Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Razgovor: Mirjana Jelašac, osnivacica i voditeljica samoborskog Amaterskog lutkarskog kazališta Lutonjica Toporko

Lutanje bespucima medunarodnih festivala

Amatersko lutkarsko kazalište Lutonjica Toporko u protekloj je godini sudjelovalo na tri medunarodna festivala s dvije razlicite predstave. O tome i o aktualnom trenutku u samoborskom lutkarstvu po završetku PIF-a (Medunarodni festival kazališta lutaka) razgovarali smo s osnivacicom i voditeljicom kazališta Mirjanom Jelašac.

- Recite nam o kojim festivalima i predstavama se radi?

- U rujnu prošle godine sudjelovali smo na festivalu djece i mladeži Alles gutte u Lingenu u Njemackoj, s predstavom Lutonjica Toporko i pet Župancica, a u lipnju ove godine na Medunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku, s istom predstavom. Kositreni vojnik je, pak, izveden nedavno na PIF-u, u Zagrebu.

- Jesu li to selektivni programi?

- Da, uvijek.

- Može li se koje nacionalno kazalište pohvaliti s takvom aktivnošcu i zašto unatoc tome nosite predznak "amatersko"?

- Neizostavno ga isticem kako bih naglasila uvjete u kojima se radi, iako oni koji to nisu osjetili ne mogu ni zamisliti.

- Kako je raditi festivalske predstave u amaterskim uvjetima?

- Teže no što se može opisati. Uglavnom je tako da zbog prostornih uvjeta predstavu u cijelosti uopce ne vidite iz pristojne udaljenosti. Izvodaci u vecim predstavama nikad ne igraju ni u slicnim uvjetima kakvi ce biti na pozornici. Svjetlo za predstavu imamo samo na važnijim izvedbama, a o kreaciji s majstorom svjetla nema ni govora. Uglavnom se sve mora reducirati, manje-više sve sami morate obavljati i da ne nabrajam...

- Zašto onda radite festivalske predstave?

- Ne radim ih za festivale. Kazalište je ili nije. Na primjer, Kositreni vojnik je mišljen i izveden kao božicna predstava, a došao je na ljetni PIF. Pozvan je i na prestižni suboticki festival.

- Volite li nastupati na festivalima?

- Svakom ansamblu to godi, cast mu je i priznanje sudjelovati na festivalima uz bok svjetskih lutkarskih trupa i solista. Osim toga, tu je i strucna, kazališna publika i sve ono što sudjelovanje cini uzbudljivim. No, u našim uvjetima to je i ogromna odgovornost, žrtva i problemi.

- Što je to što vaše predstave cini zanimljivima selektorima festivala?

- Mislim da je to prvenstveno originalnost, svježina ideja. Izvedbeni dio uvijek je slabiji segment predstave.

- Je li to zbog uvjeta o kojima ste govorili?

- Djelomicno i zbog toga, ali i zbog razine strucnosti i entuzijazma. Amateri ne bi smjeli biti diletanti. Kad kod amatera izostane entuzijazam prestat ce i želja za napredovanjem. Ansambl bez želje za napredovanjem nema buducnosti.

- Znaci li to da bavljenje kazalištem nije zabava?

- Ne, nipošto! To je ozbiljan i mukotrpan posao, pogotovo kad se radi o djecjoj publici. Ali, za one koji ga vole, predstavlja i zadovoljstvo.

- Zašto?

- Zato što su svjesni da su podarili nešto onima kojima je predstava namijenjena.

- Kako to postižete?

- Predstava mora pronaci put do publike. Mora uzbuditi gledatelja, nešto u njemu potaknuti... Autor mora imati poštenu želju gledatelju prenijeti neku svoju ideju, viziju... Raznih surogata i jeftine zabave je napretek..

- Kako sredina poput Samobora prihvaca vaše predstave?

- U Samoboru je osnovna kulturna potreba — tamburica. A svakoj aktualnoj vlasti važniji su penzioneri, jer naša publika ne cini biracko tijelo. Automatski cijela stvar gubi na važnosti. Osim toga, valjda su samo sportaši zaslužni za promidžbu nekog mjesta...

