Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U povodu 135. godišnjice rodenja Bogumila Tonija

Vatrogasac i pjesnik

Dana 14. veljace 1874. godine u Samoboru, u siromašnoj obitelji rodio se Bogumil Toni, istaknuti ucitelj, pedagog, književnik, javni društveni radnik i istaknuti clan Dobrovoljnog vatrogasnog društva Samobor. Clanom je postao 1897. godine i od tada, sve do 1936. godine, neumorno je radio u vatrogastvu. Godine 1910. je postavljen za dozapovjednika, 1911. godine preuzima poslove tajnika, 1919. je postavljen za zapovjednika, a 1931. je izbran za predsjednika svog Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Samoboru. Nakon 40 godina neprekidnog rada, 1934. godine daje ostavku. Imenovan je za doživotnog pocasnog predsjednika.

Kao vatrogasac održao je tisucu raznih predavanja, vatrogasnih vježbi, nastupao u akcijama gašenja požara i spašavanja ljudi i imovine, napisao bezbroj vatrogasnih pjesama, clanaka, osvrta i izvještaja u raznim strucnim casopisima i novinama. Clan je središnjeg odbora Hrvatsko-slavonske zajednice, dugi niz godina i stalni suradnik Vatrogasnog vjesnika. Neprekidno se družio s našim poznatim vatrogasnim strucnjacima, Đurom Deželicem i Mirkom Kolaricem. U pravom smislu je bio zaslužan ideolog, organizator i pjesnik vatrogastva. Primio je mnoga vatrogasna priznanja, a bio je poznat i u drugim zemljama i državama izvan Hrvatske.

Što je Bogumil Toni izražavao u pjesmama o vatrogastvu i zaštiti od požara najbolje govore naslovi pjesama Vatrogasna misao, Vatrogasac, U plamenu, Sveti Florijan, Požar, Ja sam vatrogasac, Nova štrcaljka. Za vatrogasce je uvijek naglašavao u svojim pjesmama da su oni divni ljudi, požrtvovni, hrabri, odlucni i humani. Znaju što žele - pomoci svakome tko je u nevolji.

Kao clan Dobrovoljnog društva Samobor, Bogumil Toni je sudjelovao u akcijama gašenja požara, uvježbavao svoje vatrogasce, predstavljao ih na mnogim skupovima, natjecanjima, proslavama i drugo. U pravom smislu bio je covjek svoga vremena, koji je bio ucitelj, školski nadzornik, ali i vatrogasac.

Smatrao je da pišuci pjesme o vatrogascima može pomoci i hrabriti ih, kako bi ustrajali u svom radu. Njegove pjesme napisane u povodu raznih vatrogasnih skupova, obljetnica i drugih manifestacija vatrogasci su cijenili i voljeli. Može se slobodno reci da nije bilo vatrogasnog skupa u prvoj polovici 20. stoljeca na kojem se nisu recitirale vatrogasne pjesme Bogumila Tonija.

Clanovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Samobor prisjetili su se svog uglednog clana, posjetili njegov grob i odali pocast na samoborskom groblju.

Boris Bogolin

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Organizacija vjencanja Kornelija

Ljubaznost stvara predivna vjencanja

Dan koji se pamti, dan iz snova, najsretniji dan u životu - samo su neki od izraza koji prate sve ono što se dogada oko "sudbonosnog da". Medutim, uciniti da vjencanje uistinu i bude na razini ocekivanja nije nimalo jednostavno, što znaju svi koji su imali prilike uhvatiti se makar i dijela organizacijske price. Srecom, zato je tu Kornelija Ivcic, vlasnica Organizacije vjencanja Kornelija koja od 2003., zajedno sa svojom kolegicom Ivanom Bašic, vješto upravlja svim vecim i manjim stvarima koje se vežu uz taj dan. Prostorije u Perkovcevoj 5 u Samoboru tako su vremenom postale mjesto u kojem mladenci mogu biti sigurni da ce pronaci okvir za vjencanje u skladu s njihovim ocekivanjima. Sve što je potrebno jest nazvati 3367-787, dogovoriti sastanak i sve ostalo je riješeno, Kornelija ce, budite sigurni, stvoriti predivno vjencanje.

- Što tocno nudi Organizacija vjencanja Kornelija?

- Najkrace receno - sve. Od izrade i najma vjencanica, svecanih haljina, osmišljavanja i izrade pozivnica i zahvalnica, cvijeca i slicnih aranžmana, navlaka za stolice, raznih ukrasa za mladence i inventar, sve do konfeta, vatrometa, limuzina, pa cak i bracne kocije s dva prekrasna konja.

