Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Stanovnici Mlinske ulice imaju bogat društveni život, starejšinu, pa i himnu

Od Reklame, prek Mike do Lojza

I tak je to pocelo...

Pred puno su let decki iz Mlinske i nekadašnje Erbežnikove ulice (danas Hrvatske bratske zajednice) znali igrati iza današnje Elektre nogomet, a posle bi se prešlo kod gostione Rudar u Rudama na pijacu i kartanje.

Danas, nakon 35 let ostala je tradicija koja se ponavlja bar 3 put na leto. Odnavek je starejšina bil najstariji vu društvu. Posle pokojnog Drageca (Reklame) i Mike Žokalja, starejšina je Lojz Vranekovic. Jubilej od 35 let proslavili smo vu Šoicevoj hiži.

Tak mlada generacija nastavlja tradiciju, a prednjaci mladi Icek Bradac, koji vodi o temu da niko ne izostane u druženju, jer dolazak je obavezan!

Za veselje i muziku zaslužni su braca Vranekovic, tak da su veselje i ugodaj potpuni.

Dragi sugradani, tel bi vam ovim putem nekaj rec: dajte se i vi više družite med sobom i bute vidli da vam bu lakše, lepše i toplije u današnja vremena.

Za kraj, moremo se pofalit da imamo i himnu koja je posvecena Mlinskoj ulici, a napisal ju je naš sused Milan Vranekovic. Ona se, kak se šika, popeva na pocetku sakega susreta.

Josip Horvat

Himna Mlinske ulice

Samoborec pravi to sam ja,

Mlinska mi je cesta sudena.

Neka sada svatko od vas zna,

zbog cega sad o njoj pjevam ja.

Kud god krenem kud god svratim,

u Mlinsku se uvijek vratim.

Mlinska je moja ulica. (refren x 2)

Potok Gradna prolazi uz nju,

da ukrasi okolinu tu.

Sve od centra prema sjeveru,

ona igra svoju ulogu.

(refren x 2)

Sastavni sam dio ceste te,

zato želim da se napijem.

Kad me svlada carolija ta,

pa da tebe duplo vidim ja.

(refren x 2)

Navek z nama u dobru i zlu,

kad god treba oni su nam tu.

Kao da su dio ceste te,

elita su iz Erbežnikove.

(refren x 2)

Ulica je Mlinska najbolja,

a u njoj sam odrastao ja.

I nastavljam istom cestom tom,

život svoj da proživim u njoj.

Autor: Milan Vranekovic

Pjesma je napisana 15.07.1990.

Fala vam

Za saku dobru rec, kaj reci ste nam znali,

Za saki pogled vaš, za saki smeh vam fala.

Tak malo dobrega, življenja tu se najde,

I ce je sunce cas, za oblak taki zajde.

A vi ste srcu nam, tak puno sunca dali,

Kaj moremo vam rec, od sveg vam srca fala. (refren x 2)

Pjesma je na ovaj nacin posvecena svim clanovima Mlinske ulice kojih više nema medu nama fizicki, a koji ce u našim srcima živjeti vjecno.

Aranžman: Milan Vranekovic

Samobor, prosinac 2008.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)

Crtica iz prošlosti Samoborskog gorja - planinarska kuca na Prekrižju

Prek "šafranicke" i oko nje

U dodatku Planinarskog vjesnika u Jutarnjem listu objavljena je 1922. godine vijest da je u iznajmljenoj kuci u Prekrižju u Samoborskom gorju otvoreno planinarsko sklonište, a otvorio ga je 28. svibnja odvjetnik iz Jastrebarskog dr. Ivan Krajac (Senj, 1877. - Bleiburg, Maribor 1945.?), tadašnji predsjednik Hrvatskog planinarskog društva (HPD). U svom je pozdravnom govoru rekao da "sklonište treba služiti trostrukoj ljubavi: ljubavi za rodenu grudu, ljubavi za narod i ljubavi za veliku božju prirodu".

I u Hrvatskom planinaru (HP), glasilu HPD-a, u br. 2, 4 i 9, godine 1922., piše kako je Krajac još istakao: "... uz razumijevanje našeg domaceg seljaštva uspjelo nam je ovdje u ovom lijepom kraju postaviti jednu novu polugu za razvoj našeg planinarstva. Kuca ima pet prostranih željeznih postelja koje su namještene lijepim strunjacama i gunjevima". Kuca je imala i kuhinju sa štednjakom. Kljuc kuce bio je kod Tome Mrakužica, a mogli su ga dobiti samo clanovi HPD-a uz doznaku nocenja koju je trebalo podignuti u poslovnici HPD-a, Trg I, br. 15 (danas Trg kralja Tomislava). Put do kuce bio je markiran cestom od Ruda (gostionica "Štengl") do Prekrižja.

Umjesto ove kuce, koja je napuštena po isteku ugovora, otvorena je 29. rujna 1926. druga, udobnija kuca i to u napuštenoj kuci Ivana Mrakužica. Krajac nije bio nazocan svecanosti otvaranja, jer se tada vec nalazio u Beogradu kao ministar trgovine i industrije.

Planinari su rado dolazili u Prekrižje, pogotovo u zimskim mjesecima. Strma Mrakužiceva livada bila je poznato skijalište i sanjkalište djece iz okolnih sela te Samoboraca, Jaskanaca, a rado su dolazili i Zagrepcani.

Bilo je to doba izmedu dva svjetska rata i u prvom desetljecu nakon rata, kada su zabilježene obilne padaline snijega. Livada se tada prostirala od Rancerja do ceste (na strani Braslovja), a skijaši su je popularno zvali "Šafranicka".

Vladimir Jagaric

Pet glavnih skijaško - sanjkaških staza u Samoborskom gorju u meduratnom razdoblju

- Anindolska skijaška staza u Samoboru

Trasa: Vila Olga - Trg kralja Tomislava (od 1925., prije Trg Leopolda Salvadora).

- Skijaški spust s Vrhovcaka

Trasa: Begova vila - Obrtnicka ulica (Samobor)

- Veliki dol u Samoborskom gorju

Godine 1932. Ski klub Zagreb sagradio je na Velikom dolu svoju planinarsko-skijašku kucu (danas Planinarski dom Ivica Sudnik)

- Sanjkalište cestom pored Vile Horvat

Bilo je smješteno na jaskanskoj strani Samoborskog gorja. Cilj je bio u blizini groblja.

- "Šafranicka"

Mrakužiceva livada u Prekrižju Samoborskom

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)