- Pripremate li nešto novo?

- Ideja je uvijek nekoliko. No, hoce li ugledati svjetla pozornice, nisam sigurna.

Martina Orelj

(casopis Lutka)

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)

Predstavom Dramskog kazališta Maly iz Sankt Peterburga u Zagrebu poceo 4. festival svjetskog kazališta

Trosatna akcija stanara "komunalke"

Dramsko kazalište Maly iz Sankt Peterburga je predstavom Moskovski zbor, znacajnog redateljskog majstora Leva Dodina, u petak 14. rujna u Hrvatskom narodnom kazalištu, svecano otvorilo 4. festival svjetskog kazališta u Zagrebu. Predstavi nastaloj prema književnom klasiku Ljudmile Petruševske, koja je obišla mnoge europske kazališne kuce i dobila mnoge nagrade, pripala je cast da otvori vrata Festivala.

Kroz tri sata gledatelji su bili suoceni s razlicitim perspektivama jedne ruske obitelji i problemima malog ruskog covjeka. Stanari moskovskog zajednickog stana, "komunalke", vjerno docaravaju sva previranja komunistickih pedesetih. Pozornica je postavljena "stepenasto" da se na nju može smjestiti zbor, ali na posebno zanimljiv nacin, jer gledamo scenu u kojoj lebde kreveti, radijatori i plišani medvjedici, gdje preparirani likovi izviruju, a stolice i ormari strše. Susrecemo se s raznim likovima: bakom koja parafrazira Freuda, ljubavnim trokutima, zborom koji uvježbava Mozarta, a sve to uokvireno u prizmu i manifeste režima. Tatjana Raskazova, jedna od glavnih glumica, je sažela humanisticki moto Moskovskog zbora: "U okrutnim okolnostima jedini nacin da se ostane covjekom jest da svakoga tretirate kao covjeka".

Cetvrti Festival svjetskoga kazališta bit ce domacin još cetiri predstave do 22. rujna. "Estetsku legitimaciju" festivala cine predstave Petera Brooka, Oskarasa Koršunovasa, Jana Fabrea i Danija Manfredinija. Sljedece djelo na festivalskom repertoaru bilo je izvedeno u prostorima Zagrebackog kazališta mladih, a radi se o drami Sizwe Banzi je mrtav, legendarnoga britanskoga redatelja Petera Brooka, koju je izveo pariški Theatre des Bouffles du Nord. Komorni komad sa samo dva glumca Brookovo je djelo, a bilo je najavljivano kao svojevrstan vrhunac ovogodišnjega programa, što je prepuna dvorana kazališta i pokazala. Od pitanja apatrhejda autor nas uspješnom transformacijom likova dovodi do vjecitih pitanja: što se to dogada u tom prokletom svijetu i što nije u redu sa mnom? Bilo je ugodno biti dio publike koja je naprosto okupirala dvoranu – ocito je da smo željni dobrih kazališnih predstava.

Festival ce zatvoriti Kino Nebo, Manfredinijeva predstava o nestanku jednog erotskog kina, koje ce se simbolicno odigrati u Kinu Europa, jednom od mnogih kina koja se zatvaraju u Zagrebu.

"Da bi se otpuhnule cetiri svjecice u kulturi koja sebe voli doživljavati tradicionalnom ne treba mnogo daha. Cetiri godine znace još istu generaciju gledatelja i time njihova velika ocekivanja, a s naše strane nove izazove u izboru predstava.

Redatelji koji su izabrani za ovogodišnji Festival sa svojim ansamblima nastavljaju zajednicku avanturu prema kazalištu koje briše ocekivanosti, razbija ogledalo izvjesnosti i jednoobraznosti i ide prema kazalištu drugacijih društvenih i estetskih iskustava", zapisali su u popratnim festivalskim materijalima umjetnicki ravnatelji Ivica Buljan i Dubravka Vrgoc.

Rajka Križanac

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)