Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Poučna staza Tepec - 900 metara šetnice položene usporedo s asfaltiranom cestom preko Tepca

Šetnja šumama i livadama povrh Samobora

Objava ovog teksta poklapa se s 31. godišnjicom dovršetka i predaje na uporabu prve hrvatske Poučne staze Otruševec, 22. rođendanom Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje te Svjetskim danom zaštite okoliša (5. lipnja).

Tekst je poslan i "Zelenom prstenu" - Javnoj ustanovi za brigu o zaštiti prirode na području Zagrebačke županije, a nadamo se da će potaknuti i razmišljanje o mogućem povratu vlasništva ovih šumskih predjela Gradu Samoboru. Izvedba ovisi o nizu elemenata, koji se mogu očitati na velikom broju već realiziranih sličnih staza, pa i u našoj neposrednoj blizini, u Parku prirode Žumberak - Samoborsko gorje.

Sama staza duga je oko 900 metara, položena je usporedo s asfaltiranom cestom preko Tepca po postojećim pješačkim stazama obilježenim planinarskim oznakama, a 9 informacijskih točaka povezano je žutim strelicama. Za ugodnu šetnju ovim samoborskim brežuljcima dovoljna vam je uobičajena oprema za hodanje.

Početak staze

Poučna staza Tepec počinje u Anindolu kod kapele sv. Ane, zatim prolazi dosta strmim putem preko Kalvarije do kapele sv. Jurja. Tu je i paviljon Puškenica, odakle su se nekada ispaljivali mužari na gradonosne oblake. Na 15-ak minuta šetnje udaljen je i Stari grad Samobor.

Ovi predjeli od davnina su bili u vlasništvu Grada Samobora, a služili su uglavnom za ispašu domaćeg blaga. Početkom 20. stoljeća, uz zabranu paše, organizirano su zasađene odabrane vrste drveća (uglavnom smreka, ariš, crni bor), a podigle su se i domaće vrste, tako da je nastao prekrasan perivoj, koji je služio za rekreativno korištenje.

Danas je Park šuma Tepec-Palačnik-Stražnik (koje je Anindol dio) u vlasništvu države, a njome upravljaju Hrvatske šume.

Uz samu kapelu sv. Ane je i klupa koja je inspirirala pjesnika Marka Vukasovića da napiše, još i danas vrlo popularnu, ljubavnu pjesmu Kod kapele sv. Ane.

Piramida (Vidikovac)

Na rubu perivoja Anindol, neposredno iznad kapele sv. Jurja, 30-ak metara od ceste prema Cerju, nalazi se samoborski Vidikovac, izgrađen na mjestu stare drvene piramide koju je projektirao samoborski arhitekt Gabrić, a podignulo Društvo za poljepšavanje Samobora 19l2. godine. Piramida je izgorjela 1946. godine.

Samoborsko društvo inženjera i tehničara 2006. godine odlučilo je sagraditi novu piramidu, na istom mjestu. U tome je i uspjelo zahvaljujući brojnim donatorima i, posebno, tvrtki Dalekovod, čiji je djelatnik i član društva Zlatko Ožanić projektirao i pratio podizanje objekta visokog 14 m. U početku je na platformi bila i mala vjetrenjača, koja je proizvodila energiju za nekoliko mjernih instrumenata. Više je nema; nekomu je zatrebala...

S platforme se nudi širok pogled na krajobraz - od Oštrca i Črnca, preko Cesargradske gore, Ivanščice i Medvednice, do Svetonedeljskog brega i Dugave.

U podnožju je postavljena kamena ploča sa stihovima Jože Prudeusa te klupa i putokaz.

