Anamarija Fofonjka, jedna od najperspektivnijih hrvatskih rukometašica
Rukomet protiv matematike i fizike
Anamarija Fofonjka rodena je 1990. godine u Požegi. Ucenica je 1. razreda Gimnazije A.G. Matoša u Samoboru. Rukometom se pocela baviti još u Orahovici, a ozbiljnije pocinje trenirati tek dolaskom u Samobor.
Baviš li se još kakvim aktivnostima izvan škole osim rukometom?
Svakodnevni treninzi, uz školu, ne ostavljaju mi puno slobodnog vremena za bavljenje još i nekim drugim aktivnostima, tako da je rukomet na prvom mjestu. Rukomet mi je vrlo važan, volim igrati i trenirati i nikad ne izostajem s treninga.
Popularnost muškog rukometa je posljednjih godina velika. Što je sa ženskim rukometom? Je li i on tako popularan?
Pocela sam se baviti rukometom i prije njegove ovako velike popularnosti. Uslijed odlicnih rezultata muške reprezentacije i naših klubova puno roditelja u zadnje vrijeme upisuje svoju djecu upravo na rukomet. Mislim da je to dobro, jer važno je u sportu imati mlade snage.
Kakvo je stanje u samoborskom rukometu? Gdje se sve natjecu naše ženske ekipe?
Seniorke se natjecu u II. hrvatskoj ligi - sjever, a mi kadetkinje igramo u državnoj i županijskoj ligi. Seniorke, za koje i ja nastupam kad nam se utakmice ne preklapaju, su sezonu završile na 8. mjestu ljestvice, a sezona za kadetkinje još nije gotova, utakmice se još igraju.
U cemu je tajna uspjeha muškog rukometa?
Izgleda da se kod njih poklopilo nekoliko stvari. Dogodilo se da je uz starije, dobre i iskusne igrace, izrasla i perspektivna generacija mladih igraca, koji uz dobro vodenje ostavaruju vrlo dobre rezultate. Ne mogu procjenjivati kako je u ženskom rukometu, ali mislim da se i kod nas stvara jedna dobra generacija.
Kako uskladuješ školu i zahtjevne treninge i utakmice? Ima li u tvojoj školi još ovakvih primjera?
U razredu se jedino ja bavim sportom na ovako intenzivan nacin, iako u samoj školi ima još takvih primjera. Ponekad je teško, jer nemaju baš svi profesori razumijevanja za moje obaveze u rukometu. Možda ce sada biti lakše, jer je i naša Gimnazija, rukometna ekipa, prošla na županijskom natjecanju. Uspjeh je tim veci, jer mi i nemamo dvoranu, trenirali smo vani.
Sportska dvorana se tek gradi...
Receno je da bi ova dvorana koja se gradi trebala biti gotova kroz dvije ili tri godine, ali nisam sigurna da ce tako i biti i da cu ja tada još polaziti ovu školu. Nekako mi se cini da to ide presporo.
Kakve ambicije imaš u sportu i životu inace? Hoceš li se posve posvetiti rukometu?
Možda je još malo rano o tome govoriti. Voljela bih se posvetiti rukometu, jer me to zabavlja i volim igrati. No, kako sada stvari stoje, planiram ici i na fakultet. Volim i matematiku i fiziku, tu sam dobra i bila sam treca na državnom natjecanju, a to bih htjela i studirati. Još imam vremena do takve važne odluke i nadam se da necu morati birati izmedu sporta i zahtjevnog fakulteta. Bilo bi mi teško napustiti rukomet.
Pomaže li ti uspjeh u sportu u ljubavnom životu? Kaj vele decki?
Nemam puno vremena za izlaske. Treninzi su svaki dan, a utakmice se uglavnom odigravaju za vrijeme vikenda. Dakle, ljubavni život je zasada u drugom planu.
Pratiš li i druge sportove? Što više voliš, individualne ili kolektivne sportove?
Prije sam trenirala i tenis, pa sada meceve pratim na televiziji. Osim rukometa pratim i nogomet. Više volim kolektivne sportove, jer uvijek se ljepše veseliti pobjedi kad imaš još nekog u ekipi. Ovako si sam. Istina je da se u inidvidualnom sportu više isticeš, svi znaju za tebe ako si dobar, ali i odgovornost za neuspjeh je samo tvoja. U kolektivnom sportu dijeli se i veselje i odgovornost.
I u ekipnim sportovima postoje nositelji igre.
Istina, ekipa takoder ovisi o nekoliko jacih igraca koji povuku one druge, koji grade igru. Tu je i odgovornost za rezultat, jer, ako, primjerice, mene "ne ide", to se vidi kroz slabiju igru i lošiji rezultat ostatka ekipe. Ipak, u ekipnom sportu se uvijek može pronaci i neka zamjena, dok u individualnom sportu toga nema. Pritisak odgovornosti je posebno velik za igrace u onim prvim ekipama, od kojih se i najviše ocekuje.
Je li teže igrati sa seniorkama ili kadetkinjama?
Teže je igrati u ligi s kadetkinjama, gdje sam jedna od vodecih igracica i ta odgovornost je veca. S druge strane, veci izazov je igrati sa seniorkama, gdje se uvijek moram iznova dokazivati u igri. Ipak, kadetkinje su moja generacija, zajedno treniramo i igramo, pa mi je zasada ljepše igrati s njima.
Predstoji nam europsko prvenstvo u rukometu za muške i za žene. Kakve su tvoje prognoze za našu reprezentaciju?
Mislim da ce naša muška reprezentacija osvojiti jedno od prva tri mjesta na prvenstvu, ali cure nece biti tako dobre.
Robert Škiljan
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (3)