Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

20 godina nemara dovele zdravstveni sustav na podrucju Zagrebacke županije do ozbiljnih problema

Nema razloga za slavlje Svjetskog dana zdravlja

Stanovnici Zagrebacke županije za vecinu pregleda i dalje moraju u Zagreb, zbog toga što u domovima zdravlja na podrucju županije nedostaje prvenstveno lijecnika. Radi se o velikom problemu koji ce biti još više izražen u buducnosti, zbog toga što analiza potreba za specijalisticko usavršavanje pokazuje kako je u godinama koje slijede potrebno još dodatnih 150 specijalista. Zagrebacka županija je tek od prošle godine pocela raspisivati natjecaje za lijecnike i medicinsko osoblje, ali nije ih našla unatoc tome što je uz primjerenu placu ponudila i dodatne povlastice poput subvencije kamate na stambeni kredit ili trošak podstanarstva, subvencija vrtica i službeni automobil na raspolaganju 24 sata.

- Aktualni župan Kožic sjedi na ovoj poziciji vec 20 godina i svojim nemarom je doveo zdravstveni sustav do ozbiljnih problema. Da on ili njegov ravnatelj vode racuna o zdravlju ljudi, onda bi znali koliko pedijatara ili ginekologa koje godine ide u mirovinu. Nedopustivo je da Županija svake godine u zdravstveni sustav povrh placa za osoblje ulaže dodatnih 40 do 50 milijuna kuna proracunskih sredstava, a da sada nakon 20 godina imamo sustav pun rupa i Dom zdravlja Zagrebacke županije koji posluje u problemima - izjavio je Mihael Zmajlovic na konferenciji za novinare koju je održao ispred Zagrebacke županije u povodu Svjetskog dana zdravlja. Zmajlovic je naglasio i kako u 20 godina nije izraden niti jedan dom zdravlja, riješena je tek energetska obnova na tri objekta uz vanjsko sufinanciranje, a upitno je kako ce se sanirati šteta od potresa na županijskim zdravstvenim objektima koja je procijenjena na 13,3 milijuna kuna.

Nedostaje i uredaja pa tako primjerice stanovnici Svetog Ivana Zeline nemaju rendgen. S druge strane u Jastrebarskom postoji uredaj, ali nema lijecnika pa se nalazi moraju slati u Samobor i cekati tjedan dana što u slucaju nekih hitnih situacija nema nikakvog smisla. U nekim mjestima, primjerice Svetoj Nedelji nedostaje i pedijatar i ginekolog. Stvari su krajnje ozbiljne u Specijalnoj bolnici za kronicne bolesti djecje dobi u Gornjoj Bistri, u kojoj je smješteno stotinjak teško bolesne djece, a zgrada je teško stradala od potresa i ima žutu naljepnicu. Nesretni slucaj iz Zaprešica otprije par godina razotkrio je i velike probleme u sustavu hitne službe Zagrebacke županije, ali umjesto da novac ulože u sufinanciranje timova hitne službe za gradove i opcine, župan Kožic se radije odlucio za kupovinu skupe privatne kuce u Velikoj Gorici za 1.7 milijuna kuna, u kojoj su sada smješteni ravnatelj hitne i njegovo administrativno osoblje. Stanovnici Zagrebacke županije ogorceni su zbog lista i dinamike cijepljenja i s pravom se žale, jer se po društvenim mrežama procelnici i županovi najbliži suradnici hvale kako su primili cjepivo. Velika afera nastala je i s 250 cjepiva koja su podijeljena djelatnicima zracne luke, koja je privatna tvrtka. Oni su cijepljeni suprotno nacionalnom programu cijepljenja i unatoc cinjenici da poslove sigurnosti i pregleda putnika ne obavljaju djelatnici zracne luke vec policija i zaštitarske tvrtke.

