Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

38. revija hrvatskog filmskog i video stvaralaštva, Samobor, 24. i 25. studenog 2006.

Najbolje Mljetovanje Tomislave Vereš

U Samoboru je 24. i 25. studenog u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza i FAG Enthusia Planck održana 38. revija hrvatskog filmskog i video stvaralaštva.

Ocjenjivacki sud u sastavu Damir Cucic, predsjednik i clanovi Ante Peterlic, Zoran Tadic, Petar Krelja i Simon Bogojevic Narath nakon javnog ocjenjivanja donio je sljedece odluke:

U kategoriji mladeži specijalne diplome dodijeljene su filmovima Mozart u Salzburgu samostalnog autora Gorana Ribarica iz Zagreba i Veliki um Semideponentne skupine iz FKVK Zaprešic. Trecu nagradu osvojili su filmovi Život na visokoj peti autorice Maje Sabalic iz GFR film-video Požega, Život u ruševinama samostalnog autora Domagoja Mikica iz Dubrave i Carpe diem Ivana Kelave i Saše Dugonjica iz Studia kreativnih ideja Gunja. Drugu nagradu osvojili su filmovi Može bit' da je dobar ovaj decko autora Bojana Perica - Studio kreativnih ideja Gunja i film Šmrc autorica Ane Krušelj, Monike Pinkle i Lele Pintaric iz Zajednice tehnicke kulture Grada Koprivnice i FKVK Mracec, Koprivnica.

Prvu nagradu u kategoriji mladeži osvojila je Kristina Kovacic iz Škole crtanog filma Dubrava za film In my mind.

U kategoriji odraslih specijalne diplome osvojili su filmovi Dance Mirte Matajija i Gorana Zaborca iz AVFK Delnice, Stilske vježbe autora Milana Bukovca iz Autorskog studija FFV Zagreb, Povjetarac autora Željka Radivoja iz KK Zagreb – SF i Vrata Luke Mimice iz KK Split. Trecu nagradu osvojio je film Ogledalo autora Maria Papica iz FAGEP Samobor. Tri druge nagrade osvojili su filmovi Remake 2006 Antonia G. Lauera iz Doma kulture Studentski grad Beograd, Durerov kod Luke Hrgovica iz Autorskog studija FFV Zagreb i Zagreb, Hrvatska Maria Papica, FAGEP Samobor. Prvu nagradu osvojio je film Mljetovanje autorice Tomislave Vereš iz Autorskog studia FFV Zagreb.

Matko Buric

FOTO: Matko i njegov otac Miroslav Buric na otvaranju Revije

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

Tamburaško društvo Ferdo Livadic proslavilo je 35. obljetnicu uspješnog rada

35 je let kak popevke lete vu svet

Vec se danima, cak tjednima unaprijed, znalo kako ce Livadici proslaviti svoju veliku obljetnicu - svecana sjednica, koncert pa fešta... Dakle, jedna vrlo uobicajena velika proslava 35. godišnjice osnutka Tamburaškog društva Ferdo Livadic. I sve bi, valjda, ostalo u tim okvirima kad bi Livadici bili obicni tamburaši kakvih u ovoj našoj državi danas ima zbilja bezbroj. No, oni su, kao i svih ovih 35 godina prije, dokazali još jednom da su zaista prvi i posebni. Ono što ih cini posebnima nije samo ta ljubav prema sviranju i glazbi opcenito, druženje ili poštovanje spram njihovog osnivaca, dugogodišnjeg dirigenta i voditelja, zaista posebnog covjeka i pedagoga, gospodina Željka Bradica, za kojega više vjerojatno ni ne postoji primjereno priznanje ili nagrada u ovoj branši i koji je povodom ove obljetnice proglašen prvim pocasnim ravnateljem ovog društva, vec ih cine posebnima one tanke, fine i krasne niti, kojih više niste ni svjesni nakon "preko nekoliko" godina, a koje su postale itekako vidljive upravo te srijede, 22. studenog, na toj proslavi.

