Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Goran Beus Richembergh, predstavnik njemacke nacionalne manjine u Zagrebackoj županiji

Bez Nijemaca ne bi bilo Hrvatske kakvu znamo

Goran Beus Richembergh roden je 1965. u Splitu. Studirao je politologiju u Zagrebu, a od 1996. godine živi u Velikoj Gorici. Karijeru je najprije ostvario kao turisticki menadžer, a od 2005. do 2020. bio je profesionalni politicar. Najprije kao zamjenik gradonacelnika Velike Gorice, a od 2008. kao zastupnik u Hrvatskom saboru. Bio je i hrvatski predstavnik u Parlamentarnoj skupštini Vijeca Europe, gdje je od 2018. do 2020. bio predsjednik njenoga Pododbora za prava manjina. Sada je publicist i mnogo piše, a to je, kakao kaže, nešto što doista najviše voli. Baveci se kao pisac ponajviše historiografskom publicistikom, objavio je velik broj radova o povijesti njemacke nacionalne manjine, medu kojima su i dvije velike knjige, od njih 10 koliko ih je do sada objavio. Jedanaestu, najopsežniju i svakako najzahtjevniju do sada – biografski leksikon, kojim ce obuhvatiti cak 1200 biografija najistaknutijih Nijemaca i njihovih potomaka u Hrvatskoj, priprema i piše vec godinama. Nada se da cu ju dovršiti i predati u tisak koncem ljeta ove godine. Njeno ce izdavanje i predstavljanje biti u cast 30. godišnjice uspostave diplomatskih odnosa Hrvatske i Njemacke i važan dio proslave 30. godišnjice osnutka Njemacke zajednice, najvece i središnje udruge njemacke manjine u Hrvatskoj. Nju su Nijemci osnovali u prosincu 1992. godine u Zagrebu, a 1997. godine su njeno sjedište prenijeli u Osijek, koji je uvijek bio sjedište hrvatskoga nijemstva. Bio je jedan od njenih osnivaca, pokretaca i voditelja najvažnijih programa, a danas je clan njenoga vodstva. Kao kandidat Njemacke zajednice izabran je i prvi i drugi put (2015. i 2019.) na izborima za predstavnika njemacke nacionalne manjine u Zagrebackoj županiji.

Koliko u Hrvatskoj živi Nijemaca, odnosno gradana koji se tako izjašnjavaju? Koliko ih živi u Zagrebackoj županiji?

Danas u Hrvatskoj živi tek oko tri tisuce deklariranih pripadnika njemacke manjine. No, racuna se da je još nekoliko tisuca stanovnika Hrvatske koji nose izvorna ili nešto modificirana njemacka prezimena ili ciji su se bliski preci smatrali Nijemcima. Naravno, daleko je više onih ciji su bliži ili dalji preci bili Nijemci, ali su se još u prijašnjim generacijama asimilirali u hrvatski etnicki korpus. Mnogi od njih ne znaju ništa ili znaju vrlo malo o svojim precima i svom porijeklu. Njemacka i austrijska nacionalna zajednica u Hrvatskoj, koje dijele istu povijest, iste velikane i isti jezik, nemaju danas cvrst i definiran identitet, prije svega zbog drasticnih demografskih gubitaka, zbog toga što više ne govore jezik svojih predaka te zbog diskontinuiteta svog organiziranja izmedu 1945. i 1990. godine. U tom razdoblju bez vlastitih kulturnih i prosvjetnih institucija nije bilo moguce ni njegovati tradicionalne niti razvijati nove elemente kulturno-nacionalnog identiteta, a pogotovo je bilo nemoguce uspostavljati žive veze i kulturne spone s maticnim državama i narodima izvan obiteljskih okvira. Tek nakon 1990. godine, kad je došlo do ponovnog organiziranja pripadnika njemacke (a kasnije i austrijske kao posebne) nacionalne manjine, zapoceo je dugotrajni proces rekonstituiranja nacionalnog identiteta na krhotinama vlastite povijesti, izblijedjelih tradicija i postojecih kulturnih veza s Njemackom i Austrijom. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na podrucju Zagreba i njegove okolice (Zagrebacke županije) živi tek oko 470 deklariranih Nijemaca. Pored njih, u Zagrebu i njegovoj okolici još se 115 stanovnika izjašnjava Austrijancima. Jedna cetvrtina njih živi na podrucju Zagrebacke županije. Dakako, mnogo je više onih koji su to po svome porijeklu, ali se smatraju i izjašnjavaju Hrvatima.

Kroz koje se i kakve sadržaje ostvaruje društveni život Nijemaca?

