Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

O tradiciji paljenja velikih vatri, krijesa, koleda i svitnjaka

Ognji oko našega gorja

U Doljanima Žumberačkim saznajemo da je postojao običaj paljenja vuzmenjaka: "Palio se tu gore, to mjesto se zove Krijes, malo na povišenom, palili su ga mladi (pokazuje na susjedno brdo). Inače, mjesto se zove Krijes..."

Običaji paljenja velikih vatri, koje na hrvatskim prostorima najčešće nazivamo krijes, koleda i svitnjak, vuku korijene iz daleke ljudske prošlosti kada se takvim obrednim vatrama štovalo božansko Sunce, slavilo buđenje vegetacije i sama cikličnost prirode. U novije doba okupljanje oko krijesa na sebe preuzima društveno-duhovnu funkciju – oko krijesa se okupljalo i slavilo, vatra se preskakala samostalno i u paru, preko nje se vodila stoka, a pepeo sa zgarišta bio je posipan po njivama i drugoj obrađivanoj zemlji – sve iz narodnog vjerovanja u zaštitnu i ljekovitu moć svjetla i topline. Krijes se u današnje vrijeme obično pali tokom kršćanskih blagdana, najviše za Uskrs, Jurjevo i Ivanje, a ponekad ovisi i o rastu vegetacije, koja, kao građevni materijal potreban za gradnju krijesa, nastupa različito, ovisno o nadmorskoj visini.

Paljenje uskršnjeg krijesa, vuzmenke, značajan je srednjoeuropski običaj koji se raširio po sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske. Vuzmenka tako simbolizira praiskonsku vatru koja daje svjetlost i toplinu za ponovno rađanje života te je usko povezana s Kristovim uskrsnućem i ponovnim životom. Pali se obično pokraj crkve ili na brijegu pokraj sela gdje bi se blagoslovila vatra, a čest je običaj u narodu bio uzeti posvećenu vatru s krijesa i unijeti je kući na ložište. Gradi se od grana borovice i smreke, koje se slažu na kup oko jednog ili nekoliko drvenih stožaca, a pali se rano u noći Velike subote ili rano ujutro na Uskrs. Paljenje krijesova smatralo se i natjecanjem među selima, gdje bi najveći krijes bio na ponos selu. Ranije paljenje manjih krijesova često je služilo kao trik kojim bi se prevarilo i ismijalo susjede koji bi se požurili s paljenjem pravog krijesa. Kada takve nepodopštine nisu uspjele, susjedi su se često znali potkradati i paliti tuđi krijes. Zato je i bio čest običaj stražariti uz krijes, pokraj kojeg bi se sagradio natkriveni prostor od dasaka i kukuruzovine (debelišća, debeline), a uz par manjih vatri bi se probdjela noć.

Početkom 20. st. u selima južnih obronaka Plešivice krijes je bio velika radost. Kako bilježi Vatroslav Rožić, mladići bi pravili krijes od crnogorice na četiri kolca te ga palili u ponoć s Velike subote na Uskrs: "Kaj je već kup, više se veselidu, kak bu girelo. Saki dinese sobu jajac, slanine i vina, pak si pečedu mesi i pijedu, a predi već zapalidu vuzmenak š četiri strani; če vuzmenak jako giri, če je velik plavan unda se si veselidu. Pri vuzmenaku ostanedu, dok sa ne zgori – se di zerje. Negda je vuzmenakov bilo na sakim bregu, i čiji je predi pričel gireti i čiji je bil najveći, unega su više preštimavali; denas malo gdoj vuzmenak pali".

Devet kazivača diljem Parka prirode dijeli svoja sjećanja na krijesove iz svoje mladosti. Tako jedna kazivačica iz okolice Pokleka objašnjava kako krijes nije bio za Uskrs, "ali kod nas je više za Ivanju tu... za Ivanju se je kres palil. Vuzmenjak je bio na Hartim (misli na Hartje) tamo, ona strana Žumberka, iza Gorinje (Gornja Vas)".

Malo dalje, u Novom Selu Žumberačkom slušamo da paljenje krijesa "nije bio običaj za Uskrs, samo za svetoga Ivana, za Ivanje. Za Jurjevo već manje. To se borovica išla sjeć, na kolima su dopeljali tu borovicu, tu smo, de je ovaj repetitor gore (kazivač pokazuje na obližnje brdo), palili, i onda su bili svirači, pjevalo se... i onda se je u tu vatru maralo, kaže kad su ono sve više one iskre išle, da to buve tjeramo od sebe (smije se)".

Stanovnik Bratelja objašnjava da je bilo vuzmenjaka i kako navodi "to je bilo ili navečer, ili ujutro, onda su se te takozvane pisanice i jaja nosile, i onda smo jeli gore (pokazuje na obližnje brdo)".

Na zapadnoj strani gorja, u jednom selu pokraj Radatovića saznajemo da je krijes "bio za Đurđev dan (Jurjevo), jer mi imamo Krsnu slavu, ali najviše na Prvi maj. Kres smo palili i za oslobođenje ono o ratu, protiv fašizma, taj je bio neđe 27. 7.". Kada opisuje ugođaj proslave, veseli se i priča: "Je, pjevanje je bilo, vriskanje, i delali smo une kresnice, kalali brezovine iz drveta, onda se to sušilo vani i onda je to svaki omladinac nosio gore na krijesu...".

U Doljanima Žumberačkim saznajemo da je postojao običaj paljenja vuzmenjaka: "Palio se tu gore, to mjesto se zove Krijes, malo na povišenom, palili su ga mladi (pokazuje na susjedno brdo). Inače, mjesto se zove Krijes... Sada je pošumljeno, samo okrugla livada na povišenom". Kazivačica opisuje i igru koja je pratila paljenje vuzmenjaka: "To je bilo prije Uskrsa, prije nego se palio taj krijes, ringlšpil su to zvali, to je bio jedan stup koji se zabio u zemlju, pa je gore imao jedan željezni klin i onda se na to stavila jedna brezova grana sa nekakvim, sa strane, opet klinovima i onda su stavili djecu na jednu stranu i na drugu, a na sredini je bio netko odrasli koji ih je onda vrtio oko toga, sjećam se da je to prethodilo paljenju tog krijesa".

U Sošicama tri kazivača objašnjavaju: "Palili su se kresovi obično za Uskrs, tu navrh brda od Sošica su se pravili, to je bila vazmenka. Palili su se ujutro za zornicu, (naglašavaju) rano ujutro - mlađi su to pripremali, skupljali borovicu, slagali...". Običaj paljenja vuzmenke rano ujutro prostire se i na području Kašta, Dančulovića i Dojutrovice. U ovim potonjima je bilo pravilo koje govori da se momak koji je sljedeći za ženidbu nalazi na onoj strani gdje se vrh krijesa najprije zapali. Natjecanja u krijesovima nalazimo u Krašiću, gdje je tradicija paljenja vuzmenke i dalje živa. Napuštanje ovog običaja vidno je kroz godine, no s ciljem očuvanja tradicije često svjedočimo i njegovoj revitalizaciji, a jurjevski je krijes u Samoboru samo jedan od takvih primjera. Kada će ponovno doći do ovakvih susreta, pitanje je svima nam mrske - epidemiološke situacije.

Marko Trupković

Autori fotografija:

Tibor Grujić i Milan Žitković

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)