Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA
Kao vrhunac informatieke revolucije pojavila se umjetna inteligencija
Umjetna inteligencija i moderno roblje
U temeljima razvoja ljudske civilizacije, od prvobitne zajednice do umjetne inteligencije, uvijek je bio rad i razvoj proizvodnih odnosa. Kroz ljudsku povijest eovjek je oduvijek u središtu društvenih procesa. Prisjetimo se ukratko i bez pretenzije razvoja ljudske civilizacije. Robovlasnieki sustav temeljio se na radu robova za svoga gospodara – robovlasnika. Kao što mu samo ime kaže rob je bio roba, u apsolutnom vlasništvu svoga gospodara koji je raspolagao njegovim životom. Bio je vezan za život na prostoru na kojem se prostiralo vlasništvo njegovog gospodara. I u takvim okolnostima razboriti vlasnik je vodio brigu da njegovi robovi imaju kakav takav smještaj i svakodnevnu prehranu, kako bi saeuvali dobro zdravlje za obavljanje poslova na imanju. U takvim okolnostima život robova bio je vrlo težak i završavao preranom smrau od iscrpljenosti ili smrtonosnih povreda.
Napretkom sredstava za rad mijenjaju se proizvodni odnosi i kroz srednji vijek napredak društva temelji se na feudalnom sustavu. Radnik nije više rob. Uvjetno je slobodan eovjek radom vezan za svoga vlastelina na eijem posjedu se nalazi njegova kuaa ili selo. Obra?uje zemlju primitivnim alatima a urod pripada njegovom vlastelinu. Njemu ostaje jedva nešto za oskudno preživljavanje. Vlastelin nema obavezu voditi brigu za boljitak života svoga podanika. Bez odobrenja svoga gospodara kmet ne može napustiti mjesto na kojem živi.
Razvoj društva napreduje razvojem strojeva i industrijalizacijom proizvodnje. Nova sredstva za rad traže novu radnu snagu. Dokidaju se feudalni odnosi i eovjek je slobodan otiai u grad za poslom. Razvoj industrije guta sve veai broj radnika koji žive u skromnim uvjetima od svoje plaae. Ovo razdoblje poznato je kao industrijska revolucija. Potrebno je sve više i više radnika koji opslužuju strojeve. Automatizacijom olakšava se rad radnika, ali se smanjuje i njihov broj. I tako se kroz zadnja dva stoljeaa razvijaju i mijenjaju odnosi izme?u radnika i poslodavca, bilo da je poslodavac država ili privatnik.
Napokon, tijekom nekoliko zadnjih desetljeaa nastaje informatieka revolucija. Eini se kako je sve jasno i kako ae napokon doai do osloba?anja ljudskog rada i napretka proizvodnih odnosa na humaniji naein. Da ae informatizirani i kompjuterizirani rad biti u funkciji eovjeka te ga osloboditi teškog fiziekog rada, a usmjeriti prema stjecanju novih radnih vještina sukladno novim sredstvima za rad (informatizirani sustavi). Eovjek ae napokon biti slobodan i s manje rada ostvarivati svoj prihod i brži društveni napredak.
Kao vrhunac informatieke revolucije pojavila se umjetna inteligencija, poznatija po engleskoj kratici AI – artreficial intelligence. Razvija se nevjerojatnom brzinom tako da smo u svakodnevnom životu sve više okruženi njenim tekovinama a da toga uopae nismo svjesni. Najbolji primjer za to je mobitel naš svagdanji bez kojeg danas nitko više ne može kroeiti privatnim ili društvenim svijetom. Malo se ljudi pita kako se stvara umjetna inteligencija i na koji naein postaje sve zastupljenija u našim životima i radnim procesima. U osnovi je i ovdje eovjek. Bez eovjeka nema umjetne inteligencije. On je stvorio algoritme po kojima umjetna inteligencija funkcionira i on je taj koji neprekidno puni sustav novim informacijama. Stoga se proces razvoja AI ne može zaustaviti jer on traži stalnu nadogradnju. Radnici u ovom sustavu nisu više vezani za odre?eno radno mjestu, neki ured, pa eak niti za zemlju u kojoj rade. Poznajemo ih kao informatieke nomade koji se slobodno sele s jednog kraja na drugi kugle zemaljske.
Oeito u ovom podrueju treba razlueiti dvije vrste radnika. Jedni su izvrsno plaaeni za svoj doprinos razvoju novih informatiekih alata (algoritama), dok su drugi zaduženi za beskonaean unos podataka kako bi sustav funkcionirao što bolje. Postavlja se opravdano pitanje kakav je njihov radno-pravni status u novim radnim odnosima? Nema više ugovora o stalnom radnom odnosu, ne djeluju više zakoni o zaštiti radnika na radu, o pravima zaposlenika, o sindikalnom udruživanju koje ae štititi interese zaposlenika i tome slieno. Svatko je prepušten sam sebi. Oni koji unose podatke u „mozak“ AI najslabije su plaaeni. Kako bi vlasnici AI koja se nudi na tržištu ostvarili ogromne profite u najkraaem vremenu nužno je da masu takvih radnika plaaaju minimalno. Stoga se usmjeravaju prema nerazvijenim zemljama, onim državama u kojima je nesigurnost izražena, a nezaposlenost opae prisutna. A to su uglavnom zemlje u Africi i Aziji. Tamo pronalaze milijune radnika koji najeešae za deset eura dnevno unose tražene podatke u sustav. O tim „radnicima“ poslodavac ne vodi apsolutno nikakvu brigu. Ne zanima ga društvena sigurnost tih ljudi, njihovi uvjeti stanovanja, razina zdravstvene zaštite, razvoj školskog sustava, stambena problematika. Ništa ih ne zanima osim unosa podataka i minimalne naknade koju ae isplatiti za ueinjeno.
Pa kako ovakve uvjete rada nazvati nego modernim ropstvom a radnike modernim robljem? Rekao bih da je razina brige za moderno roblje znatno manja negoli je bila u vrijeme robovlasniekog sustava jer su moderni robovi lako zamjenjivi, ima ih u neogranieenom broju po cijelom svijetu uz potpuni izostanak bilo kakvog oblika brige o tim ljudima. Može se predvidjeti da ae u skoroj buduanosti raspad tradicionalnih radnih odnosa biti sve prisutniji, a obaveze poslodavaca prema radnicima sve beznaeajnije. A koja ae biti uloga države u svemu tome tek aemo vidjeti!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)