No, najprije cu redom posložiti barem dio statistike vezane uz Livadic. Predsjednik Runac je na svecanoj sjednici održanoj u Galeriji Prica predocio nazocnima (punoj dvorani) sadašnje stanje: u proteklih 35 godina kroz društvo je "prošlo" gotovo osamsto aktivnih clanova, sviraca i pjevaca; društvo se razvilo u 3 sekcije - mladi i stariji orkestar i VA Samoborke; od mogucih 29 osvojene su 23 zlatne i 3 srebrne plakete u bivšoj i sadašnjoj državi, a sve druge nagrade i priznanja, koncerte i gostovanja bilo bi gotovo nemoguce pobrojati bez onih koji su svih ovih godina "radili" u Livadicu, a kojih, barem tako mi se cini, i nema puno: dirigenti - Željko Bradic, Miljenko Bradic, Tomislav Jozic, Siniša Leopold, Dražen Varga, Bojan Pogrmilovic i Ana Marija Šimicic, i možda je tek malo više predsjednika i tajnika. Na svecanoj sjednici dodijeljena su i zaslužena priznanja i zahvalnice pojednicima i društvima, a u biranom društvu našao se i naš Glasnik. Treba spomenuti i to da su svecanoj sjednici prisustvovali brojni uglednici; predstavnik zagrebacke županije, a uz one oficijelne iz Grada Samobora i Svete Nedelje, zamjenicu gradonacelnika Maricu Jelenic i gradonacelnicu Ines Balint, bili su tu predstavnici HRT-a, Julije Njikoš kao predsjednik strucnog povjerenstva Festivala hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku i predsjednik Hrvatskog tamburaškog saveza, predstavnici brojnih organizacija i tvrtki koje potpomažu društvo, a posebni gosti bili su dugogodišnji prijatelji iz Wirgesa, ciji zbor Westerwald Chor je tek godinu dana stariji od Livadica.

Sam koncert je pak pokazao zašto je tambura tako dugovjecan i, uvjetno receno, univerzalan instrument. Na ovom koncertu neobicnog repertoara svirale su se uglavnom skladbe izvedene na osjeckom festivalu koje su zasluženo dobivale i nagrade, a radi se o kompozicijama vrsnih hrvatskih majstora skladanih upravo za tambure i za ovaj orkestar i koje bi prosjecni slušatelj rijetko povezao baš s tamburom. Naravno, svirale su se i pjevale i naše izvorne narodne, a uz prigodno oformljen orkestar bivših sviraca, nazvanog 40+, i Đuka Pleše i Sina Glušcic i Miroslav Živkovic došli su na svoje. Samoborke su pak savršeno, uz nešto viška mikrofona, pokazale i dokazale svoju ravnopravnost u Livadicu. Koncert, kako se i prilici prigodi, nije bio natjecanje pa su nam ovi zaista mladi glazbenici ležerno mogli pokazati svoju izvrsnost i znanje. Publika je bez daha (nije se ni kašljalo i nijedan mobitel nije zazvonio) i zdušno popratila svaku od izvedbi, a nerijetko je pljeskom prekidala glazbu i pjesmu. Na kraju koncerta su se glazbenicima i pjevacima pridružili i bivši clanovi, njih oko cetrdesetak, a bilo bi ih i više da nam je kapacitet dvorane veci, da bi zajedno s publikom otpjevali jednu domacu, po navadi - Poleg te navade stare, i onu rodendansku: 35 je let... sto bu let!

No, da završim s onim tankim nitima. Osim što su ovakve obljetnice prilika za podsjecanje na brojne zajednicke dogodovštine i susrete s ljudima koje dugo niste sreli ili culi, meni je nekako važnije od toga bilo što sam, kad smo se mi stariji popeli na našu sirotu pozornicu u kinu, shvatila da poimence poznajem sve te ljude (a sjecam se još bar toliko onih koji nisu bili prisutni te veceri), da uglavnom znam gdje su i što rade, da znam za dobar dio njih kako im se zovu žene, muževi i djeca, a da medu mladima prepoznajem i "po faci" tko je ciji. Tu je i najnovija "prica", samo jedna od mnogih, a dogadala se svega dva ili tri dana prije u Wirgesu, kad je ekipa starijih Ferdica priredila zaista nezaboravan rodendan dugogodišnjem predsjedniku prijateljskog zbora iz Wirgesa, ali to vec nije za svacije uši.

Sve u svemu, ugodan i dobar je to osjecaj, a još je ljepše znati da upravo na takvim temeljima djeluje i stvara današnje mocno društvo mladih koje nosi i svijetom pronosi ime grada Samobora i Ferde Livadica. I, kako kažu stihovi našeg Jože Prudeusa: Dok je snova bit ce Livadica...

Mirjana Konosic

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)