Šuma na Tepcu

Šumska staza od Vidikovca prema jugu, prateći s desne strane asfaltiranu cestu, mahom je zastrta krošnjama više vrsta bjelogoričnog drveća: hrast kitnjak, bukva, bijeli i crni grab, kesten, javor, te pokoja divlja trešnja, mukinja i brekinja. Kesten svake jeseni obilno rodi slatkim plodovima, ali ga ugrožava rak kore i novopridošla kineska osica. Od grmova susrećemo ljesku, drijen, glog, božikovinu, kupinu, kalinu, veprinu i dr.

Od Aninova cvjeta ciklama, a pred Božić kukurijek (staro ime glavobolka – ima nešto u tome!). A tek đurđice i šumarice... Tijekom godine ugledat ćete i razne vrste gljiva, kao prekrasnu sunčanicu, fini vrganj, lisičku, mrku trubaču i druge. Berite samo gljive koje dobro poznajete, u dozvoljenim količinama, a one druge poštujte i ne oštećujte. I one imaju svoju ulogu u ekosistemu, koju mi tek naslućujemo. Neka ostane malo i za druge, za divljač i za šumu. Nad time bdiju rendžeri "Zelenog prstena".

Šumska livada

Prolazeći šumom pored lijevkastih udubina - vrtača, dolazimo u neposrednu blizinu velike šumske livade, koju neki još zovu Vinkovčica. Taj je dio u privatnom posjedu na kojem je nekada bio vinograd i nešto voćaka, a travnjak se kosio. Bilo je to pravo bogatstvo livadnog cvijeća i leptira. Danas ga zarastaju korov i šumska vegetacija.

Na dnu livade, odvojeno od glavnog smjera našeg puta, može se nazrijeti ostatak šumske staze kojom su nekada na posao u Kristal hitali Slavagorci i Cerjani, a radnice u Čaraparnu.

Prije 70-ak godina grupica djece iz Giznika, danas sve dičnih 80-godišnjaka, inspirirani dječjim romanima Mate Lovraka i istraživača Amudsena, u svojim istraživanjima i skitnjama su nabasali na tu livadu, tada čistu i počešljanu, punu sunca i ptica, te ju za sebe nazvali imenom Jankice, crvenokose djevojčice iz njihove grupe.

Stari hrastovi

Nakon šumske livade, koja je već na rubu definicije i opstanka, žute strelice dovest će vas na "Put žira". Tu možete prijeći na drugu stranu asfalta i nastaviti stazom po uzvisini, ostavljajući cestu sa svoje desne strane. Ovo je područje obraslo starim stablima hrasta kitnjaka te pokojom bukvom i pitomim kestenom. Ispod 100-godišnjih stabala sloj mahovine na crvenoj zemlji nudi ugodnu šetnju prema jugu, kamo je i usmjerena cijela naša staza.

Ispod najstarijih hrastova, koje već pomalo uklanja stručna šumarska ruka, teško je primijetiti mladicu iste vrste; prevladava bukva i kesten. Stara stabla će se sačuvati dokle god imaju koju zelenu granu, a po njihovom obaranju trupci će se izvući s pažnjom da se ne oštete okolna stabla, mladice ili sadnice. Ostavlja se tek pokoje stablo s dupljama.

U ekološkom, krajobraznom, rekreacijskom, pa i zdravstvenom pogledu, ovo je najvredniji dio šume Tepec, što je i bit ove park šume.

Životinjski svijet

Od većih životinja koje stalno ili povremeno koriste ovu šumu kao svoje stanište najčešće su srne. Preko dana uglavnom spavaju ili preživaju na skrovitim mjestima podalje od puteva i staza. Pažljiviji promatrač ih može susresti ranom zorom ili u smiraj dana. Krajem svibnja se lane, ljeti se pare, te do sljedećeg proljeća vode svoju pjegavu lanad. Istovremeno s padom lišća ujesen srnjak gubi rogove, a novi mu izrastu do Josipova.

Posljednjih godina ovdje su česte divlje svinje, čiji su tragovi vrlo vidljivi - od sastrugane kore na odabranom crnogoričnom stablu, do izrovane zemlje. Veliki mužjak teži od 80 kg je vepar, ženke su krmače, a mladi prasad.