Zbog dugotrajne represije, s jedne, i mimikrije te malobrojnosti i raštrkanosti s druge strane, i njemacka i austrijska nacionalna manjina u Hrvatskoj visoko su se integrirale, a vecim dijelom i potpuno asimilirale u hrvatski nacionalni korpus. Bez osjecaja pripadnosti nestaje i potreba za specificnom afirmacijom. Oni koji drže do svojega porijekla i njemacke etnicke pripadnosti cine to uglavnom u okviru njemackih udruga. Ponajprije Njemacke zajednice, središnje organizacije koja ima sjedište u Osijeku i ogranke u nizu gradova, koja izdaje dvojezicno glasilo Njemacka rijec/Deutsches Wort, organizira jezicne tecajeve, susrete kazališta na njemackom jeziku, izložbe i predavanja, medunarodni simpozij Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu, izdaje Godišnjak/Jahrbuch i na brojnim drugim programima okuplja više od 1200 clanova. Pored vec spomenute Njemacke zajednice, kao posebne organizacije djeluju još i vrlo aktivne udruge Nijemaca i Austrijanaca u Vukovaru i Siracu. Uz njih u Zagrebu djeluje Zajednica Nijemaca u Hrvatskoj. Ona je manja i lokalnog je karaktera, ali u Palmoticevoj ulici ima svoj dom u kojemu se odvijaju razliciti društveni programi, prije svega kulturni. U okviru zagrebacke zajednice djeluju pjevacki zbor i dva manja plesna ansambla. Clan sam i te zajednice i jako dobro suradujem s njom pa zajednicki organiziramo izložbe, predstavljanja knjiga, koncerte i glazbene veceri, kao i obilježavanje važnijih datuma, poput 3. listopada – Dana njemackog jedinstva. Sve cetiri spomenute organizacije, predvodene osjeckom Zajednicom, jako dobro suraduju i na moju inicijativu zajednicki organiziraju tzv. Nationaltreffen, odnosno nacionalnu smotru predstavnika, vijeca i udruga njemacke manjine u Hrvatskoj. Prvi Nationaltreffen imali smo 2018. u Siracu, a drugi cemo ove godine održati u Valpovu. Na tim se skupovima okupi nekoliko stotina pripadnika njemacke nacionalne manjine, njihovi zborovi, orkestri i plesni ansambli. A u goste nam dodu i predstavnici njemackih manjina iz okolnih zemalja, predstavnici veleposlanstava Njemacke i Austrije i drugi visoki gosti. Pokrovitelj nam je dr. Bernd Fabritius, povjerenik za njemacke manjine i Nijemce u inozemstvu Vlade Savezne Republike Njemacke, s kojim jako dobro suradujemo. G. Fabritius je osobno otvorio moju dokumentarnu izložbu o Nijemcima u Zagrebu i Zagrebackoj županiji, koja je u studenom 2019. godine bila postavljena u Veleposlanstvu RH u Berlinu. Naša Njemacka zajednica predstavlja hrvatske Nijemce u Radnoj zajednici njemackih manjina Europe, koja djeluje unutar Europske federacije nacionalnosti (EUFED), a predsjednik naše Zajednice Vladimir Ham je i potpredsjednik EUFED-a.

Nijemci su dali velik doprinos razvoju naše zajednice. Spomenimo samo dvojicu s glazbenog podrucja: Ferdo Wiesner (Ferdo Livadic) i Ignac Fuchs (Vatroslav Lisinski). To su i primjeri "kroatizacije" Nijemaca, što je nama u Samoboru posebno poznato na primjeru Rudara...