- Naravno, to ne radite sami, nego imate mrežu suradnika.

- Tako je, nas dvije smo za salon, haljine, pozivnice, reverse i to je sve baš naše, rekli bi, rucni rad. No, u našem malom timu su još fotografi i dvije cvjecarke, a s ostalima suradujemo po potrebi, ovisno o željama naših klijenata. Sve su obrti, nitko ne radi na crno, svi rade jako dobro i nemamo abnormalne cijene, tako da smo se baš fino našli. Naravno, ne uzimaju svi naši klijenti kompletnu ponudu. Neki uzmu samo pozivnice, neki trebaju navlake za stolice, neki trebaju nešto trece, ali, naravno, ima i onih koji žele uzeti sve.

- Odradite li i najam prostorija za vjencanja?

- Ne, taj dio je na mladencima, jer se radi o terminima koji se dogovaraju dosta unaprijed. Kad mladenci nadu prostor onda dolaze do nas kako bi dogovorili uredenje tog prostora. U tom dijelu onda odradimo kompletan posao, ovisno o dogovoru.

- Koliko su teški ti dogovori? Ipak se radi o danu koji bi trebao biti najsavršeniji. Odnosno, koliko u vašem poslu imate slobodne ruke?

- Ima i onih koji kod nas dodu s tocnom slikom onoga što hoce i od toga ne odstupaju. No, dosta puta se dogodi da nam mladenci, vecinom mladenke, ne znaju baš tocno objasniti što bi htjeli. Tada kroz razgovor pokušavamo doci do nekog prijedloga koji bi ih zadovoljio i uglavnom nas poslušaju, tako da sve ispadne dobro. To su nam i najbolji klijenti u smislu zajednickog rada i nekog zadovoljstva ucinjenim, jer je i nama draže kad imamo slobodne ruke. Inace, taj segment posla je i najteži, dakle predstaviti na prikladan nacin ono što smatramo da ce ispasti bolje, a opet u skladu sa željama.

- Jesu li mladenci danas naklonjeniji tradicionalnim ili modernim konceptima?

- Još uvijek su više skloniji tradicionalnim vjencanjima. Jako malo bi ih htjelo nešto malo modernije ili malo drugacije. Cak bi mogli reci da je 90% njih sklonije tradiciji. Iako, mi se uvijek trudimo ponuditi originalni dizajn, bilo moderan ili tradicionalan, a ne koristiti postojece šprance.

- Koliko ima posla?

- Kad je sezona, a to je u svibnju, lipnju, srpnju i rujnu, tad je ludnica. A sad, u ovom razdoblju nema ništa. No, zato ovo razdoblje koristimo kako bismo osmislile nešto novo u našoj ponudi. Treba preživjeti tih par mjeseci zatišja, a nakon toga bude puno lakše.

- Usprkos krizi?

- Cinjenica je da se vec dosta osjeti da su ljudi poceli štedjeti. Bilo je razdoblja u kojima se prakticki nije pitalo za cijenu i vrlo lako se dogovaralo i neke dodatne stvari u samoj organizaciji vjencanja. No, sad se tocno može osjetiti kako se prije svega gleda na cijenu i kako nam se sada dolazi s uglavnom strogo odredenim budžetima koji se ne smiju probiti.

- Kakva je konkurencija u branši?

- Konkurencija je velika. U Zagrebu ima jako puno onih koji se bave organizacijom vjencanja, a još je više salona vjencanica, negdje oko 70. Sjecam se, u pocetku bavljenja tim poslom bilo nas je jako malo. Prije desetak godina u Samoboru su bila dva salona, a u Zagrebu možda 20-ak. Sada nas je znatno više, a velik je broj i onih koji rade na crno. No, toga ima svugdje.

- Kako u takvoj konkurenciji doci do posla?

- Imamo srecu da smo s vremenom prakticki pokrili cijelu Hrvatsku pa tako cesto radimo na moru, pogotovu u Porecu, Lošinju, dosta radimo po Zagorju, nešto manje u Slavoniji, a naravno, najviše u Zagrebu. Srecom pa u našem poslu dosta toga ide usmenom preporukom. Mladenci imaju svadbu, a onda nakon nekog vremena dodu njihovi kumovi ili netko tko je bio na vjencanju, tako da nas zovu na temelju onoga što su vidjeli kao dobro odraden posao.

- Koliko unaprijed treba rezervirati vaše usluge?

