Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Uljuljana u lažnu sigurnost država je zanemarila razvoj vlastitih oružanih snaga

Jesmo li se probudili iz desetljetnog zimskog zna?

Iz iskustva bivše države znamo da je vlastiti put, izvan tadašnjih velikih vojnih saveza istoka (Varšavski pakt) i zapada (NATO), neizvjestan i skup. Početkom 1991. došlo je do pada komunizma u istočnoj Europi, političkih promjene u SSSR-u te povlačenja članica iz saveza. Mada je te godine započela agresija Srbije i ostataka JNA na prostoru tek osamostaljene Hrvatske svijet je generalno gledajući postao jednostavniji i sigurniji. Broj članica NATO saveza počeo se povećavati jer su nove zemlje tražile sigurnost u vojnoj moći zapadnih sila. To je postao jedan od strateških ciljeva tek oslobođene Hrvatske uz uvjerenje državnog vodstva i naroda da ćemo pod okriljem tog moćnog saveza biti posve sigurni, uz minimalna vojna ulaganja u razvoj vlastitih oružanih snaga. Cilj je postignut 2009. godine ulaskom Hrvatske u NATO savez. Godinu dana ranije, računajući sa skorim ulaskom u taj savez, dokinuta je vojna obaveza. Obrana Domovine zasnivati će se na učinkovitoj profesionalnoj vojsci od najviše 15.000 pripadnika i „kišobranu“ NATO snaga. Svi su bili zadovoljni takvim razvojem situacije. Uz plaćanje godišnje pristojbe za članstvo u NATO savezu osigurana je sigurnost države, imajući u vidu članak 5. Ugovora koji definira da se napad na jednu članicu NATO definira kao napad na sve članice. Mladi nisu više morali ići na obavezno služenje vojnog roka.

Uljuljana u lažnu sigurnost država je zanemarila razvoj vlastitih oružanih snaga. Ostali smo na starim vojnim obrambenim sustavima, preostalim nakon tek završenog Domovinskog rata i postignute slobode. Bili su to sustavi uglavnom istočne provenijencije, ali već dobrano zastarjeli. Vlastitu proizvodnju borbenih sredstava posve smo zanemarili. Podsjetimo se na brodogradnju koja je osiguravala borbena plovila svih vrsta za potrebe bivše JNA i drugih država kojima su brodovi prodavani. Zadnji brodovi bile su dvije raketne topovnjače proizvedene u Brodogradilištu Kraljevica. RTOP Petar Krešimir IV. proizveden je 1991., a RTOP Kralj Dmitar Zvonimir 2001. Obje su zapravo poboljšana inačica raketne topovnjače klase Rade Končar JRM, projektirane u zagrebačkom Brodarskom institutu. Potom, dokinuta je proizvodnja podmornica po čemu smo bili jedna od nekolicine zemalja u svijetu. I napokon smo uništili Brodarski institut kao intelektualno središte vojne brodogradnje. Umjesto proizvodnje modernih tenkova u „Đ. Đakoviću“ opredijelili smo se za remont zastarjelih specijalnih vozila Bradley „doniranih“ sa zapada.

Donedavno je razvoj zrakoplovstva i protuzračne obrane bio posve zanemaren. Održavali smo na životu stare tipove ruskih MIG-ova koji su se vraćali s remonta u još lošijem stanju. Što se tiče protuzračne obrane – PZO ostali smo na sustavima kratkog i vrlo kratkog dometa uključujući rakete Mistral 3, Stinger, Strela – 2M, te protuzrakoplovne topove Bofors. U tijeku je modernizacija raketnim sustavima francuske proizvodnje. Vojni stratezi su postali svjesni činjenice da naš zračni prostor neće nitko bolje čuvati od nas samih. Zbog toga je država izdvojila velika novčana sredstva za modernizaciju zrakoplovstva kupovinom 12 francuskih borbenih zrakoplova Rafale. Neefikasnost PZO sustava pokazala se kod provokativno ispaljene bespilotne izviđačke letjelice koja je 2022. pala usred Zagreba, nedaleko Studentskog doma, preletjevši nesmetano zračni prostor triju članica NATO saveza.

Što se tiče pješačkog naoružanja tu je vrlo uspješna tvrtka HS Produkt koja proizvodi oko pola milijuna pištolja i 50.000 jurišnu pušku VHS – 2. Izvoze u pedesetak zemalja, a najviše u SAD. Međutim, kod nas se ne proizvodi municija za to oružje kao niti granate za postojeće borbene sustave. Oslanjamo se na uvoz, a razmatra se mogućnost vlastite proizvodnje. Imamo vlastitu proizvodnju izvrsne opreme za osobnu borbenu zaštitu.

Napokon, procjenjujući pogoršanje geopolitičkih odnosa i opasnosti za sigurnost zemlje državni vrh se odlučio na ponovno uvođenje temeljne vojne naobrazbe koja je olako dokinuta prije 18 godina. Brojne generacije naših građana, danas u srednjim godinama života, o ulozi građana u obrani Domovine ne zna ništa. Propušteno je jako puno i teško je i skupo sada to nadoknaditi, osobito u kratkom roku. Čak 300.000 građana nije prošlo nikakvu obuku. Trenutačno je to najaktualnije pitanje u obrani. Država potiče mlade da se odazovu služenju vojnog roka skrativši ga na nedostatna dva mjeseca, uz primjerenu plaću i radni staž te prednost pri zapošljavanju u državnu i javnu službu. Za sada je u planu osposobiti oko 4.000 novaka tijekom godine u vojarnama u Kninu, Slunju i Požegi. MORH će za ovo izdvojiti oko 24 milijuna eura godišnje. S obzirom da se u Hrvatskoj godišnje rodi nešto više od 16.000 muške djece to je tek 25 % potencijalnih ročnika. Očito je da će država morati proširiti mogućnosti temeljne vojne naobrazbe vojnih obveznika jer će u protivnom većina doseći životnu dob od 30 godina kada više ne podliježu vojnoj obavezi. To je tek početak uspostave obrane utemeljene na malom broju profesionalnih vojnika te na velikom broju vojno educiranih i obrambeno osposobljenih vojnih obveznika.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)