Ima ovdje i ponešto zečeva i lisica te jazavaca u njihovim jazbinama. Tu su još kune bjelice, lasice, puhovi (spavaju gotovo 7 mjeseci!) i vjeverice. Simpatično je sresti ježa dok na rubu šume hvata hrušteve; čuje se samo hrustanje.

Ponegdje se u gustom raslinju na toplim stranama, uglavnom uz stijenje, kriju i zmije. Budite oprezni, čuvajte se poskoka!

Ptice

Životinjski svijet, naravno, obuhvaća i ptice. Ovdje ih opisujemo zasebno. Brojne vrste ptica tu se gnijezde, s jeseni prolaze, a zimi zimuju - drozdovi, sjenice, zimovke, batokljuni, šojke i druge. Sve ih danju kontrolira kobac ptičar, dok noću sove hvataju uglavnom sitne glodavce.

Jedna rijetka i zanimljiva vrsta posljednjih je godina izabrala za svoje stanište ovu šumu i neke njene stjenovite obronke. To je sova ušara, velika poput pure, krila raskriljenih poput orla - do 2 metra, prileglih čuperaka perja na ušima i pandži do 6 cm! U smiraj dana, posebno tijekom zimskih mjeseci kada se par priprema za novi podmladak, svakih 10 – 15 sekundi možete njezino hukanje. Tijekom godine i podizanja mladunčadi ušare su mnogo diskretnije i skrivenije. Ova velika sova je toliko moćna grabljivica da će bez oklijevanja zgrabiti zeca, lane ili mladu lisicu.

Ptice dupljašice

Dupljašice su posebno zanimljiva skupina ptica. Kao najmanji tu je brgljez, koji veličinom i obojenošću donekle nalikuje vodomaru. Za razliku od velikih djetlova i žuna on se penje, zapravo puže po stablima gore i dolje. Žune i djetlići svojim načinom prehrane tijekom života izrađuju duplje u drveću, koje poslije njih koriste i druge ptice. Posebno tu spominjemo danas već rijetkog goluba dupljaša, a dobro to dođe i puhovima i vjevericama.

U proljeće se u šumi čuju posebni "rafali" udaraca kljunom 8 do 10 puta u sekundi, što je, osim rada na proizvodnji duplja i skupljanja potkornjaka, poseban signal djetlića o zauzimanju prostora za obnovu vrste.

Vrlo je zanimljiva i crna žuna, koja je velika poput vrane. Ženka ima malu crvenu kapicu, dok je mužjakova crvenkapa navučena preko cijele frizure. Let crne žune je posve drugačiji od ostalih djetlovki, čiji let je poput vala za valom; crni velikan leti poput šojke. Najvažniju informaciju o ovoj čudesnoj ptici spominje starina Đurašin u svojoj knjizi o pticama iz 1899. godine - crna žuna pozna travu, koja svaku bravu otvara!

Završetak Poučne staze Tepec

Zapravo, može se i s te strane i početi - ovisi odakle krećete. Konac poučne staze je nadomak Cerju i područje je intenzivne izgradnje objekata za odmor ili stanovanje, izvan ove park šume.

Nastavljajući kroz Cerje ubrzo ste u Manjoj Vasi. Selo je bilo poznato po samoborskom "namikaču" Dragecu, koji je kao od šale namještao kosti natrag na njihova mjesta s kojih su skliznule. Tu je dugo vremena bio i cilj poznavatelja i korisnika ljekovitog bilja kod Subana. Nastavljate li automobilom, za čas ste kod krasne barokne crkve i samostana sv. Lenarda. Lijevo gore su Kotari, a nešto dalje ruševni stari grad Okić.

Dalje prema jugu put vas vodi do Poljanica, lovačkog doma i Majke Božje Snježne.

Željko Štahan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)