Mihael Zmajlovic je predstavio i svoj prijedlog organizacije zdravstvenog sustava na podrucju Zagrebacke županije. - Kao buduci župan odredit cu prioritete i efikasniju organizaciju u sustavu zdravstva. Odmah cemo krenuti u pripremu dokumentacije za izgradnju nove bolnice u Gornjoj Bistri. Država je darovala zemljište, a župan ništa ne poduzima unatoc tome što se djeca nalaze u zgradi sa žutom naljepnicom. Takoder, krenut cemo u osnaživanje primarne i specijalisticke zdravstvene zaštite, medicine rada, ginekologije i pedijatrije u svim gradovima te uvesti niz preventivnih programa kojima ce se podici standard zdravlja - rekao je Zmajlovic i istaknuo nekoliko konkretnih projekata iz svoje kampanje kao što su mobilni timovi specijalista, sistematski pregledi za umirovljenike, a najavio je i program protiv ambrozije koja muci preko 30% stanovnika Zagrebacke županije i predstavlja najrašireniji i najagresivniji peludni alergen. Pohvalio je i sve djelatnike u zdravstvu, koji se trude i rade odlican posao unatoc lošim uvjetima koji imaju od strane Županije kao osnivaca zdravstvenih ustanova.

Zagrebacka županija je jedina županija koja na svom podrucju nema županijsku bolnicu. Županija je osnivac sljedecih zdravstvenih ustanova: Dom zdravlja Zagrebacke županije, Ljekarne Zagrebacke županije, Zavod za javno zdravstvo Zagrebacke županije, Zavod za hitnu medicinu Zagrebacke županije, Specijalna bolnica za kronicne bolesti djecje dobi Gornja Bistra i Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Naftalan.

Posebno je zanimljiv projekt izgradnje bolnice Naftalan, vanjskih i unutarnjih bazena, prvotno procijenjen na 35 milijuna kuna, da bi nakon dvije godine koliko traju radovi, samo u dijelu gradevinskih radova narastao na 63,5 milijuna. Rok završetka radova dva puta je prolongiran i cijeli ovaj projekt zbog brojnih zavrzlama, žalbi, natjecateljskog postupka uz pregovore, postupka nabave i netransparentnosti podsjeca na projekt zagrebacke žicare.

N.Ž.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Župan Kožic u posjetu tvrki Elproms Team u Malom tehnopolisu Samobor

Poznati inovatorski dvojac Oroz i Stipanovic krecu u svijet poduzetništva

Još kao ucenici samoborske Srednje strukovne škole škole Lovro Stipanovic i Josip Oroz, mladi samoborski inovatori, donosili su s najvecih svjetskih sajmova inovacija najviša priznanja i nagrade. Ni kao studenti zagrebackog FER-a i Fakulteta prometnih znanosti nisu posustali, jer nove tehnologije ne mogu cekati, a 2018. osnovali su i tvrku Elproms Team, cije je sjedište danas u Malom tehnopolisu Samobor, koji upravo "start-up" poduzecima nudi sve potrebno za njihovo daljnje napredovanje i osamostaljivanje.

S još dvoje zaposlenika sada svoja inovativna rješenja za pametne kuce, prometnu infrastrukturu i moderna rješenja za organizaciju dogadanja nude i prodaju diljem Hrvatske, a u osvajanje svjetskog tržišta krenuli su iz Indije, u kojoj su osnovali prvu tvrtku izvan Hrvatske za proizvodnju svojih sustava.

U utorak, 6. travnja, u posjet su im došli zagrebacki župan Stjepan Kožic te njihovi mentori - Ivan Vlainic iz SSŠ-a i prof. Nedeljko Štefanic sa zagrebackog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji su im, uz pohvale na dosadašnjem radu, pružili i podršku za ostvarenje buducih ciljeva.

Oroz i Stipanovic naglasili su kako i dalje prije svega žele završiti zapoceto obrazovanje te usavršavati postojece inovacije i stvarati nove, jer su tek na prvoj dionici dugog puta koji je pred njima i mogucnostima koje se nude u segmentu poduzetništva kojim se bave.

M.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

IN MEMORIAM Jurica Rešetar Jurko

Jurko, bolše bi ti bilo da si ostal vu fertunu, pri Cuki

Hmrl je Jurko, Juro Rešetar, dobri konobar, pak onda vojak i, na kraju, covek kojega su se zajdne vreme samo najbolši prijateli tu i tam zmislili i pitali jen drugega: si cul kaj o Jurku, gdi je on, kak je...?

Da, Jurko je bil konobar kojega je nesretno vreme poslalo v rat. Ni on bil nikakvi dragovoljac il nekaj takvega, bila je tu komisija kaj ih je, kak i njega, popisala, regrutirala, deset - petnajst dan na Vrhovcaku držala i - v autobus - na ratište.

Jurko je bil, kak smo rekli, konobar, zajdne vreme pri Cuki.

