Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA
Živimo li u Hrvatskoj bez opasnosti?
Ekonomski sve efikasniji, ali i nesigurniji
Kraj je godine i vrijeme za kratku rekapitulaciju društvenih zbivanja. Na globalnom planu bila je ovo godina velikog preslagivanja društvene moći i utjecaja. Tradicionalna napetost između istoka i zapada produbila se uz uključivanje novih globalnih središta moći, Kine i Indije. Izborom novog predsjednika SAD-a promijenila se politika odnosa prema tradicionalnom izvoru svjetske nestabilnosti – Ruskoj Federaciji. Tramp, kao najbolji trgovac među svjetskim liderima, uspio je preusmjeriti oštricu sukoba Rusije s Amerikom na EU. Pritom se nije odrekao izvoza oružja, ali sada uz ogromna ulaganja zemalja EU za kupovinu upravo američkog naoružanja za potrebe obrane Ukrajine. Tako je stvarni teret obrane Ukrajine pao na pleća građana EU, uz nedovoljan utjecaj EU ni mirovni proces u toj zemlji.
Izvršio je pritisak na članice NATO saveza da povećaju svoja izdvajanja za obranu. Konačni cilj je najmanje 2 % BDP-a. Izdvajanja zemalja koje su geostrateški u nepovoljnijem položaju s obzirom na mogućnost širenja agresije s istoka već su povećana na nevjerojatnih 3 %. Prema izjavama ministra obrane mi smo dosegli iznos od 2 %, a u planu je izdvajanje od 3 % do 2030. godine. Gotovo trećina ukupnih izdvajanja za obranu u RH namijenjen je za nabavu i modernizaciju naoružanja i opreme. Tu su prije svega višenamjenski borbeni zrakoplovi Rafale, te borbena oklopna vozila Bradley, helikopteri Black Hawk, HIMARS sustavi, tenkovi Leopard 2A8 i Bayraktar dronovi. A ozbiljnija modernizacija mornarice je tek u planu. U kojoj mjeri smo u prednosti u odnosu na potencijalne izvore nestabilnosti za našu zemlju teško je procijeniti jer se i susjedi naoružavaju sličnim borbenim sustavima. Zapadu je svejedno kome prodaju oružje, bitna je zarada. Nema tu prijateljstva, postoji samo interes!
U kojoj mjeri našoj zemlji prijeti opasnost procjenjuju vojni analitičari. Većinom se slažu u procjeni da nisu samo veliki zainteresirani za širenje prostora svoga neposrednog utjecaja već da i male zemlje imaju pretenzije na tuđi teritorij. A to je svakako dovoljno da se počne razmišljati o sigurnosti zemlje. Uvodi se vojna obaveza koju smo tako olako dokinuli početkom 2008. godine. Svu strukturu smo zanemarili, vojarnama prenamijenili namjenu ili pustili da propadnu. A sada sve iz početka. Za to su potrebna ogromna sredstva tako da nije čudno da se politika opredijelila za brzinski dvomjesečni vojni rok. Mi koji smo služili vojni rok u nekim drugim vremenima znamo da dva mjeseca objektivno nisu dovoljna da mladi čovjek stekne potrebna vojna znanja iz opće i specijalističke vojne naobrazbe. Ipak, važno je krenuti pa će se sustav dorađivati prema potrebama i stečenim iskustvima. U vezi s tim prisutan je problem velikog broja mladih koji izjavljuju priziv savjesti. Država nastoji potaknuti aktivno služenje vojnog roka s boljim mjesečnim primanjima, računanjem vojnog roka u radni staž i prednošću pri zapošljavanju u državnom i javnom sektoru.
A što je sa sigurnošću građana u Hrvatskoj? Dalo bi se naslutiti da se stanje pogoršalo. Donedavno smo se hvalili činjenicom da se u našim gradovima čovjek može slobodno i bez straha kretati ulica i danju i noću. U zadnje vrijeme to više nije tako. Odnekud su se pojavili mladi ljudi prikrivenih lica koji napadaju neistomišljenike. Sasvim je jasno da se radi o organiziranim skupinama koje imaju za cilj destabilizirati unutarnju sigurnost. Začuđujuće je da policija i pravosudni sustav reagiraju blago prema tim izgrednicima. Privede se manji broj uglavnom maloljetnih osoba i ubrzo ih se pusti. A kako postupaju drugi u EU sjetimo se naših izgrednika u Grčkoj i postupanja tamošnje policije i pravosudnog sustava. Nakon grčkog iskustva ne vjerujem da će ikome više pasti na pamet da tamo protestira i izaziva nerede, pa makar to bilo u vezi neke nogometne utakmice, a ne izraz društvenog nezadovoljstva i neslaganja s državnom politikom. Uvjeren sam da bi ozbiljnije postupanje represivnog aparata u samom začetku uspješno riješilo ovaj problem koji sve više eskalira na našim ulicama.
Naši političari hvale se postignutim rezultatima u porastu BDP-a. Nalazimo se pri vrhu zemalja EU s godišnjim rastom od gotovo 3 % (u drugom tromjesečju čak 3,4 %) s dobrim izgledima za iduće godine. Broj nezaposlenih nikada nije bio manji, svega 75.000 radno sposobnih. Javni dug je ispod prosjeka za EU i stalno se smanjuje, sa 80 % BDP-a 2015. na 58,4 % ove godine. A građani u bankama imaju 42 milijarde eura što je više od državnog proračuna za iduću godinu. Da li je sve tako sjajno i prosperitetno? Stanovništvo najviše muči inflacija koja je dvostruko viša u odnosu na EU (4,2 % : 2,1 %). A primanja su nam dvostruko niža (1474 eura) negoli primjerice u Njemačkoj (2.750), ili Austriji (3.165). Cijene usluga i istih proizvoda kod nas su više nego u razvijenim zemljama EU. Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti još je jedan negativan pokazatelj ekonomskog „blagostanja“ stanovništva. Prosjek za zemlje EU nešto je niži (ispod 20 %) od onog u RH (22 %). Zabrinjavajuća je razlika između pojedinih dijelova Hrvatske. Najsiromašnija regija EU je Panonska Hrvatska (u riziku je 30 %), dok je Zagreb znatno ispod prosjeka EU (10 %). Navedeni pokazatelji jedino su lošiji u Bugarskoj i Rumunjskoj.
I na kraju s pravom si postavljamo pitanje jesmo li sigurni kao društvo zbog globalnog preslagivanja interesa, jesmo li sigurni u svojoj Domovini od ispada pojedinih skupina i opasnosti od prevladavanja krajnje desnih političkih opcija, te jesmo li egzistencijalno sigurni u ekonomskom smislu? Bojim se negativnog odgovora na sve spomenute aspekte.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)