Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

PREDSTAVLJAMO SAMOBORSKE OBRTNIKE - Cvjecarnica Ana, bracnog para Antuna i Ane Babojelic

Sprovodi i vjencanja s osjecajem

Bracni par Babojelic znan je svima koji silom prilika moraju odredeni dio vremena provesti na groblju Otruševec. Naime, njihova cjecarnica na samom ulazu u groblje mnogima je neizostavna pocetna tocka za obilazak svojih pokojnika, a vremenom je Cvjecarnica Ana postala i važan kotacic u lokalnoj ponudi priprema za vjencanja te visokog aranžiranja za potrebe odredenih gradskih manifestacija. Uvijek na rasplaganju, bilo osobno u Otruševcu ili telefonom na (098) 1836-001, Babojelici su postali poznati i priznati u svojoj struci i medu kolegama, kao i klijentelom. Kako su se Antun i Ana Babojelic našli u ovome poslu, što im je cilj i koji su problemi s kojima se susrecu u svom radu objasnili su nam u razgovoru.

- Vratimo se u 1995. godinu, na pocetak vaše cvjecarske price. Još jednom se radi o slucaju prema ste obrtnici postali silom loših prilika u hrvatskom gospodarstvu?

- Pocelo je negdje u zimi 1995. godine. Po struci sam strojobravar i radio sam u Remontu u Bregani, no kako je poceo rat dao sam otkaz, jer nisam želio raditi za JNA, a kasnije nije bilo posla. Kako su tada propadale sve firme, tako je propao i Prodex u kojem je supruga Ana radila kao ekonomist pa smo se morali snalaziti na razne nacine. Uglavnom, jedne noci mi je došla ta ideja da bismo trebali biti cvjecari. Supruga je isprva bila sumnjicava, ali ušli smo u taj posao gotovo kao padobranci. Za Uskrs 1996. godine otvorili smo naš prostor na groblju Otruševec. Krenuli smo s lampašima i cvijecem koje smo u pocetku kupovali od drugih, jer nismo imali dovoljno hrabrosti uci u kompletan posao s vlastitim aranžmanima. No, stigla je prva narudžba za sprovod i kako nam se nije svidio vijenac isti smo prepravili i vidjeli da možemo raditi i taj dio. Nakon toga smo puno trenirali, vježbali, isprobavali i ucili, jer smo htjeli napraviti nešto više od onog što smo nudili u pocetku. U meduvremenu je supruga završila trgovacku školu, pa za cvjecara-aranžera, zaposlili smo još jednu djelatnicu i sada radimo sve. Od prvog sprovoda, koji nas je natjerao da se ozbiljnije suocimo s kompletnim poslom, sve je krenulo dalje.

- Kako je izgledao taj prijelaz s tudih na vlastite aranžmane?

- Prve vijence smo, nažalost, poceli plasirati za naše pokojne branitelje, za Vukovar i po raznim drugim grobljima u Hrvatskoj, jer su vojska i policija uzimali vijence preko nas, obzirom da smo imali jako dobar, vremenom usavršavani, model. Kasnije se dogodilo da smo silom prilika uskocili u jednu svadbu pa kad smo vidjeli da nam i to ide dobro poceli smo raditi i aranžmane za vjencanja. Tako vec neko vrijeme nudimo sve vrste aranžmana, od uredenja buketa za mladence, automobile, uredenja sale za vjencanje, same crkve, dakle sve što se od nas traži. To je 20 do 30% našeg poslovanja. Velika vecina se ipak bazira na pogrebni program.

- Po tom ste dijelu upravo i prepoznatljivi. Ne samo što se tice lokacije nego i po novitetima koje ste uveli?

- Tocno, uveli smo mnoge stvari. Naime, i mi smo imali u obitelji smrtni slucaj. Dijete nam je rano umrlo, pa smo osjetili da bismo htjeli, kad se vec bavimo tim poslom, ljudima ponuditi stvarno ono što mi osjecamo da bi bilo prikladno. Drugacije ne želimo i ne znamo raditi, pa i po cijenu zatvaranja cvjecarnice. Radije cemo zatvoriti nego da ljudima nudimo podvale i radimo nešto što ne bi bilo na razini za koju mislimo da ljudi koji su ostali bez svojih najmilijih zaslužuju. Imamo razraden katalog sa slikama, tako da covjek kad se odluci za odredeni tip zna što ce dobiti. Ljudi nam najcešce daju otvorene ruke, a koliko imaju povjerenja u nas govori i cinjenica da u ovo vrijeme krize ipak narucuju i nešto skuplje aranžmane. A može se dogovoriti i placanje s odgodom. Takoder, imamo i 30 modela lampiona u cetiri boje iz vlastite proizvodnje, jer se pokazalo da ono što se nudi na tržištu, pogotovo u trgovackim centrima, nije adekvatne kvalitete, a i cijene dosta divljaju. U ponudu smo uveli i uredenje mrtvacnice, što u Samoboru, a i šire, do tada nije bilo poznato. Tako obitelj koja je izgubila svog voljenog može biti sigurna da ce svi vijenci i aranžmani, ne samo naši nego i od drugih cvjecara, biti u skladu, a sve cisto i uredno. Novina je i da nudimo posjetiteljima groblja kompletan alat za uredenje groblja, od motika, grabljica, metlica, tacki, kanta za zaljevanje cvijeca, tako da ljudi mogu uredivati svoje grobove bez da donose od kuce svoj alat, jer to ne naplacujemo. Nudimo i prodaju sezonskog cvijeca, zemlju za cvijece, bijelo zrno i razne granule za groblje, uglavnom, sve što bi ljudima bilo potrebno prilikom posjeta grobu. Znaci, ništa ne treba nositi od kuce, sve imamo mi. Tko ima plati odmah, tko nema plati kad može. Takoder, nudimo i uredenje grobnih mjesta za one koji ne mogu redovito obilaziti grobove svojih najmilijih.