Jurko ni bil hadezeovac i ko takvi krical po birtijama, ni bil medu onih 50 kaj su v ruke dobili "dugu devetku" da se braniju "od unutrašnjega neprijatelja koji nigdar ne spi", on je služil goste i za sakoga imal lepu rec i vremena za kakvi jednostavni spominek. Ak mu nekaj ni pasalo, morti je hital tanjure po kuhinji... Kaj sumnjam.

Jurko ni bil med onima kaj su pri "padu vojarne" bili prvi nutra i natrpavali kombije z frižiderima, škrinjama, televizorima, poljskim krevetima i se to razvlacili i navlacili vu svoje vikendice.

Jurko ni bil ni clan cuvenog GINT-a, kurcil se po samoborskim birtijama z bombama nakacenima na sebe, pak se tak ni prvoga dana na frontu ni zasral v gace da ga ni tri "gintovca" nisu mogla tri dana oprat.

Jurko ni bil ni direktor nekakve vodovodne firme, poslovoda v Komunalcu ili referent na opcini, jer, da je bil, rata ne bi videl i se bi bilo v redu.

Jurko ni bil v partiji, jer, da je bil, valda bi "v ono vreme" delal "negde gore" na vojnom odseku, bil "rezervni vojni starešina", kurcil se po vojnim vežbama kakti "porucnik", dohajal v "pincgauerima" gledet kak se obicni Samoborci kopitaju po blatu i onda, z velkom dnevnicom, išel doma, na toplo, spat.

E, da je Jurko bil v partiji, nigdar on ne bi Trokuta videl ni doživel. I on bi, kakti "starešina" ili, kak se to danas veli, "zapovjednik" decke poslal tam nekam... Makar, morti i ne bi, morti bi on z njima išel... Ko zna.

E, da je Jurko v ono vreme bil v partiji, on bi danas bil jedan od cenjenih "zapovjednika" svoje voljene brigade, otpiral bi prostorije sa slikama, držal govore i beskonacno sral o temu kak je to negda bilo, kad smo mi njima jebali mater...

Ali, Jurko je bil samo konobar, malo preosjetljiva dušica, koja se cak ni usudila, siguran sam, razbit koji tanjur v kuhinji kad bi ga gost prevec raspizdil... Takvi je bil Jurko.

I onda se to pripetilo, taj dan, taj nesretni Trokut... Decki su zginuli i Jurko se pokazal kakti heroj. Dobil je i orden, jedini od sih njih kaj su preživeli, al je zgubil živce i zdravlje. Z rata više ni mogel van. Stalno je preživlaval taj jen, jedini dan, kak da mu je bil srcu prirasel.

A ni, srceko mu je od tega prepuknulo.

Ni drugi kaj su bili z njim nisu zaboravili, al su bili malo jace grade i nastavili dale. Jer, živeti se mora.

Al Jurko ni bil tak "formatiran". Stalno je sima tumacil svoju istinu i teral nekakvu svoju pravdu. Kak mi je više put pripovedal, "drmati" bi ga pocelo vec oko Uskrsa, prek leta bi bilo još kak-tak, a na jesen ni dan ni noc više ne bi imal ni sekundu mira ni spokoja.

A tu je bila i Udruga.

"Njegovi" su ga cak hitili van iz Udruge branitelja 151. samoborske brigade, jer je, valda, prema njihovom mišlenju, "prevec sral" v Glasniku Samobora i Svete Nedelje o temu kak je zbilja bilo. Si ti "ratni komandanti" bili su jednoglasni: Jurko je "nanio štetu ugledu Udruge 151. samoborske brigade". Pazite, šteta "ugledu Udruge 151. samoborske brigade", ne 151. samoborskoj brigadi! Kakvu bi štetu svojoj 151. samoborskoj brigadi i deckima, z kojima je u tih 15 dan ostaril za trist let, mogel nanest Jurko, samo zato kaj je spripovedal svoje secanje, pripovetku, nigdar demantiranu, koju bumo u nastavku pak objavili. Ali, Udruga je uvredena! Udruga!

Celu tu Udrugu boli kurac kaj se na njihovim godišnjicama, obljetnicama te slicnim mjesecnicama i polaganjima svega i svacega, ne pojavljuje skoro niko od onih koji su stvarno bili na Trokutu, njih devetnaest, skupa s Jurkom. Jer, jasno je: oni su bili samo prolaznici, a Udruga je vjecna!