Nedavno sam objavio knjigu Nijemci u Zagrebu i okolici kroz stoljeca i u njoj sam spomenuo oko 800 zaslužnika hrvatske povijesti koji su bili Nijemci ili njemacki potomci. Velika vecina njih su zaboravljeni ili namjerno prešuceni. Hrvatska historiografija vrlo rado prešucuje izvorna imena brojnih hrvatskih velikana koji su, osobito u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda kao oduševljeni domoljubi, kroatizirali svoja imena. Uz ova dva koja ste spomenuli ja vam dodajem još i Ljudevita Gaja (Ludwiga Gaya), Ivana pl. Zajca (Johanna von Seitza), Dragojla Kušlana (Karla von Kuschlanda), Stanka Vraza (Jakoba Frassa), Augusta Šenou (Schönou) i Franju Kuhaca (Franza Xavera Kocha). Uostalom, i majka bana Josipa Jelacica je bila Njemica Ana Maria Portner von Höflein. Takvih je slucajeva bezbroj. Neki od njih su promjenom imena i prezimena (katkad vlastitom odlukom, drage volje udajom, a katkad i pod pritiskom) izgubili manjinska obilježja. Tko zna, primjerice, da je Bratoljub Klaic bio Nijemac (Adolf Klotz)? Ili velika hrvatska dramska redateljica i pedagoginja Ivica Boban, koja je unuka cuvenog hrvatskog lijecnika Ignaza - Vatroslava Florschütza? Nacionalna krutost ili iskljucivost je tu potpuno besmislena, jer mi napokon moramo shvatiti da je suvremeni hrvatski nacionalni identitet sagraden od mnoštva identiteta i da mnogi od nas s punim pravom mogu njegovati i poštivati svoje mnogostruke identitete. I po tome smo zapravo Europa i Europljani. Primjerice, neki hrvatski velikani su po porijeklu bili etnicki Nijemci, a rodeni su ili su im roditelji došli iz Ceške. Upravo je fantasticno da ih svojima s punim pravom mogu smatrati i Hrvati i Nijemci i Cesi, a mnoge od njih i Austrijanci. Mnoge osobe njemackoga porijekla bile su vrlo istaknute u hrvatskoj kulturi, umjetnosti, znanosti, gospodarstvu, politici, upravi, vojsci, sportu, crkvenoj povijesti i tako dalje. Nema podrucja na kojemu nisu bili pioniri, pokretaci, zacetnici, stvaraoci ili reformatori. Mi smo na njih vrlo ponosni. Svojom novom knjigom ispricat cu stotine njihovih biografija. Spomenuli ste stanovnike samoborskih Ruda kao primjer kroatizacije, odnosno asimilacije. Tocno tako. Danas nam njihova prezimena, kao i tradicije koje cuvaju, kazuju o njihovom porijeklu: Maurer, Moszer, Kostell (Kostelac), Büchler (Pihler), Nikell (Nikl), Kucher (Kuhar), Lechbaumer (Lehpamer), Schuster (Šujster, Šuster), Pamer, Muder, Hoffer, Zalohar, Stengel (Štengl), Stibohar, Frözel (Fresl), Kummerle, Kökl (Kekel), Lebegner, Laufer i druga. Možda na prste jedne ruke možete nabrojati one koji se još uvijek smatraju Nijemcima. Vecinu njih i danas susrecemo u Rudama i samoborskom kraju, ali mnogi od njih su se raselili u više valova, nakon zatvaranja rudnika i nakon svjetskih ratova prema Slavoniji, Zagrebu i Gorskom kotaru. Dio njih je otišao i u Njemacku za vrijeme II. svjetskog rata. Na širem podrucju Samobora najpoznatije njemacke obitelji, koje su dale mnoge istaknute gradane i gradonacelnike, lijecnike, pravnike, ucitelje, tvornicare, znanstvenike, sportaše, svecenike, umjetnike, bile su ili su još uvijek Praunsperger, Reiser, Wiesner, Schmidtchen (Šmidhen), Schufflay, Kiepach, Paar, Lang, Allnoch, Wagner, Glaser i Lepel-Gnitz.

Kako, kao predstavnik njemacke nacionalne manjine u Zagrebackoj županiji, suradujete sa županijskom upravom? Ima li ideja i mogucnosti za poboljšanje te suradnje?

Naša se suradnja odvija na dva nacina. Vecinu toga komuniciramo izravno, ali dio toga i putem županijske Koordinacije predstavnika i vijeca nacionalnih manjina. Moram reci da Zagrebacka županija spada u sam vrh hrvatskih županija kad je rijec o odnosu prema nacionalnim manjinama, odnosno njihovim predstavnicima i vijecima. U nadležnosti smo Skupštine županije i mogu reci da nas se uvažava, s nama se komunicira, omogucava nam se da imamo svoje male urede i da realiziramo naše specificne programe i projekte. Financijska potpora koju nam županija daje putem svoga proracuna nije osobito velika, ali je iznimno važna, jer teško da bismo bez nje mogli funkcionirati. Naše su potrebe mnogo vece, ali cijenimo svaki napor da nam se pomogne. Meni i mom zamjeniku Oliveru Štenglu, konkretno, pomaže i neformalna udruga Hrvatsko-njemacki kulturni klub Zagrebacke županije, s kojom realiziram dobar dio svojih aktivnosti. Klub cine ne samo pripadnici moje manjine, nego i oni koji poštuju njemacke tradicije i kulturu. Predstavnici županijske Skupštine odazivaju se na naše pozive, posjecuju naše manifestacije i dogadanja i time iskazuju svoju potporu, što je jako važno. S druge strane, i mi manjinci to vracamo stvaranjem kulturne raznolikosti organizacijom kulturnih dogadanja, javnih predavanja, izdavanjem važnih knjiga. Mislim da naša županija može biti s punim pravom ponosna na nas kao svoje aktivne i kreativne gradane.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)