poticaj.

Ilok, hrvatska gruda slavnog Kapistrana, primit ce njegovo tijelo 16. travnja 2009. u 17 sati nakon mise zadušnice u rodnoj "šarengradskoj" crkvi. Iako ova objava stiže novinama kasno, ne sumnjam u to da ce mnogi Samoborci koji su ga voljeli odati dužnu pocast svome bratu Cvitku, jer svi smo jedno srce i jedna duša u Gospodinu. A dok je srca živih koji pamte, po Matoševu - "bit ce i Kroacije".

Dragi Budimire, pocivaj u miru Božjemu.

U Samoboru, 15. travnja 2009.

Branimir Dorotic

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Blaž Car iz Bestovja pun je ideja o uredenju okruženja koje traže potporu odgovornih

Stvar je u volji, a ne u novcima!

Vrativši se nakon 40 godina života u Njemackoj natrag u rodnu zemlju, Blaž Car je radost povratka vrlo brzo zamijenio željom za napretkom. Kao novopeceni stanovnik Bestovja vrlo je brzo primijetio sve prednosti i mane života s one strane Europske Unije. Naime, neke stvari koje su u EU razumljive same po sebi, kod nas zahtijevaju solidan trud.

- Smatram se Europljaninom i jedva cekam da udemo u tu zajednicu, ali mislim da još nismo riješili domacu zadacu od te iste Europe – napisao nam je Car u svom pismu, kojim nas je pozvao da dodemo na granicu Bestovja i Rakitja kako bi nas upoznao sa svojim idejama i upozorio na stvari za koje smatra da bi ih trebalo ispraviti.

A ideja ima – od malih stvari, kao što je postavljanje ležecih policajaca koji bi trebali malo prikociti prebrze vozace ili postavljanja stolova za ping-pong na više lokacija, do nešto vecih, zahtjevnijih zahvata, poput sanacije tamošnje ceste. I još vecih.

- Na primjer, velika je šteta uz ovako predivno uredenu crkvu bl. Alojzija Stepinca ne iskoristiti blizinu šume koja se nalazi izmedu nje i ovdašnjeg vrtica, odnosno škole. Mislim da bi ona bila idealna za uredenje jednog parkovnog prostora – razmišlja Car, konstatirajuci kako bi za tako nešto bilo potrebno otkupiti šumu (lokalni naziv Podrebar) od privatnog vlasnika, dok bi se ostalo moglo urediti uz nešto dobre volje lokalnog stanovništva.

Naime, Careva je filozofija da stvar nikad nije u novcu, nego u volji. A volje, kod njega barem, ne nedostaje. Zato ga smeta to kako taj prostor stoji neiskorišten. Dapace, šuma povremeno posluži i kao idealna lokacija za odlaganje nepotrebnih stvari pa tako izmedu drveca cesto nikne i kakav hladnjak, plastika ili nešto trece.

U razmišljanjima o iskorištavanju potencijala svog okruženja Car ide i korak dalje. Tako smatra da bi trebalo razmišljati i o šetnici koja bi spajala jezera Orešje i Rakitje te kapelicu svetog Andrije, tvorivši veliko pješacko-biciklisticko slovo D.

- Jezera su predivna, postoje i neke šetnice, ali njih bi trebalo daleko bolje urediti. Kada bi Grad ili netko od odgovornih bio zainteresiran, mogla bi se napraviti odlicna stvar za sve one koji ovdje žive i koji bi se ovamo dolazili rekreirati – mišljenja je Car, koji se nada da bi se dobar dio stvari mogao riješiti animiranjem stanovništva da sami uzmu na sebe brigu o svom okruženju.

- Ponavljam, stvar nije u novcu, nego u volji, i uz malo dobre volje i angažmana svih nas mogli bi urediti i poboljšati dosta toga – kaže Car i apelira na sve koji mogu pomoci u realizaciji ovih ideja da mu pomognu savjetima. Naime, kao "novi covjek u kvartu", Car još uvijek hvata konce funkcioniranja lokalnih, županijskih i državnih institucija i raznoraznih "preklopljenih" ingerencija. Ovaj svoj istup u javnost stoga smatra pozivom institucijama da poslušaju glas gradana s inicijativom, s idejama i s dobrom voljom. A za novac cemo onda lako...

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (10)