I tak, Jurko je na kraju našel svoj mir, samo dva kedna nakon kaj je proglašen i Dan samoborskih branitelja.

Bilo bu to, odsad pa navek, 18. rujna, na dan mobilizacije 151. samoborske brigade, na dan kad je Jurko pri Cuki slekel fertun i oblekel uniformu.

Robert Škiljan

Juro Rešetar Jurko iznosi svoju istinu o Trokutu, stradanjima heroja i lažnim ratnim zapovjednicima

Moji su prijatelji izginuli zbog IZDAJE!

Mene ne zanima ništa drugo osim ISTINE, a govoriti ISTINU nije kažnjivo djelo. A, kolko ja znam, svaka laž je kažnjivo djelo. Paar, Mahovic i Horvat vec 19 godina lažu i skrivaju ISTINU o 151. brigadi HV-a u Domovinskom ratu. Meni je danas najvažnije moje zdravlje i moje vreme, i ni jednog nemam puno.

Mahovicu, ti si u razgovoru u Glasniku Samobora i Svete Nedelje od 30.10.2009. godine, izmedu ostalog, rekao: "Meni je nekako teško izdvajati Trokut, iako svi znamo što se tamo dogodilo". Meni je drago, Mahovicu, kad ti znaš što se tamo dogodilo i što svi znaju što se tamo dogodilo, a ja, nažalost, ne znam jako puno toga, pa budem i tebi, Mahovicu, i svima drugima koji sve znaju postavil neka pitanja.

Horvat je, ovak javno i arogantno, napisal u Monografiji (169. str.):

Prema popisu zapovjednika Franje Horvata u napadu na Trokut 29.10.1991. su, uz njega kao zapovjednika, sudjelovale sljedece osobe: 1. Jurica Rešetar, 2. Zlatko Šabaric, 3. Zlatko Mavracic, 4. Boris Mihocinec, 5. Ivica Draclin, 6. Držislav Leopold, 7. Srdan Resanovic, 8. Davor Tilic, 9. Stjepan Jandrecic, 10. Predrag Gada, 11. Krešimir Puric, 12. Goran Romic, 13. Dario Romic, 14. Zoran Smolcic, 15. Darko Fotak, 16. Vlado Trcak, 17. Darko Šimunec, 18. Darko Požgaj, 19. Stjepan Glavic, 20. Zdravko Mocan, 21. Hugo Loncar, 22. Mladen Rešetic, 23. Damir Kerman, 24. Dražen Mustafic, 25. Vlado Telišman, 26. Petar Bijuk, 27. Domagoj Stanic, 28. Tihomir Škoc, 29. Josip Grgat, 30. Ivica Vran, 31. Predrag Juratovac, 32. Veljko Horvat, 33. Stjepan Horvat, 34. Zdravko Noršic, 35. Frula, 36. Dražen Stanic, 37. Željko Francetic, 38. Dražen Šigir, 39. Željko Kirin, 40. Marijan Ratešic, 41. Antun Dumic, 42. Dražen Kižlin 43. Racic, 44. Darko Grgecic, 45. Zvonko Juric, 46. Davor Kelemen, 47. Tomo Kos, 48. Ivica Bratkovic, 49. Miljenko Šeketa, 50. Dubravko Loncar, 51. Mladen Regovic, 52. Vlado Ivcic, 53. Marko Halilovic, 54. Zoran Vojvodic, 55. Božo Rubinic, 56. Marijan Mogulic, 57. Mladen Cizmešija, 58. Ivica Radek, 59. Zoran Ilic, 60. Ivica Draclin 61. Drago Pongrac, 62. Edi Trezic, 63. Željko Kašica, 64. Mladen Radovanic, 65. Zdenko Neubauer, 66. Predrag Anic-Matic, 67. Veljko Mokolas, 68. Dragutin Fresl, 69. Kristijan Benic, 70. Josip Mataušic, 71. Franjo Glavic, 72. Josip Brdaric, 73. Nikola Gorišek, 74. Siniša Celizic, 75. Davor Golubic, 76. Stjepan Pohanic, 77. Ivan Vrckovic, 78. Mirzet Beširovic, 79. Ratko Regovic, 80. Milan Hrženjak, 81. Marko Blaževic, 82. Željko Noršic, 83. Rajko Turk, 84. Miljenko Komes, kao i pripadnici saniteta na celu s dr. Sreckom Budijem.