- To ovisi od para do para. Neki dodu i do godinu dana unaprijed, a drugi nam se najave možda mjesec dana prije vjencanja. Ali, to nam ne predstavlja problem, jer sve se stigne napraviti. Uglavnom ljudi racunaju da dodu neka dva mjeseca prije vjencanja kako bi se napravile pozivnice i poslalo ih se na vrijeme, tako da se krecemo unutar tih termina.

- Na kraju da pitam i kakvi su planovi za Korneliju?

- Koliko bude posla, takvi ce biti i planovi. Bilo bi se lijepo proširiti, ali za sada još ne. Radimo u vlastitim prostorijama, tako da nam to ne predstavlja problem. Inace, za ovu godinu planiramo "dignuti" našu web stranicu. Ona je trenutno u izradi, iako se naši podaci mogu i sada naci na internetu bez ikakvih problema. Doduše, ja sam još uvijek sklonija onom tradicionalnom nacinu komunikacije, da nas se nazove pa da se osobno dode vidjeti što tocno nudimo, da se izravno dogovori što je potrebno. Draži mi je takav, neposredni pristup.

Kruno Solenicki

Sajam vjencanja "drži" godinu

- Vrijedna prilika da se pokaže i istakne ponuda usluga za vjencanja je i neizostavni Sajam vjencanja. Svake godine ste tamo, pa to vjerojatno znaci i da ste zadovoljni?

- Istina, Sajam vjencanja nam jako puno znaci, jer je to nešto što nas u poslovnom smislu može održati citavu godinu. Tamo se ostvari pocetni kontakt s klijentima, sa svakog štanda se može primijetiti nešto što je dobro ili vam se dopalo i jako puno ljudi koji nas vide na Sajmu dode i u naš salon. S druge strane, taj nastup je strašno skup. Ove godine su dignuli cijene, a po prvi put su uveli i ulaznice za Sajam vjencanja. Inace, dosta je teško istaknuti se medu konkurencijom, a mi smo zakljucili da je to moguce jedino razgovorom i srdacnim, nenametljivim pristupom. Kad vam mušterija dode, prema njoj morate biti ljubazni. Ako ste neljubazni nitko vas nece ni pogledati više, a kamoli poslovati s vama. Ima štandova koji su stvarno krasni, ali što to znaci kad tamo nitko s ljudima ne komunicira ili razgovaraju s njima s "pola uha". Što vrijedi renomirano ime, sjajna ponuda i visoke cijene kad nakon toga mladenke ostanu razocarane odnosom. Zato je najvažniji pristup, a bitnu ulogu ima i cijena. Mi smo u Samoboru i ne možemo si priuštiti držati cijene kao u Zagrebu. Ali, najbitnija je ljubaznost, jer se na taj nacin ljudi vracaju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Valentinovski koncert klape Bonaca - dar Turisticke zajednice i Grada svim Svetonedeljcanima

Šibenska rapsodija bez balade

Klapa Bonaca iz Šibenika bio je ovogodišnji odabir Turisticke zajednice i Gradskog poglavarstva za sad vec tradicionalni koncert za Valentinovo, održan 8. veljace u dvorani strmeckoga doma. I ovaj put se klapskom pjevanju svom svojom dušom, srcem i glasom pridružila i publika, koja je do kraja popunila prostor ove relativno male dvorane. Bonaca joj se odužila i zahvalila s tridesetak probranih popularnih pjesama, ne samo dalmatinskog melosa, vec i zagorskog i slavonskog, medu kojima su zablistale Suza za zagorske brege te Ko te ima taj te nema. Na repertoaru su se našle i klapske izvedbe Love me tender i My way te popularne zabavne, od "Košulje plave" do Cesarice i Fešte, ali su dominantne ipak bile dalmatinske, od Vela Luke do Da te mogu pismom zvati.

Bonaca ce za dvije godine proslaviti 30. obljetnicu postojanja kao ansambl koji osim dalmatinskih pjesama u svom repertoaru rado poseže i za glazbom iz ostalih krajeva Hrvatske te za svjetskim evergreenima, što je potvrdila i u Strmcu. Ova šibenska klapa je dosad snimila 15 samostalnih nosaca zvuka na kojima najcešce pjeva o moru i ljubavi, pa je i njezin izbor za valentinovski koncert bio i više nego uspješan.

Ako je nešto nedostajalo, onda je to Šibenska balada, svjesno ili nesvjesno, slucajno ili namjerno izostavljena, najljepša šibenska pjesma. No, možda ju je Bonaca ostavila za svoj sljedeci susret sa Svetonedeljcanima.

Edi Kirschenheuter

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)