- Kakvi su daljnji planovi za Cvjecarnicu Ana?

- Naš glavni cilj je pružati što kvalitetnije usluge ljudima u najtežim trenucima, kod smrtnih slucajeva. Kad smo ovdje došli docekala nas je prava mala prašuma, no o svom smo trošku uredili sve oko nas, uspjeli smo se proširiti, tako da danas imamo sve ono što cvjecarnica mora imati – od adekvatnog prostora, hladnjaka za rezano cvijece, klimu, grijanje... Troje nas je, a htjeli bismo da nas kroz neko vrijeme bude i više, jer kapaciteta imamo. Htjeli bismo konstantno nuditi nove programe, nacin i stil aranžiranja i tako pokriti svaki segment u našem dijelu posla, tako da covjek, kad ima smrtni slucaj, sve može prepustiti nama, da u svoj toj boli može osjetiti i odredeno zadovoljstvo što je osobu ispratio s poštovanjem, prijetetom i ljubavi. Vjerujemo da cemo se uspjeti i dalje uspješno nostiti s izazovima tržišta i da možemo u vremenu koje dolazi pratiti nove trendove i uspješno izgurati do penzije u ovom poslu.

Kruno Solenicki

Cvjecarsko zajedništvo

- Angažirali ste se i u pokušaju okupljanja samoborskih cvjecara, što smo imali prilike vidjeti na Proljetnom sajmu i Božicnom koncertu?

- Nekako je ispalo da se u cvjecarskoj sekciji u Samoboru dosta vremena nije suradivalo na onaj nacin na koji se moglo. No, prošle godine smo s gospodom Karamatic, koja je predsjednica sekcije cvjecara, uspjeli dogovoriti zajednicko predstavljanje cvjecara na Salamijadi i Proljetnom sajmu. To je bilo veliko iznenadenje, jer smo se nakon dugo vremena zajednicki pojavili s ozbiljnim aranžmanima. Isto se ponovilo i za Božicni koncert. Grad je platio dio materijala koji se utrošio, a nekolicina cvjecarnica koje su voljne dati svoj doprinos u korist Grada i mještana Samobora priredile su veliki aranžman za pozornicu. Radilo se o 6 cvjecarnica od nas 17 koliko je u Samoboru, a ukupno 25 u UOS-u, i to su Cvjecarnica Ana vlasnice Ane Babojelic, Cvjecarnica Frezija vlasnice Grete Grgecic, Cvjecarnica Vesna vlasnice Vesne Babojelic, Cvjecarnica Magnolija vlasnice Elvire Pavlin, Cvjecarnica Orhideja vlasnice Marije Karamatic i Cvjecarnica Helena vlasnice Helene Bedek. Mi stojimo i dalje na raspolaganju za gradske manifestacije, a nadam se da ce suradnja medu cvjecarima biti još i bolja, jer sam predložio da cu i osobno obici sve ostale samoborske cvjecarnice i informirati ih detaljnije o svemu s ciljem da u konacnici sve cvjecarnice u Samoboru sudjeluju u takvim projektima.

Nedjeljom se (ne)ide na groblje

- Novi zakon o (ne)radu nedjeljom pogodio je i cvjecare. Koji su još problemi u vašem poslovanju?

- Po novom zakonu mi smijemo raditi nedjeljom samo do 14 sati, a to stvara probleme ne samo cvjecarnicama nego i ljudima koji dolaze u obilazak groblja. Nedjelja bi trebala biti obiteljska, medutim, statistike pokazuju da najviše ljudi groblja posjecuje u poslijepodnevnim satima, nakon rucka. Nedavno smo se dopisom obratili i Poglavarstvu, preko procelnika za gospodarstvo Željka Radovanica, u nadi da ce se moci nešto promijeniti, jer je ova odluka nelogicna i zakon je donesen naprecac. Dok se ujutro dižu ruke protiv rada nedjeljom, zaboravlja se da ce se u nedjelju popodne ici na groblje svojim voljenima. Zato predlažemo da cvjecarnice koje rade za potrebe groblja rade cijelu nedjelju, katolickim blagdanima i praznicima od 8 do 20 sati, osim Božica i Nove godine, kao što smo radili do sada. Vjerujem da ce se shvatiti da cvjecarnice koje rade za potrebe groblja nemaju izbora nego raditi. I nama paše odmor, ali što je s ljudima koji dolaze i nedjeljama i praznicima i po najvecoj vrucini i snijegu. Mi tu moramo biti za njih.

Problem su nam i brojni "cvjecari" koji se pojave na štandovima ili uz ceste pa rade na crno i tražit cemo od Grada da se malo više angažira po tom pitanju, jer se radi o nelojalnoj konkurenciji, odnosno o sivoj ekonomiji. Osim toga, nezadovoljni smo i cijenama koje nam nude veletrgovci za cvijece, koje je u veleprodaji cesto puta skuplje nego u maloprodaji po trgovackim centrima.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)