Dogovor o izvlacenju

A ovo je popis kojeg je sastavila "Lecijeva grupa" (Monografija, 171. str.) i za svakog s tog popisa piše u Monografiji gdje je bio i što je radio 29.10.1991. na Trokutu: 1. Držislav Leopold, 2. Goran Romic, 3. Dario Romic, 4. Darko Šimunec, 5. Stjepan Jandrecic, 6. Predrag Gada, 7. Ivan Brunovic, 8. Darko Fotak, 9. Darko Požgaj, 10. Zoran Smolcic, 11. Mladen Fresl, 12. Vlado Telišman, 13. Davor Tilic, 14. Srdan Resanovic, 15. Dikla, a ja znam gdje su bili i što su radili taj dan na Trokutu i 16. Zdravko Noršic-Brco, 17. Miljenko Šeketa, 18. Zlatko Mavracic, a bil sam 19. i ja, Jurica Rešetar, tak piše.

Piše u Monografiji da imamo 5 poginulih hrvatskih branitelja: Vladu Ivcica, Davora Kelemena, Rajka Turka, Krešimira Purica i Zlatka Šabarica, a o tome kako su oni poginuli ja ne mogu ni danas govoriti, jer nisam vidio na svoje oci. Znam samo kako je poginuo Davor Kelemen, a ono kaj piše u Monografiji je najveca laž, najveca uvreda i lažiranje podataka.

Piše u Monografiji i da su ranjeni Darko Požgaj, Edi Trezic i Zdravko Noršic.

Horvatov popis nastal je na cesti prije samog napada i prije ulaska u šumu. Bili smo poredani u koloni jedan iza drugoga i cekali pocetak napada, a Horvat je išel od jednog do drugog i zapisival imena, od pocetka do kraja kolone. Od mene prvoga do Rajka Turka, zadnjega u koloni. Ja sam znal da je Horvat popisival, ali ja taj popis sad u knjigi vidim prvi put u životu. Ja nisam znal ko je išel u napad, jer sam bil na celu kolone i nisam išel do kraja. Veliku vecinu vas nisam poznal ni onda, ne poznam ni danas, a vjerojatno ni vi mene.

ISTINA je isto tak da mi je, kad smo se skupljali svi dobrovoljno u Novom Grabovcu na pocetku, Horvat rekel sljedece: "U zapovjedništvu je dogovoreno da mi idemo zadnji u koloni. Zbog toga da kad nama dojde smjena i novi decki iz Samobora da se svi mi možemo odmah povuci iz napada gdje god bili. To znaci: naši decki dojdu, zauzmu položaje u Novom Grabovcu, mi prekidamo napad bilo kad i bilo gdje, izvlacimo se i doma".

Takav je bil dogovor i u zapovjedništvu po Horvatu i u Novom Grabovcu prije polaska. A o koloni i dogovoru znaju i drugi iz kolone.

Kak sam ja sam na svoje oci i uši doživio napad na Trokut napisao sam u Monografiji i to svatko može procitati, i ja tak govorim od 91. Nas je u napad krenulo po ovom popisu 83, a kroz 6 km dugu šumu do rovova, štengi i motela, gde se borilo, pucalo i ginulo, gde su decki bili ranjeni i poginuli, nas je došlo 23, a posle ostalo živih 19. Bez municije, bez jednog metka, protiv cca 180 dobro ukopanih u motelu i svim onim rovovima okolo, dobro naoružanih s puškama, mitraljezom i municijom za mjesec dana, bez Lovske i Korita.

Pa imam pitanje za Horvata i sve vas sa spiska (osim za Ivicu Bratkovica, on mi je prijatelj i za njega znam): gdje ste bili svi vi da niti jedan od vas nije došao do prvih rovova?

Horvat, na koji nacin si ti kao zapovjednik sudjelovao u napadu? Pitanje za Horvata i sve vas: tko vam je, gdje i kad zapovjedio povlacenje i napuštanje borbenog položaja? Jer, onaj zapovjednik koji je vodio napad nije, buduci da je bio kod rovova. Pitam Horvata i sve vas (ako vam je netko zapovjedio povlacenje, u redu) zašto nitko, niti jedan od vas, nije došao to nama kod rovova reci, jer takav je bil dogovor? Zašto Horvat, i ni jedan od vas, nije došao po sve nas, nego ste ostavili svoje poginule, svoje ranjene i nas žive da nas cetici i JNA sve ubiju? I danas se puno vas hvali s tim, jer veliju da su bili na Trokutu s Jurkom. Kak vas nije sram i kakvi ste vi to ljudi?

Nitko nije došao po nas

Horvat, ako su svi pobegli, zašto ti sam ko zapovjednik nisi došao po nas, a morao si, po dogovoru iz zapovjedništva i Novog Grabovca, reci: "Decki, idemo doma!" ili "Zapovijedam vam povlacenje"! Horvat, zašto ti nisi kao zapovjednik bio na celu kolone i gdje si bio satima i satima, dok smo cekali tebe i sve ostale koji su krenuli s nama u napad da dojdu do rovova? Ne znaš kaj je gore - ak niste imali zapovijed i napustili ste položaj ili ste dobili zapovijed i napustili položaj, a nama kod rovova to nije došao, prema dogovoru, prenijeti i reci niti jedan od vas. Ostavili ste nas cetnicima i JNA da nas ubiju.

I prava rijec za mene, za ovo, vam je izdaja, velika izdaja!

Ja sam Horvata videl na cesti na izlazu iz šume i svih ovih 19 godina sam mislil da je i on, a i da ste svi vi izašli iz šume 5 minuta prije mene, i da ste mi svi vi bili 10 metara iza leda u šumi. Znam da, kad sam se vracal od rovova, nikoga od vas nije bilo ni u šumi ni za drevom ni zalegnutog, jer bi ga ja vidio. Nikoga, niti jednog. Isto tak, mogli ste pucat samo po cetnicima i JNA, ako bi vas napali iz Lovske, a onda bi i ja u povratku naišao na te borbe. Medutim, nije bilo ni tragova borbe, a ni nikog od vas. Tak sam ja to videl na svoje oci. Mene niko od vas ne zanima; nit vas znam nit vas poznam. Za mene je glavni i jedini odgovoran Horvat kao zapovjednik, jer kak ne bu vojska bežala kad zapovjednik pobegne, svejedno - sa zapovjedi ili bez zapovjedi!

I ono najvažnije pitanje za Horvata: Horvat, zašto nisi došao ili ti sam ili poslao nekoga po nas, ma gdje bili, onaj trenutak kad su naši decki zauzeli položaje u Novom Grabovcu, da nam se kaže da idemo doma, a prema dogovoru iz zapovjedništva i Novog Grabovca? Ti si to, Horvat, moral napravit i za to si jedino ti odgovoran. Time kaj si prekršil i nisi ispunil dogovor, ti si Horvat sve nas ostavio da nas ubiju. I bili bi po tebi svi mrtvi. Zato si i danas jedino ti odgovoran i trebal buš na to pitanje i službeno odgovorit. I kad Horvat napiše svoje i odgovori na pitanja, otici cu u DORH u Samobor i dati službenu izjavu o dogadajima u Novom Grabovcu i na Trokutu, a na njima je da utvrde ima li tvoje odgovornosti ili nema.

Odgovorni su i Paar i Mahovic

A odgovoran je i Paar kao tadašnji zapovjednik brigade. Odgovoran je i Mahovic, jer veli da sve zna, a nisu do sada napisali prijavu protiv Horvata. Prema tome, i oni snose dio odgovornosti, ali o tome ne odlucujem ja. Rata više nema, Hrvatska nicim nije ugrožena, imamo poligrafe i imamo institucije pravne države. Ja za nikoga ne govorim drugacije nego da je odgovoran, a je li neko kriv - o tome odlucuje jedino sud.

A ja si bum sam uzeo odvjetnika i privatno bum ih svu trojicu tužil za neke stvari.

Drugo leto bu 20 let Trokuta i do onda bi htel da se zbrojimo svi mi koji smo 29.10.1991. bili na Trokutu, da se tam skupa slikamo i da svaki može za novine reci što želi. I svi naši ranjeni i svi naši betežni i živi hrvatski branitelji. Meni je svejedno kolko nas bu, 100 ili 200. Zato najljepše molim sve vas s popisa da svaki sam napiše gde je bil, do kojih je rovova došel, po kome je pucal toga dana.

Nije ovo provokacija. Svaki sam nek napiše u novine. Ukratko ili na široko, svejedno.

Isto tak najljepše molim sve one casne ljude koji su na ovom popisu, a ja ne znam njihova imena, koji su izvlacili i nosili i Vladu i Edija, jer i oni su jako zaslužni, da se svi skupa slikamo.

Isto tak najljepše molim sve one casne decke koji su bili kod rovova u onoj gužvi, a nisu ovdje spomenuti, da obavezno napišu. Isto tak molim sve one koji nisu ni na jednom spisku iz Samobora i Svete Nedelje da i oni napišu svoje. I svi oni koji bi mene zvali i rekli mi gde su bili, nemojte me zvat, ja nemam vremena, napišite u novine.

Isto tak i svi oni koji bi mi po kaficima pricali gde su taj dan bili z menom, nek napišu. Svako iz Hrvatske, ako želi, može napisat o Trokutu 29.10.1991. što želi, ali samo ISTINU. Svako. A onaj koji se ne javi u novine, znaci da nije bil tam. Obzirom da su u Monografiji o Trokutu pisali i Horvat i Mahovic i Paar, njih trojica obavezno svaki nek napiše gde je bil taj dan. I kaj je delal, do kojih rovova ili štengi, motela je došel.

A ja to ne znam, dok svaki od njih trojice ne napiše svoje.

Od cega si dobil bruh?

Horvat, u Monografiji o sebi napisal si da si bil do 29.10., sve do povrede. Ja sam te videl na cesti na svoje oci živog i zdravog. Povreda je od metka, granate, stržes si nogu i slicno. Mi smo taj dan imali na frontu cijenjenog gospodina dr. Srecka Budija, koji je zbrinuo sve naše povredene i ranjene i za to mu velika hvala. Isto tak, da si ti bil povreden, zbrinul bi i tebe i o tome ti izdal službeni dokument s tim datumom. Kad sam ja tebe pital nakon nekog vremena kaj ti je, rekel si da imaš bruh. Ti Horvat nisi na frontu dizal ni municiju ni niš teskoga i na frontu nisi mogel dobit bruh. Mogel si ga dobit da si došel do rovova i kroz šumu 6 km nosil naše ranjene, al tebe nije bilo ni blizu. Jedino tak si ga mogel dobit na frontu. A da si ga dobil taj dan i da si trebal na operaciju i tebe bi hitno otpelali u bolnicu kak su i naše ranjene. Zato moraš za to imati službeni dokument od 29.10. Ja ne znam jel ga imaš. Ak imaš - u redu, ali ako nemaš onda lažeš. Kad si ti otišel na bolovanje i ko ti ga je otvoril, ja ne znam. Ali znam da 29.10. nisi bil povreden i nisam na tebi videl nikakvu povredu. Bumo vidli kaj buš napisal, ne o bolestima, nego o tome imaš li ili nemaš službeni dokument od 29.10.1991. s fronta i iz bolnice.

Isto tak, Horvat je bil u brigadi do 30.12.1991., a Paar se 15.12. slikal u Torovima, znaci ni bil više u bolnici, bil je u Samoboru i u Bregani, a i Horvat je bil tu. Ja znam da je Horvat o Trokutu moral predat službeni izvještaj nadredenom Paaru, a on dalje svojim nadredenima, jer to im je tada bila i dužnost i posao. Morali ste ga napisat, a jeste li i kakav, ja to ne znam i pitat cu za njega.

I sad najvažnije pitanje za Horvata i sve vas.

Kroz šumu 6 km dugu nije se trcalo. Hodalo se polako i oprezno, korak po korak. Kak to da sam do rovova došel ja ko prvi u borbenoj koloni i Rajko Turk ko zadnji u koloni, a gdje ste nestali svi vi izmedu? To je pitanje za Horvata i sve vas. To vam je dokaz da je i svaki od vas ispred njega mogao doci, da je želio.

To je isto tak dokaz velikog junaštva, herojstva, hrabrosti i želje da budu s nama i da nam pomognu - i Rajka Turka, i Davora Kelemena, i Zlatka Šabarica, i Krešimira Purica.

I zato sve vas sa spiska lijepo molim, jer svaki od vas imal je tu istu priliku i svaki je mogel dojt do rovova, svaki od vas, samo da je htel, da nikad više u životu i nigdje ni ne spominjete Trokut. A još manje da se javno hvalite da ste bili tamo, a pogotovo ne z menom, jer je to laž.

Isto tak molim i sve one koji 29.10. nisu ni bili u Novom Grabovcu, a javno se hvale da su bili na Trokutu, neka prestanu, jer i to je laž. I niko od vas ništa ne zna - ni gdje smo bili ni kak nam je bilo, jer niste bili tamo. I svako ko prica o borbi na Trokutu, osim ovih 18 danas živih i Edija Trezica - laže.

Zanima me samo istina

A ISTINU o borbi za život i smrt i o najvecem junaštvu, herojstvu, hrabrosti poginulih, ranjenih, betežnih, živih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata na Trokutu 29.10.1991. iz 151. brigade HV-a za sad može govoriti samo 18 danas živih hrvatskih branitelja s Lecijevog i mojeg popisa i može govorit i ranjeni hrvatski branitelj Edi Trezic. I svaki onaj koji bu napisal da je bil tam s nama.

ISTINA je isto tak da su cetnici i JNA zbog gubitaka 29.10. napustili Trokut i to je zasluga svih ovih deckih koji su bili tam.

Da si ti, Horvat, i svi vi ostali, došli, jel bi neko poginul od vas? Vjerojatno bi, zato niste ni došli. I, najvažnija stvar: da si, Horvat, i svi vi ostali, da ste došli, mi bi taj dan izvukli, pa makar i sami poginuli, po šumi nosili i u Zagreb poslali, i doma u Samobor, sve naše poginule, svu cetvoricu.

Zato, Horvat, i svi vi ostali, imate to na duši do kraja života. A imate na duši i sate, dane, kedne, mjesece bola, tuge, patnje, išcekivanja, nade, svih - i Turkih, i Kelemena, i Šabarica, i Purica. Svega toga oslobodili su ih moji i oni decki i ja kad smo našli Rajka i Davora, ko i oni decki i g. Josip Dugandžic, koji su našli Zlatka i Krešimira. Živi ste pa im se prejdite ispricat, ak se poznate. Pitajte jel trebaju kaj, a deckima svece palite.

I ISTINA je još, koju, nažalost, do sad niko ne zna, da su nam umjesto svih vas, Horvata i ostalih, kojima je bilo zapovjedeno da idete u napad i da dojdete do rovova, u pomoc došli, dobrovoljno i samovoljno, riskirajuci vlastite živote, a spašavati ranjene i nas žive, zapovjednik minobacackog voda Josip Honomihl - Bambi i s njim Željko Komericki - Kostajnica, kojima tam nije bilo mjesto. Donesli su nam metke u šatorskom krilu koje su decki u minobacackom vodu skupili. Došli su iz Novog Grabovca, kroz onih 6 km šume k nama koji smo ostali u okruženju i bez metaka i pomogli nam da se i ranjeni i mi izvucemo živi.

Bambi i Kostajnica, decki, fala vam!

I Bambi i Kostajnica mogu s ponosom pricat kak su došli po nas, pomogli nam i spašavali ljudske živote. I oni se buju z nama slikali.

A Horvatu i svima vama ovo je još jedan dokaz da se po nas i k nama moglo doci i da nije postojal ni jedan razog da i Horvat i svi ne dojdete. A to kaj svi vi niste došli, nije vam se s tim za hvalit okolo. Meni nejdite na oci, nemojte mi nigdje nikad niš tumacit, ja vas ne poznam... Ak se slucajno negde sretnemo recite mi ko ste, da se znam maknut od vas, nemojte me ni nazivat.

Sve ovo vredi od lani, kad su na Trokutu spomenike zrušili, ubili me i za njih sam mrtav. I za Paara, Mahovica, Horvata, Micija, a za Vrbu bum još cul.

I svaku prijetnju telefonom ili uživo prijavit cu policiji, jer je i to kazneno djelo.

I, za kraj: tko je i zašto srušio prošle godine spomenike na Trokutu? I kome ste podigli onaj stecak, kojim braniteljima? Hrvatskima niste, jer ne piše. A niste ni katolicima, jer nema križa?

O tome cu pisati jednom drugom prilikom.

Obicni vojnik, ratni zapovjednik izvidackog voda,

hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, Hrvat katolik

Samobor, 2010. godine

Juro Rešetar Jurko

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)